- Trendovi porasta nasilja nad ženama pokazuju da se nasilnicima i dalje ne šalju adekvatne poruke. Sigurna kuća djeluje u Istri punih šesnaest godina i stalno ukazuju na problem porasta nasilja nad ženama, a premda se čini da se puno piše i razgovara o ovom društvenom problemu, čini se i da to ipak nije dovoljno, govori nam na samom početku razgovora voditeljica Sigurne kuće Istra, Jadranka Černjul. Na najgori mogući način, smrtno stradalom ženom, koja je prijavila bračnog partnera - nasilnika te koji je potom dobio zabranu prilaska i ipak, u konačnici usmrtio suprugu, shvaćamo da je ono što se poduzima, nedovoljno za količinu i sve oblike nasilja kojem svjedočimo.

Izdvajanje nasilnika iz obitelji

- Mi smo te koje radimo, da tako kažem, u vatri. Svakodnevno radimo sa ženama, žrtvama nasilja i znamo kakav je problem na terenu. Imamo zakone, potpisali smo i Istanbulsku konvenciju, ali sve je to sjajno samo na papiru. U provedbi to ne štima. Žena nam se javi, nakon što se javila policiji. U tom trenutku, policija je odradila svoj posao, mada se nekad dogodi i da ne pronađu odmah nasilnika, ali policija postupa po dojavi. Žrtva u međuvremenu nema gdje, a najidealnije bi bilo da ostane u kući, najčešće s djecom, a da se nasilniku odredi da ode iz kuće.

Kod nas je to neprovedivo, zato jer naši bračni parovi, a često je riječ i o mladim bračnim parovima, većinom nemaju svoje nekretnine, ili su podstanari, ili žive kod roditelja, kod njegovih ili njenih, a ovdje želim naglasiti situacije kad je nemoguće da se nasilnik izdvoji, jer je ženu strah ostati u tom stanu. Nekad joj je to i nemoguće, ako žive s njegovim roditeljima, jer su oni često na njegovoj strani, a ako ne nađu nasilnika, žena se također boji ostati u toj nekretnini pa makar bila i zajednička, uvodi nas Černjul u mučnu priču s kojom se često susreću.

Jadranka Černjul (Snimio Danilo Memedović)

- Mi s tom ženom radimo, imamo hodogram rada; ako je smještamo u sigurni smještaj toj je ženi, pogotovo ako je s djecom, a to je u većini slučajeva, potrebna psihološka pomoć. Od nas dobije psihosocijalnu podršku i individualnu pomoć, za nju i za djecu, ako za tim postoji potreba. Puno se radi sa žrtvom, a s nasilnikom ne radi nitko. Ono što je jako opasno, a ja to svaki put želim i moram naglasiti, jest to, da je nasilnik najopasniji u onom trenutku kad je napušten. Ovdje, naravno, pričamo o ekstremnim situacijama, ne o parovima koji se mirno raziđu, pojašnjava.

Prijetnje oduzimanjem djece

- Ženu mičemo jer je u tom trenutku ugrožena, kako bi osjetila neku sigurnost i mir, zato jer su te žene sustavno, godinama u strahu. Često su slušale prijetnje:"Ostat ćeš bez djece", na što su one posebno osjetljive. Pa još kad je ta žena nezaposlena, ona

je potpuno istraumatizirana. Mi, u tom trenutku, kad "sklanjamo" ženu, znamo da će nasilnika policija privesti na informativni razgovor, odredit će mu zabranu približavanja te to ide na državno odvjetništvo, a najčešće je to sad okarakterizirano kao kazneno djelo, prema Obiteljskom zakonu. Prije je to češće bio prekršaj, međutim, u tom slučaju je riječ samo o novčanoj kazni. Znalo bi se dogoditi da on to ne plati pa su nam žene pričale kako se događalo da one same plate prekršaj na njihovu štetu. Pokazalo se da kazna nije učinkovita, ali je bila promptna.

Kazneno je to puno učinkovitije, što se tiče težine kazne, ali onda svjedočimo sporosti, trakavici i onom: tresla se brda, rodio se miš. Sve to jako dugo traje, kazne su neprimjerene i vrlo blage, a bez želje da uvrijedim suce, nisu svi educirani za slučajeve obiteljskog nasilja. Tužan primjer je i onaj, nedavnog ubojstva žene u Sisku, (op. n.- od ruke njenog partnera), navodi primjer Černjul .

- Zabrana prilaska je samo donekle učinkovita mjera, ali samo kad nisu u pitanju ekstremi. Žena time dobiva psihološku sigurnost činjenicom da joj se on ne smije približiti, a ako to i učini, ona ima osnova da ga prijavi. Ono što je tužno, a često se to i dogodi, da nasilnik prekrši zabranu prilaska, zivka telefonom, stoji na ulici preko puta njenog radnog mjesta, što može biti i na više od 50 metara - na koliko ima zabranu - i tu se, evidentno, radi o zastrašivanju. Samim njegovim fizičkim prisustvom ona je uplašena, a puno puta se na to ne reagira. Ženi je rečeno da svaki takav čin prijavi, jer se temeljem toga njega može pritvoriti, veli nam Černjul koja smatra da bi se trebalo odmah reagirati. Postojanje i potreba je da Obiteljski sudovi, a zato to i jest strukovno pitanje, budu pozvani da procjene svaki pojedini slučaj kroz kompetencije vlastitog zvanja, a ne da propitkuju, jer ne prepoznaju situaciju. 

- Tko je procijenio ovog ubojicu u Sisku?, pita se Černjul, a koji je, nota bene, u prošlosti ubio čovjeka, što je otprije bilo i poznato.

Demoraliziranje i stigmatiziranje

- Što je vrjednije od ljudskog života? - pita naša sugovornica i naglašava što se sve poduzima s njihove strane da ne bi došlo do tragičnog ishoda.

- Žene, koje završe kod nas, odlaze u druge gradove, županije, a kod nas je praksa i da se žena ne smješta u isti grad gdje je živjela.

Smatram da bi tako trebalo biti i s nasilnikom. Treba ga udaljiti, barem taj mjesec, kad je on opasan, a za to vrijeme s njim treba raditi. Naravno, to bi trebala odraditi struka. Nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti što će se događati, a nerijetko se od njegove okoline čuje da je riječ o vrlo finom i pristojnom čovjeku. To vam je kao kad vam netko, tko za svog psa ne može jamčiti kako će reagirati, kaže da vas pas neće ugristi. Dakle, sa stopostotnom sigurnošću nitko ništa ne može tvrditi, ali se nitko time i ne bavi na pravi način, tužno konstatira Černjul.

- U istarskoj županiji već dugi niz godina imamo dva prihvatilišta za žene žrtve nasilja i mi smo im na usluzi, a to nisu samo žene koje su smještene kod nas. Takvih kojima je potreban smještaj je samo deset posto. Daleko veći broj žena dolazi u ovo Savjetovalište i traže pomoć, jer ne znaju koja prava imaju, niti znaju otkud krenuti. Dolaze nam žene koje ne vide izlaz iz života kojeg vode, a čak razmišljaju i o najgorem. Nakon što nam ispriča svoju priču, mi joj navedemo, ne jedan, nego nekoliko izlaza iz te situacije. Ti razgovori traju po dva, tri sata, mi za nju pronađemo vrijeme. U tim trenucima mi slušamo, a žena priča. Nakon toga ona se zahvali i kaže da joj je sada lakše, a na našem prvom razgovoru mi smo je "samo" slušale. Na stolu Savjetovališta maramice imaju i posebno ime - plačkalice, otkriva nam Černjul teško stanje žena koje kod njih potraže pomoć.

- U zadnje vrijeme imamo povećan broj poziva i stvarno me strah kraja turističke sezone i jeseni, jer je nasilje često intenzivnije zbog loše ekonomske situacije i zbilja će biti teško, iskazuje veliku bojazan Černjul.

Nasilnici, kao što je već napomenuto, češće nego prije budu kazneno a ne prekršajno prijavljeni, a sporost procesuiranja kao da nasilniku šalje poruku da mu se ništa ne događa te se on time, potpuno suprotno od očekivanja, ohrabruje. Kad i dođe do kazne, smatra Černjul, nakon godinu dvije, poruka je puno slabija nego što bi bila da je stigla netom nakon trenutka kad je kulminiralo i djelo. A da vam ne kažem koliko to demoralizira žrtvu, jer se ona pita; što se njemu uopće dogodilo? Ostao je živjeti u tom prostoru, ja sam s djetetom (djecom) morala promijeniti svoj život, a njemu se ne događa ništa. Žena je puno puta iznova stigmatizirana, jer je pozivana da daje izjave; na policiju, u Centru za socijalnu skrb u Državno odvjetništvo, na vještačenje kod psihologa? A kad su i djeca uključena, sve se to ponavlja u još većoj mjeri. Suci bi trebali biti posebno senzibilizirani i educirani, jer oni ispred sebe vide nasilnika koji ispriča svoju priču i moraju ga procijeniti. Trenutak u kojem žena dođe kod nas je trenutak u kojem bi oni trebali čuti njenu priču. Nasilnici se na sudu služe i lažima te to žrtvu zna dodatno uznemiriti, a nerijetko svoja nedjela nasilnik projicira na ženu pa ispada da je ona njemu radila ono što je, u stvarnosti, on radio njoj, prepričava nam Černjul čest scenarij u ovakvim situacijama.

Vidljivo i nevidljivo nasilje

- Od Ministarstva unutarnjih poslova dobila sam, vrlo ažurno i brzo, istoga dana, podatke koje sam tražila. Tijekom 2019. godine ubijeno je 13 žena, 2020. godine njih 19, 2021. godine 14 žena, a u sedam mjeseci ove godine ubijeno je deset žena, s time da sam ja pridodala i dvije žene koje nisu uračunate, jer su rezultati stigli prije njihove tragične smrti te ih je onda 12. Mi se nadamo da do kraja godine neće biti više ni jedne žene u ovoj tužnoj statistici, jer činjenica je da mi već dugi niz godina svjedočimo pravom femicidu.

Uzmimo u obzir da smo mi jedna mala država i da je strašan podatak da smo od njenog početka došli do brojke od gotovo 400 ubijenih žena. Kad smo kretali s mimohodom u Puli, u sklopu Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i simboličnom puštanju u zrak crnih balona, brojka je tada bila 78 balona ( tadašnji broj ubijenih žena - op.n.). Većina svih tih žena, u ovoj poražavajućoj brojci, ubijene su od ruku partnera. Pa zamislite koliko je tu roditelja ostalo bez svojih kćeri, sestara i braće bez svoje sestre i djece bez majki. Svaka kazna za nasilnika nije prestroga, ako znamo što preveniramo, veli nam Černjul koja ukazuje i na ono oku nevidljivo. Fizičko nasilje je najprepoznatljivije. Ono se doslovno vidi na ženi, ali moramo obratiti pozornost i na strašno, psihičko nasilje, koje ne ostavlja odmah uočljive tragove, skreće pozornost Černjul i upozorava na puno prikrivenog, nefizičkog nasilja, koje nije nimalo benigno. Ono počinje od rečenica koje su uvredljive, toksične i duboko uznemirujuće za žrtvu. Osjećaj gubitka samopouzdanja i samopoštovanja, vjerni su pratitelji takvog duboko kontaminiranog odnosa. Zato je bitno da se kao društvo jasno odredimo po pitanju poželjne komunikacije. Najbolje, u ranoj dobi.

Kontrola nije ljubav

- Mi u Sigurnoj kući, osim što pomažemo ženama, provodimo edukaciju i prevenciju u velikoj mjeri. Puno puta sam rekla da mi gasimo požar, jer nam je stalo da u što ranijoj fazi podučimo mlade kako nenasilno komunicirati i ponašati se. Prije više od dvadeset godina, i prije Sigurne kuće, dok sam bila predsjednica Udruge žena, organizirala sam s Aleksandrom Bančićem i INK, Forum kazališta na tu temu: nasilje u adolescentnim vezama pa smo se šokirali kako cure ne misle da je nasilje, ako je dečko s pitanjima učestalo kontrolira preko mobitela, zabranjuje joj viđanja s prijateljicama i pomalo je izolira od sviju. One su to protumačile kao ljubav. Premda se mladi znaju podsmjehivati, banalizirajući taj problem, kad im naši stručnjaci, koji rade s njima, tumače što je pogrešno u takvom odnosu, vjerujem da im poruke ipak ostaju, govori nam Černjul, svjesna izazova rada s mladima.

- Nemaju sve županije iste mogućnosti za pružiti ženi utočište, a kod nas znaju boraviti i žene iz drugih županija. Čini se da ih nema upravo u onim, tradicionalnijim sredinama, gdje žene od vlastite sredine imaju posebne pritiske. Od njih se očekuje da "malo pretrpe" i da se brak mora održati. I Crkva ima tu velikog utjecaja, konstatira Černjul.

- Manje se spominje i ekonomsko nasilje. Imate situacija da žena uopće nema doticaj s novcem, ona s njime čak ni ne zna raspolagati, a događa se da joj i higijenska sredstva kupuje netko drugi iz kućanstva. Takva se žena osjeća manje vrijednom, a ako i iskaže želju da ide raditi, u nekim sredinama joj to brane ili je od toga odvraćaju, stalno joj namećući njenu ulogu u braku.

U paketu uvreda, veli nam Černjul, stižu i one o izgledu žene, što cijeloj ovoj tužnoj priči daje dodatni, ponižavajući ton. Rezultat svega je ženina potpuno iskrivljena slika u ogledalu. Situacija se, veli nam, u potpunosti mijenja vrlo brzo nakon izlaska žene iz ralja pogubnog braka. Černjul nam, neskrivenog ponosa, priča o promjenama u životu žena s kojima ostaju u kontaktu i nakon njihove aktivne uloge na njenom putu, kad svjedoče potpunoj transformaciji odnosa prema samoj sebi. Doduše, neke su žene mijenjajući svoj život, promijenile i mjesto boravka, nastavak pronašle u nekim drugim zemljama te pokazale da imaju sluha za specifične situacije u kojima su se našle žene, samohrane majke. Ali, kako kaže i sama Černjul, to je neka druga priča koja govori dobro o nekom drugom, ali ne i o nama samima. Uglavnom, žene su, smatra naša sugovornica, nosile vlastitu vrijednost koju ispoljavaju tek u trenutku izbavljenja, premda je to nešto što su otprije imale u sebi, samo su je u vremenu loših veza, zatomile i zakopale sve ono što su "unijele" u svoje veze. Promjene su, nakon što okrenu novi list, vidljive, doslovno, na fizičkoj razini, a energija koju nose, mijenja cjelokupni dojam.

- Kod većine tih žena kao da se dogodio onaj makeover, ali indikativno je da se velika promjena vidi i kod djece, otkriva nam Černjul.

Ušli bolesni, izašli zdravi

- Pitaju me neki; kako imam snage raditi ovaj posao? Vjerujte mi, nema tih novaca koji mogu zamijeniti onaj osjećaj kad doživite "hvala" uz širok osmijeh i riječi, koje pritom izgovore: "Vi nemate pojma koliko ste nam pomogli, djeca i ja vas nikada nećemo zaboraviti", s puno emocija priča Černjul.

Neminovno se postavlja pitanje; koliko su loših ishoda spriječili u Sigurnoj kući radeći sa žrtvama? Neki događaji su već potvrdili blagotvornost i važnost ovakvog tipa pomoći žrtvama, ali je vrlo važno da se na vrijeme prepozna potencijalna opasnost i na nekim drugim instancama. Černjul je mišljenja da bi zakonodavac trebao poduzeti nešto konkretno, jer provedbi treba "pogonsko gorivo". Također, veli nam da osjeća da svake godine kao papagaj ponavlja istu mantru; o učinkovitosti pravosuđa, promptnosti postupanja, a da se, u međuvremenu, nasilnike barem može kazniti radom za opće dobro, kako bi imali vremena razmisliti o svojim postupcima, do trenutka kada će se država adekvatno pobrinuti da ne ponavljaju nedjela, jer će biti svjesni da će za to itekako, i shodno težini djela, odgovarati.

Izostale konkretne kazne

Kroz sve ove godine, otkad djeluje Sigurna kuća Istra, smjestili su preko 400 žena i djece, a za cijelo to vrijeme, veli Černjul, na prste jedne ruke može nabrojati koliko je nasilnika dobilo neke konkretne kazne. Svode se na uvjetne osude nasilnika koje, u konačnici, nemaju nikakvo uporište u količini štete koji je isti prouzročio.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova: U sedam godina broj kaznenih djela nasilja među bliskim osobama se utrostručio 

- Od kada je 2015. u Kazneni zakon ponovno uvedeno kazneno djelo nasilja u obitelji, trendovi ukazuju na kontinuiran rast nasilja u obitelji u kaznenoj sferi, dok prekršajne prijave istovremeno iz godine u godinu kontinuirano padaju. Takav trend upućuje na zaključak da su žrtve sve manje sklone prijavljivati prekršaje, kao blaže oblike nasilja u obitelji, te reagiraju onda kada budu izložene težim oblicima nasilja, izjavila je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, dipl.iur.

- Tijekom 2021. broj kaznih djela nasilja u obitelji povećao za 5% u odnosu na prethodnu godinu. Ako promatramo općenito kaznena djela nasilja među bliskim osobama, broj kaznenih djela se u posljednjih 7 godina gotovo utrostručio (s nešto preko 2.000 evidentiranih djela u 2015., došli smo na preko 6.000 ovih djela u 2021.), dok se broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji u istom razdoblju skoro prepolovio (sa skoro 14.000 u 2015., na jedva 8.000 u 2021.). Promatrajući strukturu žrtva kaznenih djela nasilja prema bliskim osoba, 79% žrtava čine žene, što upućuje na rodnu utemeljenost, napominje Ljubičić.

Višnja Ljubičić (Snimio Damjan Tadić / Cropix)

Nerijetko se u ispitnim postupcima Pravobraniteljice ispostavi da su žrtve bile duže vremena izložene nasilju bliske osobe, a da pritom nisu zatražile zaštitu od nadležnih institucija. Na to ukazuje i opisani trend smanjena broja prekršaja i istovremenog porasta kaznenih djela nasilja u obitelji. Razlozi za to nisu jednoznačni, već su sadržani u nizu okolnosti vezanih uz dinamiku partnerskog i obiteljskog nasilja utemeljenoj na izolaciji žrtve, uvjeravanje žrtve da je nesposobna išta učiniti sama, prijetnje oduzimanjem skrbništva nad djecom, narušavanje povjerenja žrtve u institucije, ekonomsku ovisnost o nasilniku te uz društveno uvjerenje da je žrtva na neki način sama kriva za nasilje i da stoga treba "šutjeti i trpjeti", poručuje pravobraniteljica.

Premda je sama zaštita interesa i dobrobiti djeteta u nadležnosti Pravobraniteljice za djecu, Ljubičić pojašnjava kako se na načelnoj razini može reći da je i našem zakonodavstvu prepoznato da nasilje u obitelji ima izuzetno štetan utjecaj na djecu, pa je Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji zapriječena viša kazna ako je nasilje počinjeno u nazočnosti djeteta.

I na kraju, Ljubičić zaključuje:

"Samo zakonodavstvo se kontinuirano unaprjeđuje i prilagođava novim okolnostima, međutim, potrebno je poraditi na načinu na koji se zakoni primjenjuju i provode.

Preporuke pravobraniteljice se u tom smislu odnose na potrebu uspostave strože politike kažnjavanja počinitelja nasilja u obitelji i drugih oblika rodno utemeljenog nasilja, redovito usavršavanje sudaca/tkinja i državnih odvjetnika/ca i njihovu specijalizaciju za obiteljsko nasilje, jačanje resorne suradnje, osobito između policije i državnog odvjetništva u slučajevima nasilja u obitelji i nasilja prema ženama te u konačnici, rani preventivni, stručni i dugotrajni psihoterapijski rad s obiteljima kod kojih postoji rizik od nasilja u obitelji te samim počiniteljima.

Podaci MUP-a

Što se tiče kaznenih djela "Nasilje u obitelji" iz čl. 179.a Kaznenog zakona, policija ih je 2021. godine evidentirala ukupno 1.661, što je za 5,3 % više u odnosu na 2020. godinu kada je zabilježeno ukupno 1.578 takvih djela. U odnosu na spol, 2021. godine evidentirano je 1.430 žrtava ženskog te 231 žrtva muškog spola (ukupno 1661 žrtava koliko i kaznenih djela), dok je u 2021. godine evidentirano 1.330. žrtava ženskog spola te 248 žrtava muškog spola (ukupno 1.578 žrtava koliko i kaznenih djela).

U sedam mjeseci 2022. godine kaznenim djelom "Nasilje u obitelji" oštećeno je ukupno 1.077 žrtava, 944 žrtve ženskog te 133 žrtve muškog spola (što je za 6,4 % više u odnosu na isto razdoblje 2021. godine kada je evidentirano 1.012 žrtava od kojih je 871 žrtva ženskog spola).

Kada govorimo o počinjenim prekršajima nasilja u obitelji iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u 2021. godine evidentirano je ukupno 9.564 žrtava što je za 3,39 % više u odnosu na 2020. godinu kada je oštećeno ukupno 9.888 osoba. Prema spolu u 2021. godini, 6.122 žrtava su ženskog spola i 3.442 žrtava muškog spola, dok je u 2020. godinu evidentirano 6.270 žrtava ženskog spola te 3.618 žrtava muškog spola.

U 2021. godini evidentirano je 8.368 počinitelja (6.402 muškaraca i 1.966 žena), dok je 2020. godine evidentirano 8.539 počinitelja (6.601 muškaraca i 1.938 žena).

U sedam mjeseci 2022. godine evidentirana je 4.771 žrtava što je za 11,2 % manje u odnosu na isto razdoblje 2021. godine kada je evidentirano 5.374 žrtava od kojih je 3.441 žrtva ženskog spola.

U sedam mjeseci 2022. godine evidentirana su 4.234 počinitelja ( 3.257 muškaraca i 977 žena), dok je u istom razdoblju 2021. godine evidentirano 4.662 počinitelja (3.572 muškarca i 1.090 žena).

Porast broja prijavljenih kaznenih djela nasilja u obitelji u 2021. godini u odnosu na prethodnu godinu, te u sedam mjeseci 2022. godini u odnosu na isto razdoblje prošle godine, rezultat je napora Ministarstva unutarnjih poslova u nadzoru, usmjeravanju, senzibilizaciji i edukaciji policijskih službenika u svrhu prepoznavanja i pravilne kvalifikacije određenih ponašanja kroz kaznenopravnu, umjesto prekršajno pravnu reakciju, a na koji način počiniteljima šaljemo jasnu poruku o stavu države prema nasilju u obitelji.

Pojednostavljeno, takva vrsta nasilja češće se tretira kao kazneno djelo nego kao prekršajno djelo.

Prijavljivanje nasilja

Kako bi policija olakšala građanima prijavljivanje nasilja, osim uobičajenog telefonskog poziva za hitnu policijsku intervenciju na broj 192, nasilje je moguće prijaviti i online, anonimno putem aplikacije Red Button, koja se nalazi na službenoj web stranici Ministarstva unutarnjih poslova. Na stranici možete pronaći i savjete o problematici nasilja u obitelji, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece te drugih povreda prava djeteta, kao i Kalendar nasilja koji široj javnosti omogućava praćenje pojavnosti prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji po danima.

Zlostavljanje za vrijeme Covida

COVID-19 mjere koje su na snazi bile tijekom 2020. godine, a uključivale su samoizolaciju te ograničavanje fizičkih i socijalnih kontakata, nužno su, u slučajevima narušene obiteljske dinamike, povećale rizik od nasilja nad ženama u obitelji, osobito zlostavljanja i nasilja prema ranjivim članovima obitelji: djeci, osobama starije životne dobi i osobama s invaliditetom. U takvoj situaciji aktivnosti Ministarstva unutarnjih poslova i policije bile su usmjerene prema pozivanju građana, stručnjaka u institucijama i organizacijama civilnog društva na zajedničko djelovanje u zaštiti žrtava nasilja. Naime, samo pružanjem adekvatne i pravovremene zaštite žrtvama nasilja u obitelji i otklanjanjem uzroka nasilničkog ponašanja, ali i usmjeravanjem zajedničkih snaga na prevenciju i suzbijanje nasilničkog ponašanja, ostvaruju se pozitivni rezultati u borbi protiv nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja. Smatramo potrebnim naglasiti da pozdravljamo svako prijavljivanje nasilničkog ponašanja unutar obitelji te hrabrimo žrtve da se odvaže i prijave takva djela, jer na taj način zahtijevaju zajedničko djelovanje svih relevantnih institucija u njihovoj zaštiti.

Analizom brojčanih podataka koji se odnose na broj evidentiranih žrtava prekršajnih djela nasilja u obitelji i broj evidentiranih žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji proizlazi da je 2020. godine evidentirano smanjenje broja žrtava ukupnih kažnjivih djela nasilja u obitelji za 2,9 % u odnosu na 2019. godinu. Naime, 2020. godine je evidentirano ukupno 11.466 žrtava prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji, a 2019. godine ukupno 11.808 žrtava.

Također, u kontekstu COVID-19 mjera zanimljiv je pregled mjesečnog kretanja prijavljivanja kaznenih djela iz područja kaznenopravne zaštite djece i obitelji. Značajnija odstupanja očekivano su se pojavila tijekom travnja koji se doživljava kao prvo "zatvaranje" te se potom uspostavlja više-manje stabilan trend do ponovnog manjeg pada tijekom studenog 2020. godine.

Povezane vijesti

• U VRIJEME KORONAKRIZE ZABILJEŽEN JE PORAST NASILJA NAD ŽENAMA: Iako se dešava među četiri zida, obiteljsko nasilje je kršenje ljudskih prava, a ne privatno pitanje
• ZASTRAŠUJUĆI SLUČAJEVI OBITELJSKOG NASILJA U ISTRI: Puljanin zlostavljao ženu, sin prijetio roditeljima, a unuk baki
• NEZAPAMĆEN SLUČAJ NASILJA NAD DJETETOM: Policija otkrila detalje o slučaju brutalno pretučene dvogodišnje curice