Pčelarstvom se bavi na djedovini. Na obiteljskom imanju u Brestu jednom od četrnaest naselja istarskog Krasa, na 710 metara nadmorske visine. Mladen Mikac jedan je od dva pčelara laniškog područja, jedini u Brestu. Pčelarenje mu je dopunska djelatnost. Tokar po struci, zaposlen je kao bravar, varioc, na održavanju u Istarskom vodovodu. Pčelarenje je obiteljska tradicija, ali nije i seoska. U Brestu osim Mladenovog djeda nitko nije imao pčele, iako je ovo područje daleko od civilizacije, u bespućima krajnjeg sjevera Istre, idealno za ekološko pčelarenje.

- Moj nono Mate pčelario je s AŽ košnicama. Naslijedio ih je moj otac no nakon što je obolio prestao se time baviti. Jedan razlog bio je njegovo zdravstveno stanje, a drugi to što se nekako u to vrijeme pojavila varroa, parazitska grinja koja napada medonosne pčele. Na ovo područje, varroa je po pričama pčelara došla 1982. ili 1983. godine. Pčelari koji nisu bili upućeni u njenu pojavu i nisu se pobrinuli za zaštitu, preko jedne zime ostali su bez svih pčelinjih zajednica. Nisu ni znali što ih je snašlo. U to je vrijeme veliki broj pčelinjih zajednica nestao. Godinama se usavršavao lijek, no ni dan, danas, varrou se ne može u cijelosti suzbiti. Što se više pokušava ekološki tretirati, sve ju je teže iskorijeniti, priča nam Mladen.

U pčelarstvo se upustio 2003. godine. Njegova majka, kaže, znala je nešto o vrcanju, a on nije imao nekog znanja, pogotovo ne iz prakse. Dosta mu je kao početniku pomogao i pčelar Dino Poropat iz Dana. Mladen je počeo s jednom pčelinjom zajednicom, druge godine kupio je još dvije i od te tri, sve je sam razmnožio i danas ih ima pedesetak. Nešto još pomoćnih nukleusa, ali produktivnih pedesetak. Preko cijele godine košnice su stacionirane u Brestu. Jedino u vrijeme bagrema jedan broj pčelinjih zajednica seli na parcelu kod sela Krbavčići. Bagrem je po vrijednosti u pčelarstvu na prvom mjestu jer njegovi cvjetovi daju najviše nektara iz kojeg pčele prerade prvoklasan bagremov med.

Za svibanj kažu da je mjesec bagrema i pčele su zapravo, napominje Mladen već trebale biti na bagremovoj paši, ali je godina jako specifična i loša za razvoj pčelinjih zajednica jer je hladno pa ih još nije premjestio. Čak ih nije stigao sve ni pregledati, a prvi svibanj je na vratima. Nikada se nije dogodilo da se u ovo vrijeme mučilo oko pregledavanja pčelinjih zajednica. Nisu se ni do kraja ni razvile jer im hladnije vremenske prilike to nisu omogućile.

- Bagrem je ove godine na nekim mjestima malo propupao i onda je mraz nanio velike štete. Ovo je peta godina da nema ni prosjeka vrcanja bagremovov meda. Čak se dvije, tri godine bagrem uopće nije vrcao. U staroj pčelarskoj praksi stari pčelari su govorili da su u pet godina: jedna vrhunska, dvije prosječne i dvije loše pčelarske sezone. Međutim to se sada okrenulo. Ako su sada dvije prosječne i tri loše sezone, možemo biti zadovoljni, prenosi Mladen.

Krajem svibnja, početkom lipnja, Mladen pčelinje zajednice s bagrema vraća u Brest na lipu i livadu.

- Bagrem je već nekoliko godina bio jako loš i onda sam najviše orijentiran na livadu, lipu, medun. Vrijesak medi u rujnu mjesecu i paša je specifična na ovim visinama, inače u nižim predjelima ga nema. Ali on je isto tako jako osjetljiva biljka, u pet godina samo u jednoj godini daje nektar, priča nam ovaj pčelar s istarskog Krasa.

- Nova pčelarska sezona započinje u kolovozu odmah po završetku stare da bi pčelari proljeće dočekali s jakim i kvalitetnim pčelinjim zajednicama. Na kraju jedne sezone je početak druge. Najviše posla oko pčela je kod pripreme za proljetnu pašu, oko postizanja produktivnosti zajednice da bi razmnožio pčele kako bi od početka svibnja kada počne bagrem negdje do 10. svibnja bile približno pripremljene za bagremovu pašu. Kada je dobra sezona bagremova paša ne traje dugo, petnaest do dvadeset dana. No ove godine kasni vegetacija, mraz je odradio svoje i pčelari na istarskom sjeveru u iščekivanju su hoće li uopće biti nešto od bagrema ili neće. Nisam ni selio pčelinje zajednice dok ne vidim što je s time, povjerio nam je Mladen.

Pčele moraju u košnici imati oko 15 kilograma meda preko zime i ne treba ih dohranjivati ako je proljeće kako treba, ovo je bilo specifično i trebalo ih je dohranjivati da bi se mogle razvijati. Pčelama, kaže Mladen, ne smeta hladnoća. Ako imaju zimsku zalihu meda, što više miruju to bolje. Budući su sada zime dosta blage, pčele cijelu zimu izlaze iz košnice. To ih iscrpljuje i troše puno više hrane. Stari pčelari znali su reći - ako zimi bude leda bit će i meda, a sada je led na proljeće tako da ne može biti ni meda.

Pčelarstvo je jako zahtjevna djelatnost za koju je specifično da ono što zakasniš odraditi danas ne možeš nadoknaditi sutra, drugim riječima treba sve pravovremeno obaviti da ne bi došlo do nečega što pčelaru teško pada, a to je rojenje pčela. U biti, kaže Mladen, rojenje je prirodno razmnožavanje pčela, ali čim se pčele roje pčelar izgubi određeni broj pčela u košnici. Ako su paše loše, a pčelar k tome još i izgubi pola pčela u košnici, uzalud ima pčelinje zajednice kada nema profitabilnosti.

Košnice je Mladen ogradio električnim pastirom. Lovci su prošle godine u okolici sela zapazili medvjeđe tragove. Medvjed je vrlo rijetka divljač na istarskom području i obitava uglavnom na Ćićariji, gdje se i brloži. Mladen je električnog pastira postavio iz preventive. Srećom, do sada nikada nije pretrpio štete za razliku od pojedinih pčelara na buzetskom području kojima su medvjedi uništili košnice, spustivši se sušnog ljeta 2012. godine u potrazi za hranom i vodom s Ćićarije.

Mladen je registrirani pčelar Hrvatskog pčelarskog društva, član Udruge pčelara Buzeta. Proizvodi med i propolis, drugo ne stigne. Mišljenja je da će se zbog sve lošijih pčelarskih sezona, pčelari koji se budu profesionalno bavili samo pčelarstvom, morati orijentirati na sve proizvode.

- Uvijek je med bio na prvom mjestu jer ako si ga pokupio i ako je bila dobra sezona bio si zadovoljan, a sada je puno sezona ispod prosjeka koji je bio kad sam počeo pčelariti, a kamo li davno prije. Znači uz med, trebat će proizvoditi i propolis, i cvjetni prah, matičnu mliječ, pčelinji otrov?, uvjeren je ovaj pčelar.

Mladen i supruga Marta imaju prodaju meda na kućnom pragu i registriran OPG, ne samo za pčelarstvo nego i za poljoprivredu, stočarstvo, tov bikova za vlastite potrebe, košnju trave, čime se sve Mladen bavi u slobodno vrijeme kao dopunskom djelatnošću. Kada se u ruralnim sredinama mladi odluče ostati na djedovini i vezati egzistenciju za poljoprivredu, da li kao osnovnu ili dopunsku djelatnost, to je doista vrijedno divljenja. Posebno na Ćićariji na čijih 144 četvornih kilometra živi tek 329 stanovnika.

- Na prvom mjestu ljubav je prema rodnom kraju i prema pčelarstvu, jer bez ljubavi prema pčelarstvu šteta se uopće u to upustiti, napominje Mladen koji je obnovio obiteljsko imanje.

Nestale dvije generacije

Danas u Brestu živi tridesetak stalnih stanovnika. U vrijeme Mladenova djetinjstva živjelo ih je šezdesetak. Stariji kažu da je nekada u selu živjelo čak tristo i pedesetak stanovnika koji su se bavili najviše stočarstvom. U Brestu su radile dvije trgovine, pekara, dvije, tri gostionice, a danas nema ničega. Najmlađi stanovnik je 3,5 godišnji Darijan Božić, jedini je predškolac u selu, najstarije su 83 - godišnje Milka Čendak i Marija Brljavac. Razvojni potencijali istarskog Krasa veliki su, ali teško je bilo što pokrenuti kada je sve manje stanovnika. U potrazi za boljim životom, s Krasa su, kažu Mikčevi, doslovno nestale dvije generacije.

Povezane vijesti

• Bolji uvjeti za uzgoj pčela: Buzetski pčelari POSADILI 90 MEDONOSNIH SADNICA
• Za pulske pčelare prošla godina bila je za zaborav. Neki nisu imali ni TEGLICU MEDA ZA SEBE!
• RAZJASNILI SMO BROJNE ZABLUDE O MEDU Dr. sc. Gordana Hegić: Kupujte med od poznatog i lokalnog pčelara za kojeg znate da ima košnice