Na popisu stanovništva iduće godine neće biti moguće izjašnjavanje regionalne pripadnosti. Za građane i građanke Istre to, ukratko, ponovno znači da se neće moći deklarirati Istrijanima i Istrijankama, jednako kao što žitelji Dalmacije neće biti evidentirani Dalmatinkama i Dalmatincima, već isključivo Hrvatima, Talijanima, Slovencima, Bošnjacima, Srbima,…
Iz Državnog zavoda za statistiku obrazlažu da je sadržaj popisnih pitanja definiran Zakonom o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2021., gdje je, naime, utvrđeno da će se postavljati pitanje nacionalnoj pripadnosti. Konačan sastav upitnika proizašao je, navode, iz brojnih konzultacija s akademskom zajednicom, stručnjacima u područjima demografije te državnim tijelima. Pojašnjavaju da na tim razgovorima sa stručnjacima nikada o možebitnom postavljanju pitanja regionalne pripadnosti nikada nije ni bilo govora.
Regionalno se opredjeljenje, kažu iz Zavoda za statistiku, veže uz mjesto rođenja ili stanovanja u nekoj regiji. Stoga se ukupan broj ljudi u nekoj regiji može dobiti iz podataka koji će već, dakle, biti iskazani sumom stanovnika koji žive, odnosno brojem stanovnika koji su rođeni na području neke hrvatske regije jer će se, pojašnjavaju, u popisu pitati za mjesto rođenja.
To, svakako, podsjeća na 2011., kada na popisu stanovništva regionalna pripadnost također nije bila opcija, ali je, za razliku od 2001., njezino izjašnjavanje u Istri bilo potaknuto kampanjom "Ja sam Istrijan/ka" vladajuće stranke IDS-a, odnosno njihovog podmlatka - Kluba mladih IDS-a. I tada se u Zakonu o popisu stanovništva, uz materinski jezik, vjeru, obrazovanje, pismenost i ostalih kategorija, moglo opredijeliti tek za nacionalnost, ali ne i za regionalnost. Oni koji su se, međutim, ipak izjasnili kao Istrijani, završili su u skupinu nacionalno neopredijeljenih, točnije u podkategoriju regionalno opredijeljeni, ali nisu posebno izdvojeni pod Istrijane ili Istrijanke.
U odnosu na 2001., kada se u Istarskoj županiji na popisu regionalno izjasnilo 4,3 posto stanovništva, odnosno 8.865 građana i građanki, 2011., za vrijeme spomenute kampanje, raste broj regionalno opredijeljenih i to na 12,11 posto ukupnog stanovništva, a sveukupno 25.203 osoba. S tom brojkom su se Istrijani i Istrijanke (regionalno izjašnjeni u Istri) na neki način prometnuli kao, kako se to naknadno često interpretiralo od onih kojima je takav rezultat odgovarao, "četvrta nacija u državi".
No, ostaje diskutabilno koliko je osjećaj pripadnosti regiji naspram naciji doista jak, a koliko podložan vanjskim utjecajima, najviše političkim poput IDS-ovog djelovanja uz gotovo monopolističku instrumentalizaciju pojmova regionalizacije i Istrijanstva. Kroz desetljeća su, naime, među stanovništvom u Istri u izražavanju te zavičajne kategorije vidljive oscilacije. Identifikacija s regionalnim identitetom je u Istri podložna promjenama, barem što se njezine brojčane snage tiče.
Prema popisu iz 1991., također u razdoblju izrazito jakog i medijski popraćenog političkog otpora IDS-a prema centru, čak je 18,12 posto stanovnika Istarske županije popisano kao regionalno opredijeljeno. Dakle, puno više nego ne samo 2001., već i 2011., uz sav IDS-ov angažman. Od 1991. do 2001. također raste i broj Hrvata, za nešto više od 17 postotnih poena, pa je izvjesno zaključiti, gledajući statistiku, da broj Istrijana pada rastom Hrvata i obrnuto.
Valja svakako napomenuti da je osim kampanje "Ja sam Istrijan/ka", tada održana i tribina Savjeta mladih Istarske županije "Što znači biti Istrijan?", a cjelokupni je angažman oko pozivanja na izjašnjavanje Istrijanom/Istrijankom itekako odjeknuo u nacionalnom javnom prostoru.
Ne čudi, dakle, što aktualni predsjednik Kluba mladih IDS-a Marin Lerotić, odnedavno i saborski zastupnik, nastavlja tamo gdje je po pitanju regionalnog izjašnjavanja 2011. stao njegov prethodnik Vili Rosanda - najavljujući novu kampanju.
- Sigurno ćemo ponovno pokrenuti kampanju kojom ćemo tražiti da se ljudima omogući izražavanje regionalne pripadnosti! Nije nam cilj sugerirati ljudima kako da se izjasne, već nam je cilj ukazati na slobodu svakog čovjeka da se izjasni kako želi, poručuje Lerotić.
On smatra da je pripadnost stvar identiteta te bi se trebala uvažavati, ali i da je Hrvatska, ne uvrštavajući tu kategoriju u popis, propustila priliku približiti se europskoj praksi njegovanja regionalnih identiteta i općenito, multikulturalnosti.
- Kod mnogih ljudi je lokalna ili regionalna pripadnost puno snažnija od one nacionalne i ne znam zašto se netko ne bi mogao izjasniti kao Istrijan, Dalmatinac ili Slavonac, poručuje.
Predsjednik stranke Boris Miletić apelira da se Zakon o popisu stanovništva za 2021. godinu (donesen ove godine u ožujku, op. a.) promijeni, za što, veli, novi saziv Sabora ima dovoljno vremena. U protivnom će se, vjeruje, potrošiti gotovo 200 milijuna kuna za nešto od čega ima vrlo malo koristi, odnosno za nešto što je samo sebi svrha.
"Popis stanovništva je nešto puno više od prikupljanja statističkih podataka o građanima i građevinama, što se, uostalom, može vidjeti po zemljišnim knjigama i podacima Porezne uprave. Popis stanovništva bi trebao biti, što je recimo slučaj u razvijenim europskim zemljama, moćan alat svake vlade koji joj omogućuje da se upozna s potrebama građana i temeljem dobivenih podataka definira svoje prioritete", zaključuje.