U hrvatskom je društvu značajno porasla svijest da je seksualna edukacija djece i mladih unutar obrazovnog sustava važan alat u prevenciji seksualnog uznemiravanja i nasilja. Svjesni su toga i ravnatelji pulskih škola, koji su uglavnom podržali inicijativu, premda neki od njih smatraju da se takva edukacija ne bi smjela provoditi u sklopu zasebnog nastavnog predmeta
Ilustracija (Arhiva)
Prošlog je tjedna na inicijativu portala Reci.hr, uz podršku 19 udruga i inicijativa pokrenuta peticija za uvođenje seksualnog obrazovanja kao obveznog nastavnog predmeta, a u prva je tri dana peticija već sakupila 10.000 potpisa.
Po svemu sudeći, u hrvatskom je društvu značajno porasla svijest da je seksualna edukacija djece i mladih unutar obrazovnog sustava važan alat u prevenciji seksualnog uznemiravanja i nasilja. Svjesni su toga i ravnatelji pulskih škola, koji su uglavnom podržali inicijativu, premda neki od njih smatraju da se takva edukacija ne bi smjela provoditi u sklopu zasebnog nastavnog predmeta.
U posljednje su vrijeme kampanje poput 'Nisam tražila' razotkrile razmjere seksualnog uznemiravanja i nasilja u obrazovnim ustanovama, na radnim mjestima, na ulicama gradova. Nebrojena bolna svjedočanstva, deseci prijava seksualnog uznemiravanja i nasilja upućenih na adrese hrvatskih akademija i fakulteta svjedoče o nekažnjavanju seksualnog nasilja i nedostatku sustava prevencije.
Učinkovita edukacija djece i mladih zasigurno bi doprinijela rješavanju ovog aktualnog problema, a iz inicijative ističu nekoliko prednosti seksualnog obrazovanja u školama - smanjenje rizičnog ponašanja, povećana upotrebe kontracepcije, pozitivan stav o brizi za seksualno i reproduktivno zdravlje te odgođen ulazak u seksualne odnose. O potrebi uvođenja novog predmeta u škole se u nedavnom razgovoru za N1 osvrnula i sociologinja Paula Brečak:
- Sveobuhvatno seksualno obrazovanje koje mi predlažemo uglavnom uključuje tri stavke; pouzdane i znanstveno utemeljene informacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, osiguravanju da mladi imaju odgovorno ponašanje, učenje mladih da imaju pozitivan stav prema seksualnosti, rodnoj ravnopravnosti i da uvažavaju različitosti različitih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta. Često se protiv seksualnog obrazovanja koristi argument da ‘potiču seksualne odnose’, što nije istina. Istraživanja pokazuju da mladi koji prođu kroz seksualne odnose kasnije stupaju u odnose, imaju manje partnera i odnosa. Kad mladi nemaju odgovore u sustavnom obrazovanju, onda informacije o svojoj seksualnosti traže drugdje, po internetu, pa i u pornografiji, kazala je Brečak.
Uvođenje seksualnog obrazovanja u škole podržavaju i ravnatelji nekih pulskih škola. Ravnatelj pulske Gimnazije Filip Zoričić poručio je da će peticiju potpisati ovaj tjedan.
- Itekako podržavam Inicijativu. Tema je jako važna i aktualna. Edukacija, sloboda i odgovornost temeljna su načela koja u školi moramo provoditi i isticati. Peticiju još nismo potpisali, ali hoćemo već ovaj tjedan. Zalažemo se za takvo što, prije mjesec danas smo ostvarili konkretnu suradnju s organizacijama Prostor rodne i medijske kulture K-zona i Lezbijskom organizacijom LORI iz Rijeke, a pokrenuli smo i određene akcije i projekte kroz edukaciju. Želimo živjeti u sredini koja prihvaća svakog čovjeka, a bitno je bez zagrada govoriti o problemima koji muče mladog čovjeka, kaže Zoričić osvrćući se i na novu stavku u školskom pravilniku.
- Nedavno smo proširili naš Pravilnik o radu koji uključuje formulacije vezane za diskriminaciju i uznemiravanje na osnovu spolne orijentacije, rodnog identiteta i izražavanja i koristimo uključivi jezik u službenim dokumentima. Mislim da smo, općenito, prva škola koja ima takav dokument. Nadalje, kroz međupredmetne teme nastavnici educiraju i raspravljaju o tome kad god je to moguće, zaključuje Zoričić.
Njegov kolega, ravnatelj pulske Medicinske škole, Ivan Žagar, peticiju je već potpisao, a uvođenje seksualnog obrazovanja u škole vidi kao priliku da se progovori o toj tabu temi:
- Smatram da bi se pravilnom i na znanstvenim osnovama temeljenom edukacijom s učenicama i učenicima moglo progovoriti o „tabu“ temi o kojoj, realno, mladi nemaju s kime komunicirati. Oslanjaju se na sebe, na međuvršnjačke priče te donose odluke na koje ih nitko u dosadašnjem tijeku života nije pripremio. Roditelji o temi seksualnosti uglavnom ne razgovaraju sa svojom djecom. Zbog nelagode, stereotipa i predrasuda, nedostatka vremena, tempa i dinamike života i tko zna čega sve ne. Tako mladi nerijetko nespremni stupaju u seksualne odnose jer se to „tako treba i očekuje“, a ne zato što tako osjećaju. Pitanje je u kojoj mjeri rabe preventivna sredstva, prvenstveno kondom. Vjerujem da bi uvođenjem predmeta seksualno obrazovanje učenici konačno dobili okvir u kojem bi o datoj problematici mogli čuti nešto više i gdje bi se, nadam se, otvorila platforma gdje bi oni mogli pitati i na taj način prikupiti informacije o „činu“ koji je njima u tim godinama, kao i kasnije, vrlo važan dio života.
Nešto drugačijeg je mišljenja ravnateljica OŠ Kaštanjer, Nada Crnković, koja podržava ovu vrstu edukacije, no smatra da se ona ne bi smjela provoditi kao zaseban nastavni predmet.
- Naravno da sam za edukaciju za ostvarivanje kvalitetnog seksualnog- partnerskog odnosa, no sadržaj, teme, oblici edukacije i edukatori moraju biti stručni i ne mora se nužno provoditi izdvojeno kao nastavni predmet. Trenutačna medijska tema je neprimjereno i devijantno seksualno ponašanje pojedinaca koje se sustavno provodilo nad žrtvama iz pozicije moći, a bez javne društvene osude i pravne kazne. Zašto je tomu tako, pitanje je kojim se treba pozabaviti multidisciplinarno iz područja filozofije, sociologije, psihologije i prava te na osnovu toga dobiti smjernice za pedagoški rad o toj temi. Nerazvijene zemlje upravo su sustavnim odgojem i obrazovanjem razbile postulate onih društava koja su se bazirala na moći, neravnopravnosti , nejednakosti i podčinjavanju. Uloga škole je prosvjetiteljska i nositelj je, ne samo deklarativno, naprednih i općeljudskih vrednota. Naime, iako se o toj temi educiralo desetljećima ranije kroz sustav obrazovanja, ne smijemo zanemariti snagu društvenog okružja koje oblikuje kućni odgoj i očekuje prilagodbu pojedinca unatoč uključenosti djece u sustavnu edukaciju. Škola u svojim dokumentima ima unesene stavke iz tog područja i to u etičkom kodeksu, kućnom redu škole, a svi oni proizlaze iz Zakona. Sadržaji seksualnog odgoja i obrazovanja postoje i provode se u raznim oblicima i u suradnji s vanjskim suradnicima iz raznih ustanova i udruga (ZZJZ, Patronaža, MUP, CZSS, Obiteljski centar, Centar za mentalno zdravlje mladih, Crveni križ, udruge civilnog društva) te preventivne programe. No, očito to nije dovoljno da bi se djecu osposobilo i osnažilo za izlazak iz neprimjerenog i devijantnog odnosa sa seksualnim predatorima. Ono što nedostaje da bi uspješnost bila potpuna je jedinstvo djelovanja triju najvažnijih elemenata - kućnog odgoja, školske edukacije i provedbe Zakona. Zbunjujuće je za dijete da se u kući govori jedno, u školi drugo, a u praksi kod primjene kazne žrtva doživljava još jednu stigmatizaciju.
Stanoviti problem u školama predstavlja način odijevanja kako učenika, tako i školskih zaposlenika. U nekim školama takvi uvjeti i kriteriji nisu konkretno utvrđeni školskim pravilnikom, zbog čega su često profesori ti koji odlučuju kako se učenici smiju, a kako se ne smiju obući. To međutim nije slučaj u pulskoj Medicinskoj školi, gdje je, prema riječima ravnatelja Žagara, način odijevanja slikovito prikazan u samim učionicama.
- U Kućnom redu Medicinske škole Pula je, između ostalog, definiran i način odijevanja. Rupe na hlačama su dozvoljene, no ultra kratke minice i (pre)duboki dekoltei nisu. Ista pravila vrijede kako za učenice i učenike, tako i za djelatnice i djelatnike škole. Čak smo dali izraditi i slikoviti prikaz što je i na koji način dozvoljeno, a što nije, u vidu plakata koji se nalaze u svakoj učionici te prostorima za okupljanje nastavnika i drugih djelatnika škole, zaključuje Žagar.
Ujedinjeni narodi i Svjetska zdravstvena organizacija navode nekoliko ključnih razloga za sveobuhvatnu seksualnu edukaciju koja je jedno od temeljnih ljudskih prava.
1. Sveobuhvatna seksualna edukacija ne vodi ranijoj seksualnoj aktivnosti ili rizičnom seksualnom ponašanju
2. Većina evaluacija pokazuje da seksualno obrazovanje smanjuje rizična ponašanja, potiče upotrebu kondoma i reducira broj neplaniranih trudnoća
3. Programi koji propagiraju samo seksualnu apstinenciju pokazali su se neefikasnima
4. Seksualno obrazovanje potiče veću brigu o seksualnom i reproduktivnom zdravlju
5. Seksualno obrazovanje jača samosvjesnost i svijest o tjelesnoj autonomiji