(Foto Grad Pazin)
Na dan 9. rujna 1943. godine kada je nakon kapitulacije Italije došlo do općenarodnog ustanka naroda Istre, delegacija Grada Pazina položila je vijenac u Parku istarskih velikana uz spomenik žrtvama antifašističke borbe. Minutom šutnje odana je počast svima koji su u antifašističkoj borbi i Domovinskom ratu dali živote za Domovinu. Polaganju su prisustvovali i predstavnici udruga, političkih stranaka, obrane i policije. Milan Antolović, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Pazin prigodnim govorom podsjetio je na ove povijesno važne događaje koji su se odvijali 40-tih godina prošlog stoljeća upravo u Pazinu.
Povodom obilježavanja slavnih događaja koji su se odvijali 40-tih godina prošlog stoljeća upravo u Pazinu, polaganjem vijenca u znak sjećanja na Dan općenarodnog ustanka započelo je svečano obilježavanje Rujanskih odluka.
Istra je Drugi svjetski rat dočekala kao dio teritorija fašističke Italije. Vođeni teškim međuratnim razdobljem, ali i odlučni u stalnom suprotstavljanju nemilosrdnom fašističkom režimu, većina stanovništva Istre s oduševljenjem je dočekala vijest o kapitulaciji Italije koja je objavljena 8. rujna 1943. godine. Stoga je već sljedećeg dana, 9. rujna 1943. godine započeo masovni općenarodni ustanak u Istri.
U kolovozu 1943. u Istri je djelovalo (u ilegali) tek nekoliko narodnooslobodilačkih odbora (NOO) kao predstavnika buduće jugoslavenske vlasti. Kretanje organizatora ustanka bilo je ograničeno zbog razgranatosti talijanske tajne policije i doušničke mreže. Vrijeme je to uspostavljanja logističkih veza NOP-a na području čitave Istre. Unatoč poteškoćama, aktivan je ilegalan rad, tiskaju se letci, proglasi i brošure, a pokreće se i cijeli niz glasila na hrvatskom i talijanskom jeziku (primjerice Glas Istre i Il nostro giornale ). Kapitulacijom Italije 9. rujna 1943. buknuo je opći ustanak, razoružane su talijanske vojne i karabinjerske postrojbe i postaje, čijim oružjem se naoružavaju ustanici i partizanske postrojbe, te je u kratko vrijeme oslobođen cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana. Već nakon nekoliko dana, 13. rujna 1943., novoosnovani Okružni NOO za Istru je na narodnoj skupštini u Pazinu donio povijesnu Odluku o prekidu državnopravnih odnosa s Italijom i priključenju Istre Hrvatskoj. Tu je odluku potvrdio ZAVNOH 20. rujna, a ponovio ju je novoosnovani Privremeni pokrajinski NOO za Istru na zasjedanju u Pazinu 25. i 26. rujna.
Nažalost, nakon slavnih rujanskih dana, uslijedila je njemačka ofenziva u listopadu 1943. godine. Njemačka je vojska prema razrađenom planu okupacije u kratkom razdoblju zauzela cijelu Istru. Posljedice njemačke okupacije bile su, osim zamiranja rujanskog ustanka i povlačenja partizanskih postrojbi u Gorski kotar, i masovno stradavanje nedužnog lokalnog stanovništva. Spaljena su mnoga sela i pobijeni u njima zatečeni stanovnici, a mnogi su odvedeni u koncentracijske logore.
Ipak, godinu 1944. možemo ukratko okarakterizirati kao godinu oporavka NOP-a u Istri, dok su u proljeće 1945. godine iz smjera Like, Gorskoga kotara i Hrvatskoga primorja počele pristizati snage IV. armije koje su sudjelovale u konačnom oslobađanju teritorija Istre, sve do Trsta, 1. svibnja 1945.
Opći narodni ustanak u Istri koji je buknuo poput požara 9. rujna 1943. godine danas je značajan jer je rezultirao povijesnim Odlukama kojima Istra po prvi puta u svojoj povijesti postaje dio teritorija današnje Republike Hrvatske, i to voljom većinskog lokalnog stanovništva. Hrvati, Slovenci i Talijani tih dana su, poučeni strahotama fašističkog režima, uzeli oružje u ruke i krenuli u oslobađanje teritorija, iako im je iz središnjice NOP-a signalizirano da je još rano i da se pričeka s takvim pothvatom.