RAZGOVOR

Nikša Bratoš, čuveni glazbeni producent, koji je svoju oazu pronašao u Istri OBJAŠNJAVA ZAŠTO VIŠE NE ŽELI SURAĐIVATI SA SEVERINOM

| Autor: Ružica KORACA

U glazbenom smislu Istra je uvijek imala nešto drugačije od ostatka Jugoslavije, a danas Hrvatske. Imala je nešto svoje i vrlo specifično, toliko posebno da je uvijek našla svoje mjesto pod suncem. Istra daje odlične glazbenike, veli Nikša Bratoš i pritom spominje grupu Nola, Alena Vitasovića, Livija Morosina, Franka i Bruna Krajcara, ali i suradnju s producentom Edijem Cukerićem

 

- Ako je car August, tadašnji vladar svijeta, odabrao Istru kao destinaciju za odmor i rad, kako da vam bolje dočaram da je ovo kraj koji plijeni, rekao nam je u ugodnom druženju u Savičenti najpoznatiji hrvatski producent, poznati skladatelj zabavne i pop glazbe Nikša Bratoš. U ugodnom hladu pored rekonstruiranog kaštela Morosini - Grimani s jakim čovjekom hrvatske glazbene estrade podijelili smo razmišljanja oko glazbe i izvođača, ali i oko Istre, Polutoka kojim je začaran i očaran, oduševljen do te mjere da će ovdje boraviti sve više.

Posljednjih tridesetak godina Istra je mjesto koje privlači i njega i njegovu obitelj. Posebice se to odnosi na unutrašnjost koja ima dušu nužno potrebnu za život, susjede koji su tu kad ih trebaš, a ne nameću se kada želiš biti sam.

Utjecaj Italije na melodiju Istre

- Hrana, vino, maslinovo ulje i, ono najbitnije, ljudi, u Istri imaju posebnu životnu energiju. Za Istru je bitno da si dobar čovjek i bit ćeš prihvaćen, a multikulturalnost je ono što je krasi i privlači, ističe Bratoš. Oslanjanje na zapadnu Europu prema njegovom mišljenju utječe na mentalitet ljudi koji je pozitivno utjecao na razvoj Istre.

- U Istri imam jako puno prijatelja glazbenika, ali i kolega inženjera. I oni su ovdje pronašli svoje mjesto pod suncem. Divno se družimo. Može se slobodno reći da Istra kao rijetko koje mjesto na svijetu spaja ljude. U budućnosti bih volio dio svog posla prenijeti u Istru. Ako jednog trenutka u životu budem želio živjeti mirnijim tempom, Istra je svakako mjesto konačnog izbora. Glazbenici cijeli život nešto rade, stvaraju, kanaliziraju svoju kreativnost i novu glazbu, pjesmu, izvođenje, kaže Bratoš. Kada mu opseg posla bude manji i želja za smirivanjem veća, Istra će biti, siguran je, njegova oaza.

- U Istri je Ranko Rihtman, genijalni dirigent, skladatelj i aranžer, Nenad Jurin, klavijaturist legendarne postave grupe Indexi, ali i moj veliki prijatelj Mladen Miličević koji je predavao glazbenu umjetnost u Los Angelesu, a u Puli napravio mali studio, s osmjehom na licu ističe naš sugovornik.

- U glazbenom smislu Istra je uvijek imala nešto drugačije od ostatka Jugoslavije, a danas Hrvatske. Imala je nešto svoje i vrlo specifično, toliko posebno da je uvijek našla svoje mjesto pod suncem. Istra daje odlične glazbenike, veli on i pritom spominje grupu Nola.

- Često čujem izvedbe njihovih pjesama na talent shou Voice na kojem inače radim. Pjeva se i Atomsko sklonište, koje je bilo posebno u trenutku kada je postojalo, veli i Bratoš pa spominje i Bruna i Franka Krajcara. Njihova posebnost je svakako izražajna.

- Melodije Italije utjecale su na kompaktnost vaših postojećih i nadolazećih glazbenika. Zapadnjačka produkcija kod Istrijana brzo uđe u uho napominje Bratoš koji se bavi i producentskim poslom pa nije isključeno da na Poluotoku u njegovoj režiji osvane i producentski studio.

- Glazbeni producent je zanimanje zapravo najsličnije zanimanju redatelja filma ili kazališne predstave. Producent ne piše skladbu ni aranžman, ali je jedina osoba koja je od početka do kraja na svim snimanjima. Dionici jedne pjesme odrade svoj dio posla, a producent spaja cijelu priču, pojašnjava Bratoš. Priča koju je s dušom spajao svakako je domoljubna pjesma "Moja domovina" nastala u trenutku agresije na Hrvatsku.

S najvećima je najlakše raditi

- To je bilo davno! Dobivanjem melodije i teksta, pa spajanjem imena i teksta križaljka je rađena nekoliko dana. Uspjeli smo spojiti, jednog do drugog, Davora Gobca i Mate Mišu Kovača, prisjeća se Bratoš događaja otprije gotovo 30 godina. Trenuci su to za pamćenje, dio kolektivne memorije nastale u razdoblju početka rata, ali i velikog zajedništva.

Kada govori o poslu iskreno kaže da gušta raditi sa svima s kojima je radio više od jednom.

- Nema tu puno filozofije. S najvećima je najlakše raditi. Tu svakako pripada Zdravko Čolić, opušten čovjek s međusobnim povjerenjem, tu je i Gibonni, s kojim dijelim slično glazbeno razmišljanje, kaže Bratoš. Za razliku od, na primjer, Severine od koje ga dijeli ono što ga spaja s drugima - glazbeno razmišljanje. Bratoš nam je rekao da je s njom nekad surađivao, ali zbog glazbenog smjera u koji je otišla, više neće.

Istarski glazbenici i suradnja s Alenom Vitasovićem i Livijom Morosinom, kada su radili pjesmu s Crvenom jabukom, draga mu je istarska uspomena. Sada se druže uz hranu i piće u istarskim konobama koje su Bratošu nešto jedinstveno.

- Kada se želi ostvariti dobra poslovna suradnja, privatna komponenta je također važna. Važno je, recimo, jesmo li si dovoljno dobri da odemo na klopu. Ako toga nema, teško da ćemo surađivati, ističe skladatelj i producent koji u Istri surađuje i s kolegama producentima, poput Edija Cukerića.

Nikša Bratoš u svojoj je karijeri surađivao s brojnim glazbenicima. Tijekom razgovora prisjetio se unikata, kako on kaže za pokojnog Tošu Proeskog.

- Takav se rijetko rađa, za njega se smatralo da će biti pretendent na mjesto Zdravka Čolića. Bio je jako širokog glazbenog obrazovanja s božanskim glasom, prisjeća se i veli da je kompletnost glazbenika jako važna. Oslanjati se isključivo na svoju profesiju, kao što je činio Proeski, po njegovom mišljenju je put do uspjeha.

- Bio je izuzetno dobar vokal i sve što je radio bilo je isključivo vezano za glazbu. Cijelu karijeru gradio je bez skandala i okolnih priča. To je ono što savjetujem glazbenicima. Daj najbolje od sebe i neka to bude ono što ljudi vole i slušaju, bez popratnih priča, napominje. Naravno, priča za sebe je Oliver Dragojević. Za njim i danas, a vjerojatno će tako biti zauvijek, pate srca i glazbenika i publike u Hrvatskoj, ali i izvan nje.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter