"Konačni podaci o brijunskim 'baby' periskama - jučer još 7, sve već zaprimljeno u pulskom akvariju, ukupno 33 potvrđeno živih", iznenadio nas je kratkim SMS-om Donat Petricioli, biolog i profesionalni ronilac. Znamo se iz projekta preseljenja periski iz Pulskog zaljeva u brijunsko more, u čemu je 2017. godine sudjelovao zajedno s dr. sc. Silvijom Kipson, voditeljicom tima sada zaduženog za pregled kolektora mlađi periske u Nacionalnom parku Brijuni. U ovom terenskom izlasku na Brijune i značajnom otkriću sudjelovali su još profesorica Tatjana Bakran Petricioli i Mirko Belošević.

Mreža kolektora za hvatanje mlađi periske pokriva mnoga područja Sredozemnog mora, a ovi brijunski kolektori uhvatili su trenutno najbrojniji pomladak jednog od najvećih školjkaša na svijetu, kojeg je opasan parazit doveo gotovo pred izumiranje. Plemenita periska je proglašena kritično ugroženom vrstom u Mediteranu, a ove brijunske bebe, minijaturni školjkaši, veličine od osam milimetara do tri centimetra, dokaz su da plemenitih periski još ima živih u Jadranu. Bebice su sada u pulskom akvariju, gdje su im osigurani optimalni uvjeti za rast i razvoj i svi uključeni u ovaj projekt nadaju se sretnom ishodu - da će preživjeti.

- Dolaze morskim strujama kao ličinke, koje se onda, u drugom stadiju, pričvrste za kolektor. Ovdje je riječ o običnim mrežama za krumpir koje su se pokazale vrlo efikasne, a jednostavne i ekonomične. Formiraju se bisusne niti, kojima se mlađ pričvrsti za podlogu i počinje rasti, dobivati prepoznatljiv oblik periske. Ali, to su izrazito sitne mlade periskice, prozirnih i vrlo fragilnih ljušturica, tako da morate njima vrlo pažljivo baratati, izbjegavati bilo kakav direktan dodir. Svaki taj kolektor stavlja se u posebnu plastičnu kadicu i pažljivo pregledava. Sve se radi u morskoj vodi, mlađ ne smije biti na suhom. Slijedi transport mladih jedinki u vrećicama, kao za ribice iz kućnog akvarija. U vrećicu se stavi morska voda i napuše se kisikom, pojašnjava dr. Kipson.

Ličinke

U Puli im je, ističe, velika prednost suradnja s Aquariumom. "Oni su zaista veliki entuzijasti, u svakoj prilici ih želim pohvaliti", kaže Kipson. Druga je prednost što su Brijuni blizu pa su ih mogli transportirati na dnevnoj bazi. Brodom su ih dovezli u Fažanu, gdje su ih preuzeli kolege iz pulskog akvarija.

- Početkom lipnja postavili smo larvalne kolektore. Osim periski, na te se mreže naseljavaju i drugi morski organizmi, a koriste se diljem Mediterana. Sada smo te kolektore prvi put izvadili iz mora i pregledali. Morate biti vrlo pedantni, strpljivi, dosta je tu fizičkog posla, ali ono što nas je iznenadilo bio je relativno velik broj periskica koje smo našli. U pulskom akvariju smještene su u karantenu i prati se dalje njihov razvoj. Ono što treba vidjeti i što će biti evidentno za otprilike mjesec dana je jesu li zaražene ili ne. Naravno, neće sve preživjeti, vidjet ćemo kako će se dalje razvijati situacija, ali sam broj od 33 jedinke za nas je bio iznenađujući. Ako pojedine grupe stručnjaka i pronađu koju živu jedinku, to vam je obično od jedan do pet. U ovom trenutku ovo je najveći nalaz. Možda nisu sve jedinke plemenite periske, jedna od njih je nešto drugačijeg oblika. Postoje još i dubinska periska Atrina fragilis i Pinna rudis, one rastu brže od plemenite periske pa će se u sljedećih mjesec dana i to vidjeti, pojašnjava nam biologinja.

Plemenitu perisku napao je parazit nazvan Haplosporidium pinnae. Smrtnost je izrazito velika u čitavom Mediteranu. Periska je, recimo to tako, karizmatičnija vrsta, impozantna je i po veličini i po ljepoti, i ljudi se interesiraju za nju. Postoje mnoge znanstvene grupe na Mediteranu koje su fokusirane na istraživanje periski pa se o njima zna nešto više nego o nekim drugim školjkašima, ali i to se pokazalo nedovoljnim kad se vrsta našla pred izumiranjem.

- Masovna smrtnost vidi se i na nekim drugim organizmima, nekim drugim školjkašima, poput kunjki koje također znaju ugibati. Ali uzročnik nije isti. Zagrijavanje mora također utječe na to da mnoge vrste obolijevaju, i spužvi i koralja, ali ovo je baš bolest koja specifično napada plemenitu perisku. Otkrivena je 2016. godine, kada je uočen pomor periski na obalama Andaluzije, na jugu Španjolske. Od tada nadalje širi se Mediteranom, prvo njegovim zapadnim dijelom. Jadran je neko vrijeme bio pošteđen, ali u proljeće 2019. problem je zabilježen i kod nas, prvo na jugu, kod otoka Šipana, pojašnjava dr. Kipson.

Sa svojim timom istražuje periske u uvali Javorike na Velikom Brijunu i uvali Pisak na Malom Brijunu još od 2017. godine. Tada je bila poslijedoktorandica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i sudjelovala je u spomenutom projektu prebacivanja na Brijune odraslih periski iz pulske luke, radi početka izgradnje nautičkog centra investitora Darka Končara. U zaštićenom brijunskom moru te su se periske odlično razvijale, kaže, preživljenje je bilo jako visoko, ali onda su u svibnju 2020. uočili ugibanje periski.

- To se proširilo s juga Jadrana, gdje je pomor periski zabilježen u svibnju 2019. i u tih se godinu dana zaraza proširila sve do sjevera. Trenutno što vidimo na Brijunima je stopostotna smrtnost, do sada nismo utvrdili nijednu odraslu živu perisku na toj lokaciji, kaže znanstvenica.

Otkud su onda došle ove mlade periskice?

- Istraživanja su pokazala da mlade periske nekad uhvatite na mjestima gdje su prije postojale populacije odraslih jedinki, a nekad i izvan tih lokacija. Ove 33 periskice mogu biti s naše obale ili s talijanske strane Jadrana, more ne poznaje granice, prijenos ličinki ovisi o morskim strujama. Ličinke periski mogu dosta dugo biti u moru, i do mjesec dana, stoga je u ovom trenutku bilo kakva procjena otkud su mogle doći čista spekulacija. U tom razjašnjavanju potencijalnih lokacija mogli bi nam pomoći modeli koji bi uzimali u obzir morske struje. Ali, ovo nam je način na koji trenutno možemo dobiti najkonkretnije informacije o tome, prvo, da negdje ima živih jedinki, drugo, da su odrasle, odnosno spolno zrele i, treće, da su bile dovoljno blizu da se mogu razmnožiti. Postoje muške i ženske periske i one otpuštaju u more svoje spolne gonade, ženke jaja a mužjaci spermu. Te gonade se nalaze u morskom stupcu, znači ako su izrazito udaljene jedna od druge, neće se dogoditi oplodnja. Ovaj nalaz s Brijuna dokaz nam je da negdje imamo takvih periski, ističe dr. Kipson.

Povezane vijesti

• Privatizacija donijela nove investicije
• Brijune vole izletnici, jahtaši i domaći gosti
• PARAZIT JE STIGAO I DO NAS Milena Mičić: 300 zdravih periski već smo sklonili u karantenu