USKRS ILI VAZAM - NAJVEĆI KRŠĆANSKI BLAGDAN
Nekada se za pokoru klečeći dolazilo pred oltar ljubiti križ
Uskrs je najveći kršćanski blagdan kojim vjernici slave uskrsnuće Isusa Krista, kao središnji događaj svoje vjere. Ovaj se blagdan od davnina u našim krajevima posebno svečano slavio, a kako je to nekada bilo pripovijeda nam Dragica Komin rođena 1927. u Zontima na Buzeštini, koja danas živi u Bravarima nadaleko Kašćerge na Pazinštini.
Uskrsno vrijeme započinje na Cvjetnu nedjelju ili Uličnicu, kako kaže Dragica. Te se nedjelje, kojom započinje Veliki tjedan, na misu odlazilo s maslinovim grančicama koje su odrezane u obiteljskom masliniku. Grančice je svećenik na misi blagoslovio, a kućedomaćini su od blagoslovljenih grančica kasnije napravili vjenčiće ili "kolače", kako kaže Dragica, koje su na Uskrs nosili u vinograd i vješali ih na kolac. To je, kaže, bila zaštita od tuče. Nekoliko se grančica čuvalo i u kući, a one su služile za rastjerivanje olujnih oblaka. Naime, kada je domaćica vidjela da se nakupljaju tamni, olujni oblaci, zagrabila je lopaticom žar na ognjištu na koji je bacila nekoliko listića blagoslovljene masline, a kada je to počelo dimiti sve zajedno je iznijela pred kuću.
- Da oblaki ujdu ća, pojašnjava Dragica.
Jeo se slatki kruh, današnja pinca
Veliki četvrtak, dan kada se kršćani spominju posljednje večere, u Zontima se nije posebno slavio, osim što se odlazilo u crkvu na klanjanje, a dan koji je nagoviještao Uskrs bio je Veliki petak. Na taj dan, sjeća se Dragica, nije se ništa smjelo raditi u zemlji, nije se smjelo kopati, orati niti išta drugo što bi podrazumijevalo zadiranje u zemlju u kojoj je počivalo tijelo Isusa Krista. Zato su seljaci čistili šume i sjenokoše. Grabili su lišće koje su koristili za stelju u stajama, jer su zalihe slame već bile na izmaku, budući da je pšenice bilo malo. Kao u četvrtak, tako su ljudi na Veliki petak i na Veliku subotu odlazili u crkvu na klanjanje, a u budući da na Veliki petak nema mise čitala se Muka Isusova.
Petak je bio dan posta i nemrsa, a to znači da su ljudi jeli samo jedan obrok i to bez mesa.
- Na Veli petak kuha se je bakalaj, a poli njega su se jile pasutice i vrzota. Kuhala se anka i maneštra, ali samo riži i pažul z uljen, sjeća se Dragica. Na pitanje jesu li baš svi jeli bakalar, odgovara potvrdno, dodajući kako se mjesecima štedjelo za bakalar, a ako ga se nije moglo nabaviti u Buzetu ili Motovunu, obično je netko po njega odlazio u Trst i kupio ga za sve obitelji u selu.
Na Veliku subotu prije podne zamijesio se slatki kruh. Pinca je zapravo isto što i slatki kruh, ali se taj naziv, sjeća se Dragica, pojavo kasnije, kada je već zašla u godine. Dakle, u njihovom se domu na Uskrs uvijek jeo slatki kruh. Uz brašno u tijesto za slatki kruh stavljala su se jaja, kvasac, sol i ulje, jer maslaca i margarina nije bilo. Kako bi se poboljšao ukus znalo se staviti malo naribane kore od limuna ili naranče, a ponekad i suhe grožđice. Slatki kruh trebalo je dobro zamijesiti kako bi se tijesto bolje diglo.
- Nikiput je kruh valje črepnju diga, sjeća se Dragica napominjući kako prije spuštanja črepnje kruh treba blagosloviti i zasjeći u obliku križa.
Jaja snesena na Jurjevo lakše su ljuštila
Dok se pripremo slatki kruh u kotliću se kuhao pršut, a nakon njega jaja. Jaja koja su se kuhala za Uskrs kokoši su snijele na blagdan sv. Josipa, jer ta su se jaja, kaže Dragica, lakše ljuštila od onih koja su iznesena neki drugi dan. Jaja su se kuhala u ljuskama od luka kako bi dobila crvenkastu boju. Na skuhana i obijena jaja obično su se olovkom poprijeko risale pruge ili uokolo krugovi. Dio kuhanog pršuta sačuvao se u komadu za blagoslov, a dio se ispekao zamotan u tijestu.
U subotu na večer pripremljena se hrana odnosila na ponoćku, na blagoslov. Na blagoslov su se nosili slatki kruh, pršut, jaja, mladi luk, sol i bijelo vino. Nakon ponoćke svećenik je blagoslovio vodu, a pred crkvom vatru, oko koje su se okupili vjernici. Blagoslovljena voda nosila se kući u bočicama, a tijekom godine koristila se kao blagoslov za pomoć pri manjim nezgodama ili nedaćama u obitelji.
Na uskrsno jutro domaćini su u vinograd odnosili vijenac od maslinovih grančica blagoslovljenih za Cvjetnicu, a kad su se vratili sjeli su s obitelji za stol uz blagoslovljenu hranu. Za stolom su sjedili samo odrasli, a djeca su sjedila na klupicama, škanjićima, ili na podu.
Najprije su poslužena jaja, zatim luk, potom pršut i na kraju slatki kruh. Blagoslovljenom solju zasolilo se jaje, a nakon doručka svi za stolom popili po čašu blagoslovljenog vina. Prilikom doručka pazilo se da blagoslovljena hrana, kako ona, a niti njeni ostaci, pogotovo ljuske od jaja, ne padnu na pod. Jer sutradan su domaćini ostatke hrane nosili na njive da bolje rode, a ljuske od jaja čuvale su njive i okućnice od zmija.
Rižot sa šugom od kokoše
Nakon doručka svi su odlazili na misu. Pred kraj mise održavao se "ofar", a prilikom "ofara" vjernici su od sredine crkve na koljenima i stisnutih dlanova, za pokoru, klečeći dolazili pred oltar poljubiti izloženi križ, da bi se nakon toga vratili na svoja mjesta u crkvi.
Za uskrsni ručak kuhala se juha s mesom od pijetla koji se čuvao samo za taj dan, a nakon juhe na jelovniku je bio rižot sa šugom od kokoše. Govedina se u Dragičinom djetinjstvu rijetko spremala, jer kaže: "Ni bilo šoldi".
Na Uskrs se ništa nije radilo, čak se i stoci davalo malo bolje sijeno. Nakon ručka ljudi se su družili po selu, a djeca su se zabavljala gađajući jaja kovanicama. Igra je jednostavna, tko pogodi jaje, njegovo je. Na Uskrs poslije podne obično se posjećivala rodbina kojoj se na dar nosilo jaje, a djeci jajarica. Bila je to pletenica od tijesta s jajem u sredini, prekriženim tankim prutićima tijesta.
Uskrsno razdoblje završavalo je na Mali Vazan, u nedjelju nakon Uskrsa. Za taj dan ljudi su za objed ostavili malo slatkog kruha od Uskrsa, a na jelovniku je po tradiciji bio kuhani kupus u kojem su se kuhala svinjska rebra, malo klobasice i svinjske kože.
- To je bilo dobro, sjeća se Dragica i dodaje kako se od tada "za Vazan dosta tega gambijalo". (Mirjan RIMANIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
