Iako je most preko rijeke Korane kod Karlovca koji ne vodi nikamo, nikuda i nigdje, u javnosti poznat kao Vukelićev most, nazvan po pokojnom Branku Vukeliću, bivšem HDZ-ovom gradonačelniku Karlovca i ministru gospodarstva pa zatim i obrane u vladama Ive Sanadera, drastičan primjer hrvatskih apsurda, i Istra ima pokojeg konja za trku. Recimo, most preko potoka pokraj sela Korelići u Dragućskoj vali ne vodi nikamo, ali je zato obnovljen prije sada i više od desetljeća. Doduše, do mosta s jedne strane vodi makadam, ali s druge vas dočeka neuređeni, gotovo pa šumski put, kojim nismo sigurni ni da traktor može proći.

Čemu obnova mosta, pogotovo u ne odveć bogatoj općini kakva je Cerovlje, koji ne vodi nikamo? O tome smo, doduše, pisali još prije deset godina, ali nikakav se pomak u međuvremenu nije dogodio, cesta nije izgrađena pa most, preko kojeg bez problema mogu prolaziti automobili, djeluje kao avet usred prekrasne prirode koja ga okružuje. Bivši načelnik Općine Cerovlje, a danas saborski zastupnik IDS-a Emil Daus za to ima objašnjenje: "Obnovili smo ga da ne bi propao, urušio se, a sigurno bi ga bila odnijela kakva bujica po kojima je ovaj kraj poznat."

S druge strane ističe da su i sami mještani iz Dragućske vale tražili da se sredi most kako bi, kaže Daus, mogli s traktorima i džipovima ići u šumu. I on bi, ističe, volio da je most u funkciji, da se preko njega odvija promet, ali zasad se radi samo o želji. Za takvo što nedostaje novac. Daus tvrdi da su u Općini željeli izgraditi cestu na tom dijelu, ali sredstva koja su dobili iz EU fondova nisu bila dostatna za građevinski poduhvat. Naime, općinski prioriteti su bili drugačiji od onih koje imaju pojedini žitelji tog kraja.

Jedan stanovnik Dragućštine poetski nam opisuje zašto je nužna cesta koja bi spojila Dragućsku valu s Dragućem. "Put oživi i kraj i ljude. Sada ovo izgleda poput Sibira. Da zbog ceste ostane samo jedna familija, već je puno. Uostalom, netko novi bi možda došao, ali kako će ako nema ceste."

Daus priznaje da bi ovaj spoj Draguća s Dragućskom valom bio najbliži, odnosno najkraći, ali ističe da je to i dosta velika investicija. "Imali smo pet cesta koje smo mislili kandidirati na europske fondove, a među njima je bila i ta. Ali na kraju smo na raspolaganju imali novca za samo jednu. Valja reći da tu ima i prioritetnijih cesta, poput one koja bi spojila Borut s Pazom. No, sredstva su ograničena. Na kraju smo rekonstruirali cestu od Zajerci do Draguća. Morate znati da u našoj općini imamo 140 sela i zaselaka, od čega, doduše, 30-ak srušenih. I svi bi asfalt, vodu, internet… Do 1993. smo imali nekoliko kilometara asfalta i nijednu špinu. Ali to sve ne znači da ne želimo ovu cestu o kojoj pričamo. Samo fali novca."

Žali se Daus i na prirodnu specifičnost područja, na brdoviti reljef, velike količine oborina i flišni teren. Sve to poskupljuje projekte poput gradnje cesta.

Obnovljeni most je inače izgrađen još u vrijeme Italije kada je na ovom području bilo puno više stanovnika. Istina je da su Korelići danas prazni, da nema nikoga tko tu živi, i tako je unazad 20, 30 godina, tvrdi Daus. No, nisu samo Korelići u Dragućskoj vali, ima tu i naseljenih mjesta. Uostalom, možda je u pravu mještanin koji kaže da bi se s cestom netko i vratio ili naselio. S ovakvim putovima - teško.

No, most, bez obzira na njegovu neupotrebljivost, odnosno za pokoji prelazak traktora ili kakvog drugog prijevoznog sredstva avanturističkog tipa, neće propasti. On bi se doista, kako napominje i Daus, mogao bez problema uklopiti u buduću cestu iz Dragućske vale prema Draguću. Ali pitanje je kada će se i hoće li se to dogoditi. Možda u međuvremenu bude potrebna još poneka njegova obnova, a zatim i ponovno pitanje - zbog čega ako ne vodi nikamo, nikuda i nigdje.

Povezane vijesti

• Okrupnjavanje parcela u Novačanskoj vali
• Most traži premijersko mjesto za Prgometa?
• Petrov: Službeni razgovori s dvjema koalicijama ovoga tjedna