Sve je počelo prije petnaestak godina odlukom Plinija Cuccurina, dotad javno poznatog kao vrhunskog menadžera i jednog od dvije ključne osobe tadašnje Tvornice duhana Rovinj, da se posveti razvoju rodnih Bala. Od tada do danas one su se transformirale do neprepoznatljivosti. Ne samo kroz proračun, promjene su evidentne i na sadržajnoj i na vizualnoj razini
Prije 15 godina Bale su nerazvijeni gradić koji naizgled nema perspektivu. Sve je nekako sivo, učmalo, ljudi su nezadovoljni. Traže promjene kojih nema, žele više i bolje, a ne ide. Lijeno se vuku praznim ulicama. Već prva bura tjera ih u kuće. Letargija se duboko uvukla u krvotok te male zajednice od tek tisuću duša. Život jedva pulsira. No potencijal je tu negdje, duboko zakopan i nerealiziran. Kao rudnik zlata čiju ključnu arteriju valja pronaći što prije. Očito treba doći netko tko će potaknuti eksploziju na pravom mjestu. Potreban je jak prasak koji će osloboditi i usmjeriti nagomilanu energiju. Bale trebaju erupciju, u unutrašnjosti vulkana mora proključati. Kad se to dogodi, lansirat će taj mali i zapušteni gradić visoko na ljestvici mjesta ugodnih za život. I bi tako.
Dobre vibracije i novi okvir
Povijest Bala potvrđuje da na brdašcu Mon Perin, na kojem se smjestila starogradska jezgra, ima nečeg što se ne bez razloga sviđalo ondašnjim plemenitašima. Ako je ondje stoljećima unatrag živjela venecijanska obitelj Bembo, Bale su morale imati neku skrivenu vrijednost. Legenda kaže da je u njima ljubovao strastveni Casanova. Kad je svoj libido privremeno i usputno taj talijanski pustolov, svećenik, vojnik, špijun i slobodni zidar odlučio prosuti po baljanskim spavaćim sobama, očito je ovdje osjećao neke poticajne i dobre vibracije. Vjerojatno su zadovoljene Baljanke danima nakon ljubavnog iskustva i užitka s tim pustolovom sanjale dogodovštine ispod lancuna. Ma i da nije bilo tako, priča o Casanovinim vragolijama zvuči jako dobro. Nego, trebalo je te male, simpatične Bale, s lokalcima koji poput Navaho indijanaca pričaju neki svoj, drugima uglavnom nerazumljivi jezik, pokrenuti s mrtve točke. Trebalo im je vratiti osmijeh na lice. Trebalo je imati viziju, pomaknuti granice u glavama, pokazati da je volja jača od prepreka. Trebao je doći netko tko će konce priče, koja je potencijalno toliko obećavala, povezati u neraskidivu cjelinu.
Participativna demokracija u praksi
Ovo je priča o uspjehu, ali ne pojedinca, nego zajednice. Ova je priča primjer kako se sinergijom lokalne samouprave i inicijative preko Mon Perina kao udruge građana postigao rezultat u čijem zbroju dva plus dva nisu četiri, nego pet ili šest. Sve je počelo prije petnaestak godina odlukom Plinija Cuccurina, dotad javno poznatog kao vrhunskog menadžera i jednog od dvije ključne osobe tadašnje Tvornice duhana Rovinj, da se posveti razvoju rodnih Bala. Od tada do danas one su se transformirale do neprepoznatljivosti. Ne samo kroz proračun, promjene su evidentne i na sadržajnoj i na vizualnoj razini. Bale su dobile novi okvir, prije svega zahvaljujući Cuccurinovoj ideji kako on i njegovi suradnici u perspektivi vide Mon Perin i njegovu funkciju u razvoju pitoresknog gradića. Kroz desetljeće i pol, osim što je postao oslonac Općine čiji je proračun počeo puniti, Mon Perin je u Hrvatskoj postao lider u održivom, participativnom i socijalnom poduzetništvu.
Održivo poduzetništvo u slučaju Mon Perina i Bala znači da se ono razvija po mjeri i potrebama stanovnika. Koncept participativne demokracije znači da zaposlenici i suvlasnici Mon Perina, kao i stanovnici Bala kroz Općinu sudjeluju u kreiranju, donošenju projekata i njihovoj realizaciji. Poduzetništvo Mon Perina je i socijalno s obzirom na to da putem donacija i osmišljavanjem turističkih, kulturnih i poslovnih aktivnosti vodi računa o onima kojima je potrebna pomoć, ali i o skupnom podizanju standarda. U Balama i kroz Mon Perin, s neraskidivom vezom koja je između njih, sve ove teorije uspješno su provedene u praksu.
Poduzetništvo s ljudskim licem
Kroz Mon Perin i kampove koji mu pripadaju, San Polo i Colone, u Balama se razvija dosad nepoznato pa stoga i inovativno poduzetništvo - ono s ljudskim licem. Važan je uspjeh, ali i čovjek, bitan je profit, ali i očuvanje okoline. Poanta cijele priče je u balansu, ravnoteži građana i prirode. Pritom, sve se nekako čini da se razvoj Bala i Mon Perina pametno ograničava, kao da je smisao u postupnosti i umjerenosti, a ne u pretjerivanju.
Mon Perin, taj uporni dizelski motor i pokretač razvoja Bala, nakon poslovnih rezultata koji njegovu kamping djelatnost, ovisno o kriterijima i parametrima, svrstavaju u top pet ili čak top tri u Hrvatskoj, nedavno je održao svoju Skupštinu. Predstavljeni rezultati bili su impresivni. Tržišna vrijednost Mon Perina danas iznosi 300 milijuna kuna! Kad je osnovan bila su to dva kampa s jednom zvjezdicom, a sada je to jedan kamp s četiri zvjezdice. Prilikom osnivanja je imao 5 zaposlenika, a sada ih je 35. Sveukupno, u sezoni, u Mon Perinu radi 140 osoba. Prosječna neto plaća iznosi 7.200 kuna, što je 20 posto više nego u djelatnosti.
Golema razlika u vremenu od njegovog osnivanja pa do danas već na prvi je pogled vidljiva u još tri kategorije. Prvo, u broju noćenja: nekad ih je bilo 73 tisuće godišnje, a sada je to 276 tisuća. Drugo, prihodi: s 5,2 milijuna kuna narasli su na 59 milijuna kuna. Treće, EBITDA, dakle dobit prije amortizacije i poreza: s 317 tisuća kuna popela se na 28,5 milijuna kuna! Ukupna ulaganja Mon Perina od 2006. godine zaključno s 2019. iznose 187 milijuna kuna.
Ciljevi ostvareni prije tri godine prije roka
Prilikom posljednje dokapitalizacije Mon Perin je zacrtao nekoliko ciljeva koje se planiralo ostvariti do 2022. Međutim, kako su ostvareni već do kraja ove godine, što je puno prije prognoza, na netom održanoj Skupštini društva provedeno je njegovo preoblikovanje. Odsad je tako Mon Perin dioničko društvo, a ne kao dosad društvo s ograničenom odgovornošću. Obzirom da su udjele zamijenile dionice, njima je puno lakše trgovati. Dionicama Mon Perina odsad će se trgovati po principu da ih svatko može prodati svakome. Za taj postupak dovoljan je sklopljeni ugovor i ovjereni potpis. To će se provoditi bez dosad obvezne solemnizacije koja je inače potrebna kod trgovine s udjelima, što je dosad bilo i kompliciranije i skuplje. Mon Perin, kao dioničko društvo kapitala, a ne osoba što je bilo kao društvo s ograničenom odgovornosti, s vremenom će se pojaviti na burzi. Samo po sebi i to će biti priznanje za uspješan rad i poslovni preobražaj malog kampa u kamp s odličnim rezultatima i još boljom perspektivom. Za ovakvo preoblikovanje Mon Perina trebalo se do 2022. ispuniti nekoliko uvjeta koji su se neočekivano ispunili već do kraja 2019. Dakle, tri godine prije nego se to očekivalo. Naprimjer, projekcija prihoda za ovu godinu iznosi 59 milijuna kuna, a to se planiralo ostvariti tek 2022. Prije roka ostvarena je i EBITDA koja će po projekcijama za ovu godinu iznositi 28,5 milijuna kuna, a u 2022. se očekivala na razini 26,9 milijuna kuna. Upravo ova dva elementa bila su ključna za provođenje procesa preoblikovanja tri godine prije nego je planirano. Pored toga, ubrzano je isplaćen i postojeći kredit HBOR-a u visini od 20 milijuna kuna te je uloženo 40 milijuna kuna u postojeće sadržaje kampa radi podizanja usluge. S tim se novcem investiralo u kanalizacijski sustav, nabavku novih mobilnih kućica, izgradnju Paleo parka, uređenje okoliša.
Sve se to uspjelo napraviti bez da su se prodale dionice Adrisa ukupne tržišne vrijednosti od 108 milijuna kuna! Mon Perin kao dioničko društvo stanovnike Bala, koji su vlasnici njegovih dionica, i Općinu Bale, koja je također jedan od njihovih vlasnika, na Skupštini društva stavlja u privilegiran položaj. Isti takav im je i položaj u Nadzornom odboru. Pojednostavljeno, to znači da Općina i mještani, kao dioničari Mon Perina, i preko NO-a imaju punu kontrolu poslovanja.
Revitalizirani Mon Perin
Sve ovo govori da se Mon Perin razvija brzo, dinamično i uspješno, vodeći računa o interesu Općine Bale u čiji proračun svake godine uplati iznos viši od 2 milijuna kuna, što je oko 20 posto ukupnog proračuna. Mon Perin s pet posto dobiti iz poslovne godine, financira djecu, umirovljenike, vlakić koji besplatno vozi na liniji Bale - kamp te na brojne načine (in)direktno podiže standard lokalnog stanovništva. Kao što je rekao njegov prvi čovjek Plinio Cuccurin, Mon Perin svjesno veliki dio novca vraća Općini s kojom funkcionira u tijesnoj suradnji. Upravo to povezivanje je bila namjera kad se 2004. javno proklamirala strategija razvoja Bala s Mon Perinom kao okosnicom. No prije svega valja navesti ono što se 2004. godine, prije Velikog praska u obliku revitaliziranog Mon Perina, zateklo: nerazvijena i neizgrađena infrastruktura, nezainteresirani i nemotivirani građani, iseljavanje i stalni odlazak mladih ljudi, opasni planovi kojima bi se komercijaliziralo i devastiralo baljansko priobalje gradnjom velikog broja apartmana u neposrednoj blizini mora, otvaranje većeg broja kamenoloma i samo 3,8 milijuna kuna proračuna.
Cilj Mon Perina bio je preuzimanje odgovornosti za vlastiti razvoj i uspostavljanje aktivnog partnerstva sa središnjom i regionalnom vlasti, proaktivno ponašanje i što je više moguća depolitizacija. Željelo se postići konsenzus o najvažnijim pitanjima razvoja, osigurati transparentnost u radu, uspostaviti suradnju s drugim lokalnim sredinama, napustiti sve oblike pojedinačnih interesa. Politikom malih koraka, kako je vrijeme prolazilo, ciljevi su postajali stvarnost. Visoki stupanj postignutog naspram planiranog potvrda je uspjeha projekta Mon Perin. Danas su Bale sređen gradić, a Mon Perin dioničko društvo i kamping zvijezda koja više nije u usponu, nego je na samom vrhu.