RAT S VIRUSOM BUDI STRAHOVE, svjesne i nesvjesne. Ovaj rat je još gori jer NE VIDIMO NEPRIJATELJA

(EPA)

Problem je da imamo mozak pećinskog čovjeka koji nije naučen na tako brze promjena koje se događaju u našem svijetu pa ide u mentalnu neravnotežu. A to znači imati strahove. Stoga je jako važno naučiti kako prepoznati i terapijski proživjeti strah da bismo očistili organizam, smanjili stres da nas korona virus zbog smanjenog imuniteta ne bi napao

Prema riječima dr. Alemke Markotić nalazimo se u ratu s virusom, a to naravno kao i svaki rat budi strahove, svjesne i nesvjesne. Čini mi se da je ovaj još gori jer ne vidimo neprijatelja. Trebamo znati da mi još uvijek imamo mozak pećinskog čovjeka kojeg je priroda opremila da na opasnost reagira bijegom ili napadom, a da isključuje iskustvo odrasle osobe koja bi mogla u slučaju ugroženosti promisliti i naći adekvatnu reakciju. Osjećaj ugroženosti je stres za svaku osobu. Stres definiramo kao nespecifična reakciju organizma na bilo koji pritisak ili zahtjev. Dakle, to je reakcija tijela na događaje u okolini koji za nas predstavljaju izazov. Plaše nas, sputavaju, stoje na putu našim namjerama i zahtijevaju promjenu ponašanja. Stres djeluje na različitim razinama fiziološkoj, psihološkoj i društvenoj, a koje su međusobno povezane.

Znanost sada spoznaje da emocije, misli i osjećaji mogu pozitivno ili negativno fiziološki utjecati na mnoge sustave. Primjerice, osjećaj beznađa će utjecati na tjelesni hormonski sustav i promijeniti kemijski protok u mozgu. Ako stres traje pogoršava se i njegov utjecaj na tijelo. Budući da je naše tijelo obilježeno SVIM našim iskustvima ono utječe na funkcioniranje našeg uma. Možemo generalno reći da što smo imali više traumatičnih iskustava, kojih se u pravilu ne sjećamo, to ćemo jače reagirati na stres neadekvatnim reakcijama.

Tjelesno je zdravlje blisko povezano s obrascima razmišljanja i osjećaja prema sebi kao i s kvalitetom odnosa prema drugima. Osobito su štetne misli i uvjerenja koja njeguju beznadnost i osjećaj bespomoćnosti, gubitak nadzora, neprijateljski stav i cinizam prema drugima, nesposobnost nošenja sa životnim izazovima i izražavanja osjećaja te društvena izoliranost.

Kako funkcionira ličnost?

Svaki čovjek ima u sebi svjetlo i tamu, strah i ljubav, jer živimo u svijetu dualnosti. Tama služi da bi se spoznalo svjetlo. Tama je prolazna, a svjetlo nije. Nažalost svi smo pogrešno odgojeni jer su nam u najboljoj namjeri zabranjivali negativne osjećaje. Odrasli smo s rečenicama: Budi dobar; nemoj mrziti itd., ali nam nisu rekli kako da to postignemo, pa je dijete, još svjesno negativnih osjećaja, potisnulo negativnost da bi dobilo ljubav i zaštitilo se od boli. I počelo je graditi lažnu ličnost s kojom smo se u odrasloj dobi toliko poistovjetili da nismo svjesni niti negativnosti, niti ljubavi ili naše stvarne ličnosti. Stoga je svaki čovjek, bez obzira što činio vrijedan poštovanja i ljubavi. Možemo osuditi djelo, ali ne i čovjeka, jer mi ne znamo koliko grešaka netko treba napraviti da bi naučio. Cilj razvoja je spoznati tu negativnost u nama da bismo sve više birali iz istine. I ako spoznajemo tamu, u toj mjeri bit ćemo svjesni i svoje stvarne ličnosti i graditi osjećaj vlastite vrijednosti. Jer način na koji se odnosimo prema sebi, tako ćemo se odnositi prema drugima, a oni prema nama.

Percepcija ili doživljavanje

Percepcija je proces složen i mnogostran koji započinje kad osjetilni neuroni uhvate informaciju iz okoline i pošalju je u obliku električnih impulsa mozgu. Količina informacija kroz 5 osjetila je 400 milijardi bitova u sekundi! Mozak selekcionira nevjerojatnu količinu informacija: temperaturu sobe, dodir odjeće, miris sapuna na rukama, buku, sviđa li nam se netko ili ne. Do svijesti dospije samo 2000 bitova u sekundi! To je analiza poznato s novim, usporedba prošlosti koje se ne sjećamo (iskustva u maternici) i sadašnjosti.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU