DNEVNO PRIMA STOTINE POZIVA

Porečan koji je neumorno organizira konvoje pomoći za stradale u potresu vozeći kamp kućice koje su poklonili drugi dobri ljudi ne kani stati: NEĆEMO ODUSTATI DOK NE BUDEMO SIGURNI DA SMO NAPRAVILI SVE ŠTO SMO MOGLI

| Autor: Marcello ROSANDA
Angažirali su se maksimalno - Denis Bernobić i Adriano Ukušić (Snimio Milivoj Mijošek)

Angažirali su se maksimalno - Denis Bernobić i Adriano Ukušić (Snimio Milivoj Mijošek)


Denis Bernobić i društvo su isti dan nakon potresa organizirali, i potom idući dan na poprište tragedije odvezli, konvoj s 21 kućicom, osam vozila za vuču, sedam džipova i dva kamiona prepuna hrane i opreme. Od tada svaki dan dobivaju, kaže, ažurirani popis prioritetnih obitelji od lokalnih stožera civilne zaštite Banovine.

- Drugi konvoj krenuo je 1. siječnja ujutro sa 63 kamp kućice, a još mnogo njih se priključilo putem - na Ipsilonu, Vratima Jadrana i raznim odmorištima. Ljudi su nam se sami javljali i poklanjali kućice, ali i hranu, higijenske potrepštine i opremu za dom kojima su nesebično napunili svoje kamperice. Jedna je porečka obitelj čak napunila svoju poklonjenu kampericu s darovima za djecu, nastavlja Denis.

U vremenu pisanja ove priče priprema se i četvrti konvoj, no kućica u Istri, prema njegovim riječima, više gotovo da i nema. Ljudi su čak počeli kupovati kamperice da bi ih mogli darovati.

- Na svakoj kućici piše ime donatora i ime krajnjeg korisnika, a trudimo se da zaista dođu do najpotrebitijih obitelji. Znate, nije baš lako odrediti prioritete, a čak i kada se to napravi, može doći do greške. Desilo se da je jedna gospođa ustvrdila da joj donacija ne valja i krenula je nabrajati što će sve od toga baciti. Upitali su je treba li joj pomoć, a ona je odgovorila da joj je samo pao dimnjak s krova. Dečki su se okrenuli i otišli s kućicom kod jedne druge obitelji koja je zaista potrebita. Organizacija cijelog tog pothvata je vrlo naporna. Nedavno sam primio, u samo jednom danu, preko 850 poziva! Na brojeve i poruke više ni ne stignem odgovoriti, tvrdi.

Denis napominje da ne želi nikakvu pažnju, te da njegovi prijatelji i on nisu nikakvi heroji, već samo obični ljudi koji se trude pomoći. Pravi heroji su, kaže, ljudi kojima pomažu. Osim što ga zbog svoje skromnosti moramo gotovo nagovarati da podjeli svoju priču s nama, naš sugovornik ne prestaje spominjati druge sudionike u pothvatu, pa se čak i pravda.

- Naše kućice na prvi pogled možda izgledaju ružno i dotrajalo, ali garantiram da su sve čiste i funkcionalne. Prvo ih dobro pregledamo, ako treba popravimo, pa ih tek nakon toga vozimo gore. Zahvaljujem svima koji su nam pomogli, a takvih je zaista mnogo. Ne znam do kada će trajati to opsadno stanje, ali siguran sam da nećemo odustati dok ne budemo sigurni da smo napravili sve što je u našoj moći, zaključio je Denis Bernobić.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter