Stefano Mužina je ugostitelj, Jan Medak top kuhar, a Naser Hamza slikar i kipar. Tako različiti u svojim profesijama, objedinili su svoje filozofije ugostiteljstva, kulinarstva i umjetnosti u prostoru nevjerojatno pozitivne energije i dobrih vibracija
Impresivno uređen prostor
Crni mačak lijeno se proteže uz malu grijalicu. Toplina mu godi, kao i dodiri svakoga tko prođe kraj njega. Nema tome više od desetak dana da je postao miljenik gostiju. Specijalno za njega načelnik Edi je u susjedstvu, na samom ulazu u Municipium, napravio drvenu kućicu. Plavu za Gata koji, ipak, više voli boraviti u susjednoj, neobičnoj, adventskoj koja sa zanimljivim interijerom oduzima dah.
S puno strasti, topline i stila trojica kreativaca, Stefano, Jan i Naser, na baljanskom trgu Tomaso Bembo, neposredno pod zidinama Kaštela Bembo, gdje je navodno boravio i Baljankama ljubavnu i seksualnu mjeru uzimao ljubavnik svih ljubavnika, talijanski zavodnik Casanova, svaki sa svojim afinitetima uredili su prostor o kojem se naveliko i naširoko priča. Stefano Mužina je ugostitelj, Jan Medak top kuhar, a Naser Hamza slikar i kipar.
Tako različiti u svojim profesijama na koncu su se ujedinili u osmišljavanju interijera i sadržaja unutar pedesetak četvornih metara adventske kućice. Objedinili su svoje filozofije ugostiteljstva, kulinarstva i umjetnosti u prostoru nevjerojatno pozitivne energije i dobrih vibracija. Unutrašnjosti uređene u retro stilu, po Stefanovoj inicijalnoj ideji kojoj je finalni touch, zlatni Midin dodir, dao Naser, baljanska adventska kućica svojim rješenjima odskače od sličnih, prije svega isključivo komercijalnih koje s jeftinim pivom i kobasicama iz supermarketa ne nude autentičnost nego površnost.
Stvari ispale iz prošlosti
Gomila stvari koje kao da su ispale iz prošlosti bogatstvom svojih priča oplemenjuju neveliki prostor: komadi starog namještaja, komode, vitrine, stolice stare desetljećima, prastari svijećnjak, možda i stotinjak godina stari gramofon, pred pola desetljeća proizvedeni trokotačni Piaggio, lonci i padele, šarene kape i šeširi... Sav svoj kreativni potencijal povremeni, nadareni i angažirani dizajner interijera Naser Hamza unio je u priču koja oduševljava jednostavnim rješenjima, ujedno najčešće i najtežim. Umjetnost je među ostalim i kad se bez kompliciranja te razumljivo komunicira s okolinom.
Naser, koji je sam po sebi zanimljiva priča, u tome je uspio. Albanskog porijekla, rodom iz Prizrena, baljansko-istrijanskog je mentaliteta. Kaže da zna biti albanski – tvrd! Obožava Bale u kojima su njegove skulpture svoje mjesto već pronašle po ovdašnjim parkovima. Uređenju adventske kućice pristupio je s puno inspiracije. Nemotiviran novcem, a vođen emocijama i izazovom, u nju je unio retro stil s elementima prigodnog božićnog ambijenta.
- Sve što je ovdje nabavljao sam od svugdje pomalo! Većinu sa smetlišta koja redovito obilazim. Postoji jedno čiju lokaciju nikome ne odajem. To je poslovna tajna, izvor iz kojeg crpim prastare stvari. A kad mi je nešto kod nekoga zanimljivo, rado ću otkupiti. Ljudi stalno nešto preuređuju, bacaju pokućstvo koje možda nema tržišnu vrijednost, ali ima dekorativnu ako za njega postoji adekvatan prostor. Mnogi me znaju pa mi uglavnom poklanjaju drvenariju od koje stvaram neke druge priče. Tako njih rješavam viškova, a sebi punim skladište tražeći mjesto u koje ću darovane stvari vratiti. Najviše preferiram traženje skrivenog bogatstva u unutrašnjosti starih drvenih kuća, kaže Naser.
Stolice s riječkog suda
U kompletu stolica oko stola preko puta onoga za kojim sjedimo, dvije odskaču posebnim dizajnom. Izgledaju moćno, čvrsto, kao da su, doduše u retro stilu, upravo jučer izašle iz tvornice. Dolaze s riječkog suda!
- Mislim da je negdje na njima i zalijepljen papir na kojem piše – sud u Rijeci. Pronašao sam ih u Balama kod jedne žene koja je tamo radila. Oni su ih htjeli baciti, a ja sam ih uzeo, otkriva nam Naser.
Stolice rashodovane na sudu na kraju su završile u adventskoj kućici. Umjesto smetlišta dobile su novi smisao, udahnut im je novi život. Jedna od njih je omiljeno mjesto za Gatov cjelodnevni odmor. Negdje putem izgubio je nepovjerljivost prema ljudima. Crni mačak ugodno sklupčan ne reagira na goste. Tek se pomakne da promjeni položaj. Ovu će se zimu ulijeniti i udebljati. Sve mu je servirano, probire hranu. Razmažen do beskraja neće jesti bilo što.
Tu je zahvaljujući Stefanu, Janu i Naseru. On pak precizno barata podacima o svakom dijelu namještaja ugrađenom u bizarnu montažnu kućicu prepunu detalja koji dodatno podižu opći dojam. Pažnju privlači posebno napravljen šank od drva i materijala koji su se koristili kao pregradni zidovi u stoljeće starim kućama.
- Pregrade su se radile na dva načina: od tesanih dasaka na koje se bacala malta ili starija varijanta s pletenim prutovima jasena na što se bacala žbuka. Šank koji smo tu napravili je od tesanih dasaka, kaže Hamza.
Više improvizacijom nego nekim pravilom, baljanski umjetnik prostor je obogatio i starim fotografijama. Naser je tako malo iznad šanka stavio crno-bijelu fotografiju svoje majke snimljene prije puno desetljeća. Uz nju je i slika tete, kao i talijanske glumice Alide Valli za koju se u narodnoj predaji nagađalo da je bila Mussolinijeva ljubavnica.