Ponosni na hrvatskog protestantskog pisca i prevoditelja, glagoljaša Stipana (Stjepana) Konzula Istranina, (Buzet, 1521. godine - Eisenstadt / Željezno, Burgenland / Gradišće, Austrija, 1579. godine) u rodnom Buzetu su mu, obilježavajući 500. obljetnicu njegova rođenja, u sklopu programa tradicijske pučke fešte Subotine i gradskog praznika, otkrili novu spomen ploču, postavljenu na mjestu stare, te posvetili 52. znanstveni skup "Buzetski dani".

Nemjerljiv, epohalan doprinos

Spomen ploču na zgradi na Titovom trgu u starogradskoj jezgri Buzeta otkrio je gradonačelnik Damir Kajin koji je tom prigodom istaknuo da protestantizam nije ostavio traga toliko u Istri, ali su zato istarski protestanti ostavili itekakvog traga u Europi.

- Normalno da ćemo svoju pripadnost rimokatoličkoj crkvi uvijek naglašavati, ali jednako tako cijeniti ljude drugog svjetonazora, koji se u ono vrijeme nisu željeli otuđiti od crkve Novog zavjeta već su crkvu željeli učiniti boljom. Konzul je postao prvi prevoditelj Novog zavjeta na hrvatski, želio ga je približiti južnoslavenskim narodima. To je nemjerljivo, to je epohalno, rekao je Kajin.

- Buzet ima ulicu Stipana Konzula, Buzećani znaju da se u starogradskoj jezgri nalazi spomen ploča posvećena Konzulu, no tko je Konzul bio i zbog čega je značajan na lokalnoj razini vrlo se malo zna, a osim uskog kruga stručnjaka s njegovim radom i djelovanjem malo je tko upoznat i na regionalnoj razini, pa je cilj programa obilježavanja 500. obljetnice njegova rođenja bio da se tijekom cijele ove godine, prvenstveno suradnjom ustanova i Katedre Čakavskog sabora Buzet na lokalnoj razini upozna lokalnu zajednicu s likom i djelom Konzula te promovira njegov značaj na regionalnoj i nacionalnoj razini, rekla je predsjednica buzetske Katedre Čakavskog sabora Elena Grah Ciliga.

Znanstveni skup, najdugovječniji takve vrste u Istri, u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Buzet i Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda", pod pokroviteljstvom Grada Buzeta, Istarske županije i županijskog odjela za kulturu i zavičajnost, prvi je puta održan u obnovljenoj starogradskoj palači Verzi. Svojim izlaganjem Patria Stipana Konzula Istranina: Buzet i Buzeština u turbulentnom XVI. stoljeću, otvorio ga je dr. sc. Josip Banić (Poreč), ocrtavši povijesni okvir vremena u kojemu je rođen i djelovao Stipan Konzul.

Prof. emeritus dr. sc. Alojz Jembrih (Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu), obradio je temu Itinerarij Stipana Konzula ili opis njegova života i rada s naglaskom na njegovu djelatnost, prvenstveno djelatnost u kojoj se je istaknuo kao prevoditelj, kao korektor hrvatskih knjiga u Urachu, kao distributer knjiga po njemačkim gradovima čime se također bavio, u kontekstu njegovih suradnika, mahom istarskih svećenika.

- Reformacija ima pozitivni eho u odnosu na rad Stipana Konzula i na neki način u promicanju hrvatske glagoljice, prije svega u kontekstu europskih jezika, jer on je hrvatski jezik promicao u drugoj govornoj sredini, prema tome Konzul ima daleko širu vrijednost iz današnje perspektive nego si mi to možemo zamisliti, rekao je Jembrih.

Najnovije spoznaje o koncipiranju jezika

Govoreći o najnovijim spoznajama o jeziku uraških izdanja, prof. dr. sc. Mateo Žagar (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), istaknuo je da je u hrvatskim izdanjima koja su za tisak glagoljicom i ćirilicom u Urachu priredili Stipan Konzul i Anton Dalmatin (1560.-1564.), na temelju pripravljenih prijevoda niza suradnika, jezik, s obzirom na oslonac u čakavštini razmjerno stabilan, no istom i raznolik s obzirom na udio karakterističnih kajkavskih (slovenskih) te štokavskih i crkvenoslavenskih elemenata. Budući da je osnovni kulturološki doprinos ovog velikog tiskarskog projekta upravo jezik otisnutih djela, prije svega onaj Novoga testamenta, nije neobično da je još 1916. godine Franjo Fancev objavio nenadmašenu monografiju "Jezik hrvatskih protestantskih pisara 16. vijeka". Stotinjak godina nakon ovoga rada skupina filologa s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta u Osijeku, Staroslavenskog instituta u Zagrebu nastojali su upravo kroz tu vizuru pozabaviti se poteškoćama koje su imali prije svega Konzul i Dalmatin koncipirajući jezik namijenjen južnim Slavenima, od krajnje zapadnih hrvatskih predjela sve do Carigrada. Znanstveni projekt "Jezik izdanja hrvatske protestantske tiskare u kontekstu književnojezičnih smjernica XVI. stoljeća" financirala je Hrvatska zaklada za znanost.

Konzul kao prevoditelj i izdavač

U svom izlaganju na temu Konzul kao prevoditelj i izdavač knjiga na talijanskom, dr. sc. Luka Ilić (Leibniz institut za europsku povijest u Mainzu, Njemačka), koncentrirao se na Konzulove prijevode na talijanski jezik koji su tiskani u Urachu. Ukupno je prevedeno i tiskano osam knjiga, a o tome se jako malo pisalo, zapravo nije poznat niti jedan jedini rad do sada koji je posvećen samo tim tiskanicama.

Fra Ljudevit Antun Maračić (Samostan Svetog Duha u Zagrebu), naglasio je da je petstota obljetnica rođenja jednoga od najpoznatijih istarskih pripadnika Luterove reformacije, Stipana Konzula dobra prigoda progovoriti o prodoru reformatorskih ideja na Poluotok i odlučnom otporu katoličke strane, pod vodstvom mletačke inkvizicije, koja je imala svoj regionalni odjel za Istru u Kopru. Maračić je govorio o početnom uspjehu širenja Luterovih ideja, pod čiji je utjecaj i došao buzetski sin i pazinski plovan Stipan Konzul, i oštroj reakciji istarske inkvizicije sa sjedištem u koparskom samostanu sv. Franje, gdje je i bio središnji ured mletačke inkvizicije za Istru, ponajčešće pod vodstvom konventualnih franjevaca, kome je spomenuti samostan i pripadao. Buzetski luteran je pravovremenim napuštanjem istarskog poluotoka izbjegao moguće mučne torture i ispitivanja, a u germanskim krajevima tražio i našao mogućnost rada i promicanja reformacijskih ideja, ponajvećma prevođenjem knjiga na hrvatski jezik.

Hrvatska protestantska književnost

U svom izlaganju Protureformacija u Austriji i Stipan Konzul, dr. iur Herbert Gassner (Hrvatska knjižnica i čitaonica "Filip Kaušić", Celindof i Željezno, Gradišće, Austrija), analizirao je ogromne poteškoće koje je Konzul doživio u zadnjim godinama života među gradišćanskim Hrvatima. Djelomično na ikavici i staročakavštini Gradišća, Gassner je predstavio razloge zbog kojih su protestantski svećenici iz Istre kao Stipan Konzul i Matija Vlačić Ilirik postali žrtve protureformacije u Austriji i Mađarskoj, (Gradišće je do 1921. godine bilo sastavni dio Mađarske), i na koje razne načine su Habsburgovci silom uništili protestantizam.

Na temelju analize korespondencije između djelatnika i suradnika uraške tiskare, doc. dr. sc. Maja Ćutić Gorup (Filozofski fakultet u Rijeci), u svom je izlaganju govorila o Konzulovoj suradnji sa svećenicima glagoljašima iz Pazinske knežije na korekturi i prijevodu protestantskih knjiga koje su se tiskale na narodnom jeziku u uraškoj tiskari (1561.-1565.). Iz korespondencije kao i iz ostavštine Theodora Elzea može se zaključiti da je Konzul putovao u rodnu Istru pri čemu je tražio suradnike za tiskaru. Radom na izdanju protestantskih knjiga na hrvatskom jeziku Stipan Konzul je sa svojim suradnicima doprinio nastanku hrvatske protestantske književnosti.

Dr. sc. Milena Joksimović (Pula) obradila je temu Matija Živčić u spisima o vizitaciji biskupa Valiera Pulskoj biskupiji 1580. godine. Važan zadatak vizitatora i njegovih suradnika bio je, između ostalog, ispitati postoje li u vizitiranim biskupijama krivovjerci - na prvom mjestu, sljedbenici Lutherovog učenja. U okviru ophoda Pulske biskupije proveden je i istražni postupak o navodnoj herezi Zuana (Ivana) Librića iz Labina. U zapisnicima tog postupka spominje se opetovano izvjesni svećenik Matija iz Labina, koji je identificiran kao Matija Živčić, suradnik Stipana Konzula.

Doc. dr. sc. Nataša Urošević (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli), u svom je izlaganju na temu Mijo Mirković o stvaralaštvu istarskih reformatora i kulturnom značenju izdanja Uraške tiskare, elaborirala Mirkovićeva istraživanja aktivnosti i suradnje istarskih reformatora na tiskanju knjiga na narodnom jeziku, čime su doprinijeli prvom pokušaju standardizacije i stvaranja jedinstvenog književnog jezika ne samo za sve Hrvate nego i za sve južne Slavene. Istarski polihistor Mijo Mirković (1898.-1963.) u tri se monografije posvećene Matiji Vlačiću Iliriku – Flacius (1938.), Matija Vlačić (1957.) i Matija Vlačić Ilirik (1960.) iscrpno bavio poviješću reformacije u Istri, Hrvatskoj i Europi, a kroz opsežna arhivska istraživanja Vlačićeve rukopisne ostavštine u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj obradio je i obimnu građu vezanu za izdanja Uraške tiskare.

Zanimljive teme iz buzetske povijesti

Matija Nežić (Buzet), govorio je o buzetskoj obitelji Verzi, mr. sc. Jakov Jelinčić (Pazin) u svom je radu Primalje na području župe Buzet od 1825. do 1867. godine, dao pregled svih primalja koje su evidentirane u predmetnoj matičnoj knjizi Župe Buzet s posebnim osvrtom na način vođenja njihove evidencije kroz vrijeme. Prof. dr. sc. Slaven Bertoša (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli), obradio je temu Šume na Buzeštini prema podacima iz dva katastika iz XVIII. stoljeća. Šumske su se površine u Istri u više navrata popisivale oko sredine XVIII. stoljeća, a glavni je posao vodio rašporski kapetan, koji je za tu prigodu bio i poseban inkvizitor za šume (Inquisitore a Boschi). Za javne su potrebe posebice dragocjene bile hrastove šume, koje je Mletačka Republika najviše cijenila i iskorištavala.

Dr. sc. Zdenko Balog (Križevci), pozabavio se rekonstrukcijom obitelji na području Roča i Roščine u ranom novom vijeku (XVII. stoljeće) te istaknuo je da je rekonstrukcija obitelji metoda proučavanja života zajednice koju francuski demografski povjesničari nazivaju "mikroskopom za proučavanje života zajednice".

Povezane vijesti

• Kampelanje i laser show u gradu tartufa
• Milenijska fritada od 2015 jaja i 10 kg tartufa
• Subotina u Buzetu: 55. Znanstveni skup "Buzetski dani"