Gotovo pet godina je prošlo od ideje tršćanskog mladog redatelja Alessija Bozzera da snimi film o Bujama i prvim kino-predstavama u tom gradu, o refleksiji kina na cjelokupan život Buja i mještana u poslijeratna vremena. Bozzer je autor također dokumentarnog filma "Trst, Jugoslavija" koji je svojedobno prikazan i u Bujama
Prvo kino bilo je u novosagrađenom Zadružnom domu u središtu grada
Nakon Los Angelesa, Gorice, Opatije i Velog Lošinja, dokumentarni film "Novo kino Buje" (Nuovo cinema Buie) o povijesti Buja, posebno o poslijeratnom otvaranju kina i njegovom odrazu u životu mještana tog grada, napokon je premijerno prikazan i u gradu gdje je nastao. Bujski Trg sv. Servula bio je prepun znatiželjnih građana, od kojih su se mnogi željeli podsjetiti na mladost i radost koju su filmske predstave nekada donosile mještanima Buja, ali i okolnih mjesta gdje je organizirano prikazivanje filmova. Stariji će znati da je nekada svakoj filmskoj predstavi prethodio video-prikaz aktualnosti u državi. Za mnoge su to bile jedine vijesti iz zemlje i svijeta.
Gotovo pet godina je prošlo od ideje tršćanskog mladog redatelja Alessija Bozzera da snimi film o Bujama i prvim kino- predstavama u tom gradu, o refleksiji kina na cjelokupan život Buja i mještana u poslijeratna vremena. Bozzer je autor također dokumentarnog filma "Trst, Jugoslavija" koji je svojedobno prikazan i u Bujama. Radeći taj film scenarist i redatelj Bozzer je došao na ideju da se pozabavi društvenim fenomenom bujskog kina koje je otvoreno u novosagrađenom Zadružnom domu, kasnije Domu kulture. Kino je odigralo značajnu ulogu za suživot naroda, prije svega Hrvata i Talijana, jezika i kultura. Na nostalgičnu romantičnu priču o odjecima bujskog kina na specifičnu sredinu, Bozzer se odlučio nakon što je čuo priču kćerke nekadašnjeg prvog domara kina Leonarda Acquavite. Film je sniman u Bujama, u kinodvorani koja je kasnije preuređivana, a i danas se povremeno prikazuju filmovi. O tadašnjim političkim, prosvjetnim i drugim prilikama, o odlascima u kino, novim doživljajima i životu tadašnjih Buja govorili su mnogi svjedoci tih zbivanja ili su prenijeli sjećanja starijih. Kroz sjećanja stanovnika doznajemo o životu Buja u poslijeratnim vremenima, vremenima kada su na Bujštini bila samo četiri automobila, a jedan od njih prevozio je filmove po naseljima, što je bio životni praznik mještana, čineći njihov život potpunijim.
Veliko zanimanje izazvala je premijera filma o bujskom kinu
U ranim pedesetim godinama prošlog stoljeća Buje su bile pod jugoslavenskom vojnom upravom. Te 1950. godine završen je dom u središtu grada i u njemu prvo kino koje ubrzo postaje gradsko središte. Od 1954. godine, kada Buje konačno postaje dio Jugoslavije, a te godine u Buje dolazi i predsjednik Tito što je u filmu zabilježeno, u Buje se doseljavaju ljudi i iz drugih krajeva.
Prvi domar i kinoperater, legendarni Leonardo Acquavita
Jezik je mnogima bio prepreka. To je i vrijeme sve većeg iseljavanja, posebno talijanskog življa. Mnogo toga se mijenja, pa i u životima ljudi, ali kino je dalo svoj doprinos njegovanju suživota, poštivanja različitosti. Filmovi su u bujskom kinu često prikazivani na jezicima koje gotovo nitko ne razumije, bez titlovanih prijevoda, ali – kako reče jedan od protagonista filma – u vesternima smo lako povezali i hvatali radnju. Gledali su se tadašnji hitovi, plakali su mnogi gledajući "Jedan dan života", sve je oduševljavao "Zameo ih vjetar", djevojke su se zaljubljivale u Winnetoua… Kino je za nas bilo sve, reći će mnogi u filmu o bujskom kinu. U kinu su nastajala nova poznanstva, prijateljstva, dolazili su i učenici koji su u Bujama bili u školi i đačkom domu. Nekada nije bilo lako doći u kino, ulaznice je trebalo platiti, pa su se mladići dodvoravali kinooperaterima Acquaviti ili kasnije Lakoti, pomagali im da bi "odradili" ulaznicu.
O tim prilikama, susretima, okolnostima, o tehnici i tehnologiji prvih kinoprojektora, zanimljivostima, razumijevanju i nerazumijevanju, o svemu ostalom u tom dokumentarnom filmu, stručno i znalački režiranom, svoja su sjećanja na dolaske u kino, na roditelje koji su izravno bili uključeni u funkcioniranje kina, govorili su Pino Degrassi, Lucia Moratto Ugussi, Drago Kraljević, Annamaria Acquavita, Jolanda i Franjo Pavliček, Nada Dukanović, Palmira Brozolo, Elvino Jurjević i Nives Paoletić. Mnogi od njih su sudjelovali na premijeri filma na bujskom trgu i zajedno s redateljem i ostalim članovima filmske ekipe nagrađeni pljeskom brojnih posjetitelja.
Mnogi protagonisti s autorima filma
Dokumentarni film "Novo kino Buje" (Nuovo cinema Buie) redatelja Alessija Bozzera nastao je u produkciji hrvatske tvrtke Antitalent, talijanske Videoest i HRT-a. Producenti su Katarina Prpić i Alessio Bozzer, a izvršna producentica Nika Obučina. Film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatske radiotelevizije, Audiovizualnog fonda i Filmske komisije talijanske pokrajine Furlanija - Julijska krajina. Bujska premijera najava je i nastavka prikazivanja filma u drugim mjestima, a 14. rujna taj dokumentarac o kinu koje je obilježilo grad i njegove mještane bit će prikazan 14. rujna u Rijeci, na History Film Festivalu.