Nakon skoro 25 godine talijanske i fašističke vlasti u Istri, godina 1943. i poraz Italije nakon tri godine uzaludnog rata na strani Hitlerove Njemačke doveli su do dubokih i korjenitih promjena u najistočnijim regijama Kraljevine Italije. Nakon iskrcavanja Saveznika na Siciliji početkom srpnja, dana 25. srpnja 1943. Veliko je fašističko vijeće izglasalo nepovjerenje diktatoru Benitu Mussoliniju, nakon čega odluka o daljnjem obliku vlasti pada u ruke tadašnjemu kralju Viktoru Emanuelu III. On je za Mussolinijevog nasljednika odabrao umirovljenoga maršala Italije Pietra Badoglia, dok je Mussolini zatvoren u neki oblik kućnog pritvora na planini Gran Sasso u regiji Abruzzo te raspustio Nacionalnu fašističku partiju. Rat sa Saveznicima se, međutim, nastavlja, ali početak je to prvih kontakata s ciljem dozvoljavanja Italiji da izađe iz rata. Hitlerove obavještajne službe očekuju "izdaju" svoga saveznika, te Treći Reich priprema vojnu intervenciju i uzimanje onog što se može.

Kapitulacija Italije

Ulazimo u mjesec rujan 1943.. Trećeg dana Saveznici se iskrcavaju u Kalabriji, na samome jugu Apeninskog poluotoka. Istoga dana, u mjestu Cassibile na Siciliji, američki general-bojnik Walter Bedell Smith i talijanski brigadni general Giuseppe Castellano potpisuju kapitulaciju (službeno armistizio – prekid sukoba) Italije i prihvaćanje svih savezničkih uvjeta predaje. Odluke potpisane kapitulacije obznanjene su javnosti tek 8. rujna poslijepodne, a nove akcije savezničkih iskrcavanja gotovo simultano kreću u pravcu središnje Italije i talijanske glavne ratne luke Taranto.

Međutim, simultano kreće i njemački plan totalnog zauzimanja Italije slanjem novih snaga preko Alpa u pomoć već ranije raspoređenim snagama Wehrmachta diljem poluotoka. Talijanska se vojska po nedostatkom jasnih komandi naprosto raspala, pomno pripremljena njemačka operacija Achse dovela je 10. rujna do zauzimanja Rima, iz kojega su dan ranije prema oslobođenom jugu pobjegli kralj, Badoglio i cijela tadašnja vladajuća klika. Dana 12. rujna postrojba njemačkih padobranaca pod vodstvom pukovnika Otta Skorzenyja oslobađa Benita Mussolinija i evakuira ga u Njemačku.

Što se u tim trenucima događa u Istri? Prvo, treba naglasiti da nakon 25. srpnja nestaje fašistička stranka i u Istri, te se njezini eksponenti povlače iz javnoga života ili se nakon toga kriju. Na dan kapitulacije Italije, 8. rujna, čitavom unutarnjom Istrom događa se veliki narodni ustanak predvođen hrvatskim i slovenskim partizanima. Brojni garnizoni raznih talijanskih jedinica masovno su se predali, odnosno razoružani su. S druge strane, uz zapadnu obalu, narodnom se ustanku pridružuju i ustanici talijanske antifašističke orijentacije. Uz veliku euforiju i želju za završetkom rata, nove partizanske vlasti izvršile su i niz egzekucija osoba osumnjičenih za suradnju s bivšim fašističkim režimom, događaji koji su u povijest ušli kao "ubojstva u fojbama", po kraškim jamama u koje su bacane mnoge žrtve. Dana 13. i 25. rujna, u Pazinu, glavnom zapovjedništvu novih partizanskih snaga, jednostrano su proglašene odluke o sjedinjenju Istre s budućim hrvatskim i slovenskim sastavnicama nove jugoslavenske države pod vodstvom Josipa Broza Tita.

Rommelova ofenziva

U međuvremenu, u sklopu njemačkog plana Achse, jedinice njemačkog Wehrmachta zauzimaju glavne centre u regiji: Trst, Pulu i Rijeku. Trst je zauzet već 9. rujna, a Rijeka 14. rujna. U Pulu, gdje se već nalazilo dvjestotinjak njemačkih podmorničara, pripadnici njemačke 71. pješačke divizije ulaze uvečer 11. rujna, nakon što su motorizacijom protutnjali čitavim istarskim poluotokom iz pravca Senožeča, i usput odbili napade partizana. Prava njemačka operacija zauzimanja Istre i čišćenja područja od partizanskih jedinica počinje tek početkom listopada 1943. u akciji kojoj će nacisti dati ime Prolom oblaka (Wolkenbruch), a koja će u našoj historiografiji biti poznata kao Rommelova ofenziva. Okupacija istočne Istre završava se 8. listopada okupacijom Labina i Plomina, a zapadne obale Istre 9. i 10. listopada. Surovost njemačke invazije, koja nije štedjela civilno stanovništvo i čitava naselja od destrukcije, očituje se u brojci od oko 4.000 poginulih i više od 6.000 zarobljenih. Surovost nacističke okupacije nastavljena je protu-partizanskim ratom, paležom sela i deportacijom stotina civila u koncentracijske logore u Njemačkoj.

Povezane vijesti

• Prosječna zagrebačka neto plaća za rujan 7.487 kuna
• S drugim nosačem aviona porasla kineska vojna moć
• NACIONALNI PARK BRIJUNI Rujan otvorenih vrata od 14. do 30. rujna