Kad iz Gline krenete put Karlovca u Gornjem Viduševcu čeka dug zavoj idealan da se pred njega stane pa objektivom vreba one što dolaze cestom iz pravca Karlovca. Dakako da neće čovjek bez razloga vrebati vozila, ali hoće onaj koji zna da će svaki čas tim zavojem, prvog dana nove godine, proći pravi pravcati konvoj ozbiljnih transportnih vozila što na sebi voze - kamp kućice!

I nije ovo prvi put od kada je potres teško pogodio Sisak, Petrinju, Glinu i ostala mjesta Sisačko-moslavačke županije da se kamp prikolice voze iz Poreča kako bi ljudi koji su ostali bez svojih domova kakav takav krov imali nad glavom. Isti takav humanitarni konvoj dovezao je 21 doniranu kamp kućicu i dva dana ranije. "Krivci" su ljudi iz Kamping udruženje Hrvatske, sekcija kamp depoa, a inicijator svega je Adriano Ukušić, vlasnik kampa Polidor u Funtani.

- Danas je 45 prikolica došlo u konvoju da ih doniramo na području zahvaćenom potresom, kazuje nam Ukušić dok mu u džepu od jakne svo vrijeme zvoni telefon.

Kako i neće zvoniti kad ovakva akcija traži iznimnu logistiku. Sve su prikolice mahom iz Istre, puno je donatora i privatnih, što god se moglo sakupiti to je i došlo. Ne smije se zaboraviti, pa Ukušić zaboravio i nije, Deana Jakovljevića, direktora kampova Jadranka Lošinj, koji je učinio sve da doniraju sedam mobilnih kućica i 13 kamp prikolica. Zahvaljuje se Ukušić i sponzorima koji su sponzorirali kamp prikolice da bi ih se doniralo. Adriano Ukušić inače ima svoj kamp Polidor, a ima i servis koji popravlja sve vezano za kamp prikolice i prodaju mobilnih kućica. Na upit što ga je to motiviralo da krene u ovakvu i ovoliku akciju, veli: "To nije moja prva akcija, slično smo odradili i kad je Gunja bila zahvaćena poplavama. Non stop doniramo prikolice, bilo za unesrećene u požaru, bilo beskućnike, ako se eksplozije dogode… Kad možemo - pomažemo".

Hvalimo organizaciju, činjenicu da se za svaku od 45 kućica zna na koju će adresu i kome.

- Pokušali smo uistinu doći do onih kojima je to najpotrebnije, do obitelji koje imaju djecu i koje su danas na žalost pod vedrim nebom. Ponosni smo da smo ljudima mogli omogućiti bar malo, a s druge strane žalosni da jednostavno nećemo moći pomoć svima koji nas zovu, kaže Ukušić.

Ne slaže se on s konstatacijom da hrvatski puk daje od sebe najbolje samo kad su izvanredne situacije. Baš naprotiv, pa se opet zahvaljuje svima koji su pomogli da se konvoj organizira, vozačima koji su se odazvali, DVD-ma koji su prikupljali hranu…

- U svakoj od prikolica ima hrane, ima deka, vode. Pokušali smo napuniti prikolicu maksimalno da bi bila funkcionalna i služila svrsi. Istog trena kad ih večeras dobiju, ljudi će moći u njima spavati, istaknuo je Ukušić.

Pri tom se svako toliko spomene još nekog vrijednog zahvale, poput Crvenog križa Poreč i Grada Poreča, svih koji su pomogli da konvoj putem ima tek malo tehničkih problema.

- Pukle su nam tri gume u putu, što je zanemarivo na 45 prikolica i to smo sve skupa riješili u 15 minuta. Za rezervu smo imali i šlep službu koja je išla za nama, rafalno će Ukušić, prije nego je morao krenuti dalje na odredište "svoje" kamp prikolice.

Adriano Ukušić samo je jedan srčan lik iz mnoštva sjajnih ljudi, volontera, običnog nekog svijeta koji nisu časa časili kada su čuli da je potres ostavio ljude bez ičega, već su se u čas organizirali, prikupili pomoć, sjeli u automobile i jednostavno došli pomoći. Cestama uokolo Petrinje ovih su dana hitala vozila svih mogućih hrvatskih registarskih tablica. Split, Zadar, Šibenik, Koprivnica, Krapina, Varaždin… I Rijeka dakako! Samo, ti riječki ljudi velikog srca jedva da su se dali uloviti. Srijeda navečer, Glina je već dobrano u mrklom mraku. Fotoreporter Dado staje snimiti ljude što se na cesti griju uz vatru. U taj čas kraj vozila nam projuri kombi riječkih registracija na kojem piše "Bravarija Knežević". Hvala Svevišnjem na Googleu! Piše da je bravarija iz Fužina, piše i kontakt gazde. Zovemo ga, pitamo je li u kombiju. Kaže da nije, ali nam daje broj od Danijele Čorluka koja u kombiju jest. Koji minut kasnije eto nas na autobusnom kolodvoru u Glini u društvu veselih i dobrih ljudi iz Rijeke i okolice njene koji su u tri kombija natrpali i donijeli svega. Danijela Čorluka bavi se, kako kaže, svim i svačim, trenutno strojnim žbukanjem i fasadama. Odgovor na pitanje što ju je dovelo u Glinu jednostavan je.

- Uvijek sam bila za humanitarna djela i kad sam vidjela da treba pomoći, pokrenula sam odmah inicijativu. Organizirali smo se i krenuli, kaže Čorluka.

Svi se među sobom znaju, ima ih svih godišta i profesija, iz valjda dojednog su mjesta iz riječkog prstena. Jušići, Viškovo, Dramalj, Opatija, Mošćenička Draga… Dovela ih je, pojednostavljuje Đorđe Buban, dobra volja i dobro srce.

- Svi bi trebali biti takvi. Nikad ne znaš kad će tebi takvo što trebati, ili ti se dogoditi, ne dvoji Čorluka.

U Rijeci se, kažu, pokrenula lavina onih koji bi pomogli. Povezali su se i preko Facebook grupa poput one Rijeka pomaže Petrinji. Zašto nismo - a nismo čini se - i inače takvi da zdušno stanemo jedan uz drugoga!?

- Nevolja nas uvijek ujedini, ali nas glupost razjedinjuje, smatra Ana Škrbić iz Dramlja.

- Politika nas razjedini. Ljudsko srce i dobrota nikada, samo politika, dodaje netko sa strane.

- Ja sam za to da se dobro dobrim vraća i uvijek sam spremna pomoći, kazuje Čorluka.

Koliko je širok krug onih spremnih pomoći svjedoči i priča o kombiju "Bravarija Knežević". Priča tako Čorluka kako im je kombi kojim su krenuli na put stao u Tuhobiću, pa im je gospodin Čabuhar iz Vrata pomogao da ih vučna služba odšlepa. A sjetio se on i Kneževića koji im je dao drugi kombi.

- Gospodinu Kneževiću smo jako zahvalni. Čovjek je dao ključeve od kombija nepoznatim ljudima, vlastiti kombi nam je dao da pomognemo ljudima, pričaju sudionici ove akcije.

Inače, Danijela ima 34 godine, ostatak ekipe mahom je mlađi. To je ona mladost za koju često znamo reći da je ovakva i onakva, nezainteresirana i lošija od nas "starih" uglavnom. A u njih srce veliko.

Ekipu iz Mošćeničke Drage koordinira Kristijan Grabrovac. Drugi put su tu, nikako zadnji. Inicijativa je došla od običnog svijeta, a onda su priskočili načelnik Mošćeničke Drage Riccardo Staraj i zamjenik načelnika općine Lovran Toni Družeta. Samo, hoće li sve ovo za koji dan stati, hoćemo li Petrinju i Glinu zaboraviti?

- Ne bi smjeli, trebalo bi pomoć sakupljati u intervalima i voziti je ovamo, jer ovo je jeza, tiha jeza, ne dvoji Grabrovac.

Riječane smo ulovili po noći. Po danu smo se najprije u Majskim Poljanama "sudarili" s kombijem šibenskih registracija. U njemu momci iz Rogoznice šibenske. Scenarij sličan; vidjeli su što je potres učinio gradovima i ljudima, organizirali se, počeli sakupljati sve što su mogli i za par sati bili su spremni za put.

- Mislim da smo velikog srca kada je najgore. Kad je fino i dobro, onda je dobro svima, kad je loše onda pomozi, kaže Miroslav Zeba.

A možemo, ne dvoji on, zajedništvom ovu zemlju napraviti boljom, imamo sve resurse da budemo bolji, i mi i zemlja nam. Zato su jedni uz druge područjem pogođenim potresom hodali i Bad Blue Boysi i Armada i Torcida.

- Svi! I nitko neće ovdje nikom reći grubu riječ. Tu smo da pomognemo, ne da se razjedinjavamo, ističe Zeba.

Rogozničani u kombiju, dok pješke cestom s lopatama i krampovima u rukama maršira i četa mladih momaka iz Gospića. I oni su akciju dogovorili između sebe, malo im je onda pomogao i župan, i evo ih kako pomažu ljudima. Idu od kuće do kuće i nude se da očiste, pokupe, sklone otpale cigle, šutu, beton. Najstariji ima 27 godina. Došli su u dva autobusa.

- Motiv nam je pomoći ljudima. Vodi nas velika ljubav za ovu zemlju, kazuju.

A za kraj opet malo Rijeke. Među onima koji je pomagao, vozio, organizirao, a i opet će, i glazbenik Robi Jovanović. Samo, taj ne traži hvalu, već daje konkretne savjete i neka posve logična i ljudska pojašnjenja.

- Nema tu prevelike mudrosti. Čovjek si i to je dovoljno. Ja sam u fazi života kad nisam sretan ako ljudi oko mene nisu sretni, pa sam se uključio u rad s riječkim volonterima, da pomognem onima kojima je pomoć potrebna. Što se Rijeke tiče, barem one meni znane, pomoć se skuplja u klubu Palach, u prostorijama Armade i Klubu mladih. Osim njih, skoro svaki riječki kvart ima neki punkt gdje se donosi pomoć. Idealno je donijeti stvari na određenu lokaciju i ostalo prepustiti volonterima. Vozači ne mogu dolaziti na osobne adrese. Organizacija volontera u Rijeci je, barem od onog što sam ja vidio, vrhunska. Svi vrijedno rade svoj posao i to po cijele dane. Jedna ekipa razvrstava zaprimljenu robu, druga ukrcava u kombije, a treća odvozi prema unesrećenim područjima. Mene su na put pozvali Vedran Vrsalović i Krešimir Kunda, a zajedničko nam je što svi jako volimo glazbu. Krešo svira u nekoliko riječkih bendova, pa je put protekao u raspravama oko omiljenih izvođača i njihovih albuma. Krenuli smo prema Petrinji, ali smo bili preusmjereni u Glinu. Tamo je, po informacijama lokalnog stanovništva, trenutno potrebna pomoć područjima u blizini Petrinje, Gline i Hrastovica. Navedena mjesta su trenutno prenatrpana raznom robom, a okolna sela nisu i tamo treba otići. Također mole da se izbjegava dolazak osobnim vozilima. Najloni, cerade, šatori i šatorska krila, vreće za spavanje, plinske grijalice, toalet papir, vlažne maramice i voda - to je jako potrebno. Cesta do tamo je sasvim u redu i normalno se vozi sve do samih naselja, gdje promet usporava, pa imajte strpljenja. Danas smo organizirali slanje šatora u Glinu jer dolazi cijeli tim ljudi koji će spavati gore i pomagati u raščišćavanju mjesta. Ljudi se javljaju sami, ljudi raznih godišta i profila. Javio se i gospodin Miro, koji će kombijem koji prevozi te šatore otići s dečkima u Sisak, gdje će raditi kao krovar. Za sav taj prijevoz možemo zahvaliti Armadi, jer kombiji Palacha ne kreću na put još dan, dva. Riječani se jako pomažu međusobno i to je lijepo. Čovjek iz unesrećenog područja je rekao: "Da se svake godine rodi barem jedan kao vi iz Rijeke, svijet bi bio bolje mjesto". Zato pomozimo koliko tko može. Budimo Riječani, poručuje Jovanović.

Povezane vijesti

• ISTRA UJEDINJENA ZA POMOĆ STRADALIMA U PETRINJI I OKOLICI Angažirali su se svi: mjesni odbori, navijačke skupine, poduzetnici, hotelijeri, pojedinci, udruge, organizacije...
• ISTARSKI DOBROČINITELJ KOJI JE POKRENUO LAVINU S KAMP KUĆICAMA ZA PETRINJU Denis Bernobić: Kad sam vidio snimke na televiziji, istog sam trena objavio na Facebooku da nudim prijevoz kamp kućica i kontejnera
• Porečan koji je neumorno organizira konvoje pomoći za stradale u potresu vozeći kamp kućice koje su poklonili drugi dobri ljudi ne kani stati: NEĆEMO ODUSTATI DOK NE BUDEMO SIGURNI DA SMO NAPRAVILI SVE ŠTO SMO MOGLI