Bespravna gradnja između Vodnjana i Fažane (Snimila Sandra Zrinić Terlević)
Polako nestaju istarske brajde. Nekada plodne njive danas postaju usitnjene vikend parcele. Umjesto maslina, vinove loze, povrća i voća, sve više niču vikendice, mobilne i kamp-kućice, a s vremenom i katnice. Nevjerojatna je to devastacija istarske zemlje, nemjerljiva šteta koja će se uvidjeti tek u godinama koje slijede, a pravog rješenja kojim bi se to zaustavilo - nema!
Jedan naš čitatelj kaže da će "za par godina Istra biti uništena za sva vremena". Razmjeri devastacije već su sada vidljivi diljem Poluotoka, ali je najtužnije što nisu pošteđene niti šume, niti, upravo spomenute, plodne njive. Ono što i dalje prodajemo kao "autohtonu Istru", za koju godinu nećemo moći naći ni u jednom njenom kutku. Zapravo, kako kažu poznavatelji prilika, već sada nema sela u Istri u koji nije došla miješalica!
Na jedan takav primjer naišli smo na potezu između Vodnjana i Fažane. Taj vrlo plodan komadić Istre još unatrag nekoliko mjeseci bio je mjesto na kojem su se uzgajali krumpir, blitva, kupus. Vode u zemlji ima u izobilju, prskalo se i usred ljeta pa je stoga taj kraj i bio tako poljoprivredno aktivan. Sve do nedavno. Danas posustaje u naletu parcelacije, a potom i bespravne gradnje. Kako smo saznali od pojedinih kupaca, za prodaju ovih vikend parcela saznali su "usmenom predajom".
- Bila je tu najprije jedna Slovenka koja nam je javila da se prodaje teren oko nje. To su vam parcele od uglavnom 500 kvadrata, iako naravno ima i manjih i većih. A kupci? Ima ih odasvud. Iz Nove Gradiške, Siska, iz Beča, u stvari rade u Beču, ali su iz BiH, ima ih i iz Zagreba, Vodnjana, Buzeta…, govori nam naša sugovornica.
Parcele su birali prema unaprijed zacrtanom planu pa su pojedini kupci odjednom rezervirali i po dvije, tri, pa čak neki i po pet parcela. Cijena od 15 eura po kvadratu, vrlo brzo je narasla na 17, pa i 18. Vodu imaju svi, zahvaljujući upravo obilnim rezervoarima koji se nalaze na nekih 25 do 30 metara dubine i ima je, uvjeravaju nas svi naši sugovornici, dovoljno da može godinama napajati cijelo ovo područje. Vade je uz pomoć agregata jer struju nemaju svi.
Naime, HEP je neke zahtjeve odbio po kriteriju ima li kućica na parceli. Ako ima, zahtjev se odbija. Ako je parcela "čista", priključak struje se odobrava?! Cijena? Oko 8.000 kuna po korisniku. Tako na nekim vikend parcelama, zapravo još uvijek zaraslim njivama, strše ormarići za struju spremni za nove vlasnike, dok drugi još uvijek čekaju odobrenje. Čak im je savjetovano da privremeno maknu kamp kućice dok im se priključak ne odobri, što su mnogi i učinili i dobili struju.
Našoj sugovornici ovaj komadić zemlje služi za sadnju voćki, malo povrća, cvijeća… Uživa raditi u zemlji što na trenutnoj adresi nije mogla te su se zato ona i suprug odlučili kupiti ovaj komadić zemlje.
- Za sada ne mislimo graditi jer nas je strah da bi nam ipak jednom to netko mogao srušiti, a i ne treba nam. Za početak ćemo sagraditi toalet jer sada svi idemo kod jedne osobe, što je problem. Izgradit ćemo si i pomoćni objekt da zatvorimo jedan dio koji je sada na otvorenom, uredili smo ulaz, dok je prilazni put neuređen, ali se to prodavač parcele obvezao nasuti i urediti jednom kad svima bude provučena struja da se ne raskopava, kaže nam naša sugovornica.
Ipak, u tom plodnom kraju, usred njiva, niknula je i prva kuća pa je samo pitanje vremena kada će svi ostali početi graditi.
- To je jedan privatnik iz Siska koji ima dva stana u Puli, te kuću i imanje u Sisku. Ovdje nije dobio struju, ali je stavio solarne panele, vodu ima, pa je počeo i graditi. Svaka mu čast što se usudi! Susjed preko puta njega dobio je priključak struje i tek tada je, i to odmah, izbetonirao prvu ploču. Tako da je i tu pitanje vremena kada će i početi graditi, potvrđuje sugovornica naše pretpostavke.
I do drugog našeg sugovornika na obližnjoj parceli usmenim je putem došla informacija da se na ovom području počelo parcelirati, pa je nešto više od tisuću kvadrata odmah kupio i platio deset tisuća eura. Kažu mu susjedi da je mogao puno više dobiti i izgraditi za taj novac, ali, kaže nam on, sve je dobio pošteno i radi sve u skladu s planovima i zakonima. Ništa mimo toga i ne želi. Vodu i on dobiva s 30 metara dubine, a nakon priključka za struju stavio je mobilnu kućicu. Uzgaja brojne sitne životinje i uživa u ovom komadiću zemlje. I ne misli graditi.
- Želio sam svoj mir, da budem sa svojim životinjama i da uživam, ali vidim da će taj mir biti kratkog vijeka, jer je sve ostalo već usitnjeno i rasprodano. Kad svi budu ovdje nahrupili, morat ću svoj komadić mira tražiti negdje drugdje, kaže nam.
- Sve će se to na kraju legalizirati, a ovi sa svim dozvolama će se osjećati kao budale, tvrdi naš čitatelj i mnogi se s njim slažu. Čak su i bespravni graditelji uvjereni da im te građevine više nitko neće srušiti. "Ajde da vidim tko će mi to rušiti", njihov je arogantan stav i to ne bez razloga. Naime, nakon prvotnih rušenja te su aktivnosti zamrle, a sve su glasnije teze da će biti novog vala legalizacije. Hoće li ga biti, čekamo odgovor iz Ministarstva graditeljstva. Do tada, mnogi su stručnjaci u očaju zbog stanja na terenu i zbog sudbine kakva se neminovno sprema Istri.
Na udaru su i šumska područja. Kako nam kaže diplomirani inženjer šumarstva Christian Gallo, i sam svakodnevno svjedoči tome, zbog čega je i intervenirao u stručnim krugovima.
- Ono čemu kao inženjer šumarstva mogu posvjedočiti posljednjih desetak godina je određena pravna nesigurnost šuma, odnosno povremeno, pozadinsko podmuklo davanje miga od strane kapitala prilagodbi šumarske legislative. Svježa su sjećanja na mogućnost ostvarivanja prava služnosti u šumama u vlasništvu RH u svrhu podizanja trajnih nasada kada su često zloupotrebljavane odredbe te uredbe i kojom prilikom su u prenamjeni završile i šumske površine koje to nikako nisu smjele. Najizraženiji primjer na području Istre je katastarska čestica u Vodnjanu od dva milijuna kvadrata koja se našla na popisu čestica na kojima se odlukom Vlade RH dozvoljava osnivanje služnosti u svrhu podizanja trajnih nasada. Ostaje nepoznato zašto se na tom popisu našla ta čestica, kad su i Hrvatske šume i Grad Vodnjan bili protiv?! Gotovo svakim novim zakonom o šumama ili izmjenama i dopunama, 'bujali' su članci o izdvajanju šuma pa je čak u jednom trenutku Zakon o šumama predviđao i mogućnost izdvajanja bez rješenja nadležnog ministarstva?!, ističe Gallo.
Dodaje da su u priobalju već neko vrijeme aktualne i nove "akrobacije" sa šumama i šumskim zemljištem, ovaj put u vlasništvu privatnika.
- Već duže od godinu dana na području Rovinja i Bala na više je lokacija započela parcelacija šumskog i poljoprivrednog zemljišta. Modus operandi je da se relativno velike čestice podijele na čitav niz manjih od nekoliko stotina kvadrata. Šumsko se zemljište parcelira poput građevinskog, ucrtavaju se pristupni putovi svim novoformiranim česticama. Cilj je te čestice prodati, na njima se postavljaju privremeni, montažni objekti, koji će prije ili kasnije, nastavi li država s nakaradnom praksom, legalizirati kao čvrste, građene objekte. Eklatantan je primjer katastarska čestica na području Rovinjštine koja je podijeljena u četrdesetak novih čestica - od milja prozvane 'bajaderama' - sa pristupnim putom (da bi parcela postala građevinska mora imati pristupni put op.a.). Svim je tim česticama promijenjen način uporabe iz 'šuma' u 'pašnjak', dvije su postale 'voćnjak'. Sve se to pak nalazi u području ekološke mreže, Prostornim planom uređenja Grada Rovinja namjena je 'šuma isključivo osnovne namjene'. Sve uzalud! Grad Rovinj poslao je desetak dopisa na razne adrese od ministarstava poljoprivrede, graditeljstva i prostornog uređenja do pravosuđa, na Državno odvjetništvo, Državnu geodetsku upravu, Državni inspektorat… na neke je odgovore čekao i duže od pola godine, ali unutra bez ikakve težine, samo kurtoazni odgovori. Stoga u ovom trenutku mogu zaključiti da svakome onome koji je u stanju sagledati šume i šumska zemljišta s više razine, bez obzira na vlasništvo, ostaje gorka spoznaja izostanka reakcije sustava. Čemu služe prostorni planovi i programi za gospodarenje šumama? U društvu u kojem su vratolomije sa zemljištem nacionalna disciplina, gdje se nerijetko političari upravo zemljištem bogate na nezakonit i nemoralan način, možda ne možemo očekivati ništa drugo. U konačnici, zapravo vlasnici ovih zemljišta preuzimaju obrazac ponašanja, lakomost, pojedinih političara, odnosno sadašnjih i bivših vlastodržaca. Ostaje nepoznanica tko će ih u tome spriječiti?, zaključuje inženjer Gallo.