Izlazi su izvedeni u blagom zavoju u odnosu na središte tunela, jer su psiholozi tada utvrdili da pogled na otvor tunela iz daljine kod vozača izaziva psihološki pritisak i pad koncentracije. Cijev je izveden u padu od 0,4 posto od središta prema portalima da bi se osiguralo prirodno otjecanje vode i da strmina nagiba ne bi zahtijevala pojačani rad motora i povećanu koncentraciju ugljičnog monoksida

Prije 38 godina, 27. rujna u 12 sati i 15 minuta svečano je pušten u promet tunel Učka. U tom su trenutku odjeknule sirene i crkvena zvona diljem Istre. San mnogih generacija postao je stvarnost. Ostvario se san o prometnom povezivanju Istre i ostalih krajeva Hrvatske. Zajedno s tunelom otvorene su i prilazne ceste do Matulja i Lupoglava.

Bilo je to veliko narodno slavlje koje se pripremalo mjesecima. Osvanuo je topao i vedar jesenji dan. Od ranog jutra pristizale su kolone autobusa i automobila s istarske i riječke strane. Na velikom platou i okolnim brežuljcima okupila se silna masa ljudi željnih da dožive trenutak puštanja u promet grandioznog objekta koji će znatno olakšati promet, a za neke će krajeve značiti i sam život. Na platou ispred zgrade tunela upriličen je narodni zbor na koji je stiglo oko 15 tisuća "radnih ljudi i građana naše regije" i njihovih gostiju iz cijele zemlje. Sa skupa su izvještavali tim riječima novinari Glasa Istre Tihomir Staničić, Danijel Načinović i Selvina Benić, a fotografirao je Neven Lazarević.

Istrani dali svoj doprinos

Točno u 11 sati roženice i fanfare najavile su početak svečanosti, a 14 združenih pjevačkih zborova otpjevali su jugoslavensku i hrvatsku himnu. Simboličnim presijecanjem vrpce tunel je otvorio član predsjedništva tadašnje SFRJ Vidoje Žarković.

Tunel se gradio kreditom Riječke banke, radnim udjelom JNA i narodnim zajmom putem kojeg se prikupilo 4,98 posto sveukupne investicije. Premda nije bio velik iznos zajam je bio svojevrstan plebiscit kroz koji se izrazila odlučnost ljudi da se izgradnja cestovnog tunela kroz Učku konačno realizira. Samo u Istri je bilo više od 50 tisuća upisnika zajma, a Istra je imala 49.900 zaposlenih. Dakle, svi su se htjeli uključiti u gradnju tunela.

Premda su pripreme trajale desetljeće, građevinarski dio je zgotovljena u 20 mjeseci. Probijen je 14. svibnja 1978. godine. Bio je to najveći tunel u tadašnjoj Jugoslaviji i jedan od većih u tadašnjoj Europi.

Cijena 50 dinara

Od sljedećeg dana, ponedjeljka 28. rujna u 6 sati, tunel je u redovnoj eksploataciji. Od toga je trenutka počelo naplaćivanje tunelarine po cijeni od 50 dinara za osobne automobile. Sve je bilo u pogonu, kamere, ventilacija, semafori i sva druga tehnika. Proradile su i naplatne kućice, po jedna sa svake strane tunela. Prvog dana do 15 sati iz oba pravca tunelom je prošlo 1.671 vozilo. Kakve su kvalitete tada bili automobili govori podataka da je čak pet vozača imalo problem, jer se njihovo vozilo trebalo šlepati iz tunela. Jedan je vozač koji je radio na izgradnji tunela proletio pored kućice misleće da naplata još nije počela. Naime, nekoliko dana prije svečanog otvaranja, od 23. rujna, tunel je bio u probnom pogonu.

Tadašnji direktor Tunela Učka, Bruno Rogović izjavio je tada da sve službe i sva tehnika funkcioniraju i da se odvija redoviti promet. Službenici su već bili u naplatnim kućicama, ali nisu naplaćivali prolaz nego brojali vozila. U četiri sata prošlo je 402 vozila s obje strane. Brzina je tada bila ograničena na 50 kilometara na sat.

Povezane vijesti

• U tunelu Učka led s krova vozila pao na drugo vozilo
• Danas i sutra zbog utrke povremeno zatvorene ceste i tunel Učka
• Zbog radova zatvoren tunel Učka