Nastavlja obiteljsku tradiciju
Rovinjež Daniel Milošević: More sam zavolio kao dječak, a kasnije mi se ispunila želja da ŽIVIM NA MORU I OD MORA
Kad mi se pružila prilika, 2001. sam s jednim kolegom kupio manji ribarski brod. Zimi sam ribario, a ljeti sam se uključivao u posade brodova za prijevoz turista. Za nekoliko godina uspio sam kupiti brod "Orsera", pravi oldtimer, izgrađen davne 1905. godine u Piranu. Svake ga godine pomalo uređujem, kaže Daniel Milošević
Daniel Milošević, prijevoznik na moru i ribar iz Rovinja, nastavio je dugu pomorsku tradiciju svoje obitelji. Još i sada u rovinjskoj povijesnoj luci Andana čuva kaić kojeg je još 1970. u Ližnjanu izgradio njegov djed Bepo. Ovaj ga kaić sjeća na djetinjstvo, turiste prevozi brodom "Orsera" i brodicom koju zimi koristi za ribarenje.
- Kad sam išao u školu gotovo sam svaki vikend odlazio sa nonom Bepom na more. Nono je bio vješt ribar, nona je bila domaćica i gotovo je nevjerojatno da je ribarenjem s kaićem uspio školovati svoja dva sina, mog oca Rika i strica Branka, te izgraditi kuću. Ribe je tada bilo puno više, posebno granceula i sipa, pa je sinovima predložio da nabave koču. Tata je već tada bio šef flote rovinjskog Jadranturista, stric je svirao klavijature u Anelidima, pa im se ta ponuda nije uklapala u daljnje planove, prisjeća se Daniel Milošević.
Brodski mehaničar
Kao i djed Bepo i otac Federiko-Riko, Daniel se držao mora. Izučio je zanat brodskog mehaničara u Uljaniku, pa se zaposlio na održavanju brodova Jadranturista za prijevoz putnika na rovinjske otoke. Uskoro je položio ispit za zapovjednika i vozio brodove do Crvenog otoka i Sv. Katarine. Već kao iskusan pomorac preuzeo je vođenje Aquatela, prijevoza na moru, kojemu je to ime ostalo iz vremena kada je Jadranturist nabavio flotu inovativnih brodova, pravih apartmana na moru.
- U to vrijeme Jadranturistova flota je proširila svoju djelatnost na organiziranje izleta na moru. Izletnike nije bilo teško naći jer su se karte prodavale na recepcijama hotela, turističkih naselja i kampova. Jadranturist je dobio koncesiju, pa je mogao voditi turiste na Brijune, najznačajnije izletničko odredište na ovom dijelu Jadrana, sjeća se Daniel.
Zbog velikog zanimanja za izlete. Jadranturist je nabavio veliki drveni brod "Tvrdi" koji je moga primiti 150 turista, pa su se njim organizirali izleti oko rovinjskih otoka i do Brijuna. Potom je kupljen i željezni "Monvi", preuređeni vojni brod koji je mogao prevesti još više putnika. Jadranturist je kupio i svoj prvi trajekt za snabdijevanje otoka, koji je zamijenio stari legendarni Radnik. Nabavljen je drveni trajekt "Rovinjka", nastao od nekadašnjeg navalnog vojnog broda, koji je nakon Drugog svjetskog rata održavao liniju Crikvenica – Šilo na otoku Krku. "Rovinjka" je prevozila opskrbna vozila na otoke, a sa velikom palubom, kao sunčalištem ili prostorom za zabavu, služio je i za izletničke ture.
Otac pomorac i sudac
Za dizanje manjih brodica, kojima se odlazilo na otok Sv. Katarina i motora u brodovima prilikom remonta, Riko Milošević je iz Maribora nabavio rashodovanu staru austrougarsku željezničku dizalicu. Dizalica izrađena starim postupkom spajanja zakovicama, postavljena u lučici Delfin, od koje kreću brodovi za rovinjske otoke, danas se ne koristi, ali je jedan od najpoznatijih rovinjskog photo pointa, posebno za snimanje grada kao pozadine uokvirene crveno obojenom dizalicom.
Riko Milošević je bio poznat i po svojoj ljubavi prema nogometu. Dugo je godina bio predsjednik Nogometnog kluba Rovinj, koji se pod njegovim vodstvom borio za prvaka Druge hrvatske nogometne lige. Poznatiji je međutim bio kao nogometni sudac. Godinama je kao savezni sudac sudio utakmice jake Druge nogometne lige Jugoslavije.
- Kao jedan od najbolje ocijenjenih sudaca Druge lige, otac je unaprijeđen u krug sudaca Prve nogometne lige. Odmah je delegiran za vođenje derbija Partizan - Dinamo, ali mu zbog nekih smicalica to nije omogućeno pa se razočaran povukao. Ipak, postao je predsjednik Stručnog savjeta, pa je uz predsjednika Veselka Bebeka praktički bio drugi čovjek sudačke organizacije, priča Daniel o svom ocu koji je nažalost preminuo u naponu snage u 56. godini.
Oldtimer "Orsera"
Daniel je završio ugostiteljsku školu, a uz rad u struci u slobodno vrijeme, posebno zimi, odlazio je na more. Maštao je da se kao profesionalac upusti u ribarenje i prijevoz turista, djelatnosti od kojih su mu živjeli djed i otac.
- Kad mi se pružila prilika, 2001. sam sa jednim kolegom kupio manji ribarski brod. Zimi sam ribario, a ljeti sam se uključivao u posade brodova za prijevoz turista. Za nekoliko godina uspio sam kupiti brod "Orsera", pravi oldtimer, braceru izgrađenu davne 1905. godine u Piranu, koja ima dozvolu za prijevoz 45 putnika. Svake ga godine pomalo uređujem, a ove zime zamijenili smo mu pramčanu statvu, jednu od najvažnijih elemenata konstrukcije broda. Suhu hrastovinu za izradu statve uspio sam naći u Karlovcu, kaže Milošević.
Godinu dana kasnije Danijel je kupio 8-metarsku brodicu za izlov šuoja. Budući da za ribarenje treba ići sve dalje od obale, 2010. je njegov tast Silvano Franelić kupio 9,5-metarsku brodicu. Budući da je ribe sve manje, i nju su registrirali za prijevoz 12 putnika. Posljednjih je godina, naime, sve veća potražnja za takvim brodicama koji prevoze obitelji ili grupe na kupanje po otocima i udaljenim plažama.
- More sam zavolio kao dječak, odlazio s nonetom u ribarenje, a kasnije sam se ukrcavao s ocem na brodove kojima je upravljao. Na kraju mi se ispunila želja da živim na moru i od mora, pa sam zadovoljan. Zbog nedostatka brodograditelja, pomažući pri uređivanju "Orsere", naučio sam i brojne brodograđevne vještine, zaključuje Daniel Milošević.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
