ŽRTVA NOVOG NENORMALNOG
MEDULINSKU OSMAŠICU KORONA LOCKDOWN ZAMALO JE GURNUO PREKO RUBA (2): Cijele je dane stajala na nogama da se ne bi udebljala. Zbog anoreksije joj je život bio ugrožen. SPASIO JU JE - BODY BUILDING!
Uz pomoć trenerice Nine svaki dan radi velike korake ka konačnom izlječenju
"Ujutro bi jela dvopek, za ručak povrće i na večer opet dvopek. I stalno je stajala i trenirala da potroši te kalorije. Apsolutno nikakve masnoće nisu dolazile u obzir na njenom jelovniku, niti sol, niti začini, ulje, slatko u bilo kojem obliku. Tako da joj je nalaz krvi, a pogotovo šećera u krvi, bio katastrofalan. Ipak, u jednom trenutku mi je rekla da su njen uzor nabildane cure s lijepim mišićima, koje vježbaju u teretani. I to je bio jedan prijelomni trenutak, jer kada ne znate više što učiniti, kad su vam, kao roditelju ruke vezane, a očaj na vrhuncu, razmišljate o svim opcijama, a krajnja je uvijek bila ta hospitalizacija. Ja sam se Matei zarekla da ću je staviti u bolnicu bude li to jedini način da joj spasim život. Međutim, tu je sada bio taj novi trenutak o teretani. Tu sam informaciju obrađivala u glavi, razmišljala kako i što s tim napraviti i tada sam se sjetila svoje stare poznanice, s kojom se dugo nisam bila čula, Kristine Tomičić Božičković i odlučila sam je jednu večer kontaktirati i zamoliti za pomoć. Bilo je ili još jedan pokušaj ili hospitalizacija u Rijeci, sonde, helexi i drugo. Bila sam toga svjesna", priča Kristina Ušić, mama medulinske osmašice Matee Ušić, koju je korona lockdown - online škola, izoliranost od školskih kolega i prijatelja te zabrana treniranja - zamalo gurnula preko ruba.
Oboljela je od depresije i anoreksije, u nekoliko mjeseci sa 60 spala na 39 kilograma.
Mamima prijateljica Kristina odmah je za Mateu napisala plan prehrane, i to po principu prehrane vježbačica u teretani kada se spremaju za natjecanje. I Matea je s tom prehranom započela odmah idući dan. A kilaža se polako počela penjati…
- U rujnu lani išli smo na kontrolu u Rijeku i tada joj je toliko bilo bolje da joj je i terapija ukinuta. Toliko je Matea u tim mjesecima napredovala. Kada je došla na 45 kilograma ponovno smo joj dozvolili treninge nogometa u ženskoj ekipi NK Istre, iako joj to nije davalo potpuni osjećaj zadovoljstva, jer je i dalje željela body building. Ipak, malo pomalo je napredovala sve dok ponovno nije došla on-line nastava. Tada je opet prekinula tu svoju dobru svakodnevnu rutinu, a doista je u svemu jako disciplinirana jer se budila uvijek u isto vrijeme, pa je u 7 imala prvi obrok, pa trening, pa u 10 drugi obrok, pa u 13 sati treći… Kod nje je sve planirano do u tančine. I onda je, s prelaskom na on-line nastavu, počela ponovno padati u depresiju, ponovno dobivati napade panike, nije nigdje izlazila. I dalje je tijekom dana samo stajala. Tada smo, preko Kristine, dogovorili razgovor s Katarinom Fištrović Sanković u BBK-u Mornar i otišli na razgovor. I od tada nam je sve krenulo na bolje. Kada je Matea ušla u teretanu, kao da je došla kući. Upoznala se sa svojom trenericom Ninom i ona joj je sada - sve! Dan tog prvog treninga, kada smo došle kući, ja sam sjela za stol jesti i kada sam se okrenula vidjela sam da Matea - sjedi na kauču! Nakon godinu i pol dana ona je konačno sjela. Subotu i nedjelju joj je Nina "propisala" odmor i da u subotu pojede pizzu. Naručili smo pizzu i Matea je pojela dva trokuta. Nakon godinu i pol dana! Ja sam to sve uslikala jer nisam mogla vjerovati, šok i nevjerica, iskreno nam prepričava Kristina.
Sljedeći na meniju trebao bi biti hamburger. U tjednu je, čak, nakon doručka, prilegla, što je još jedno pozitivno iznenađenje za koje možemo zahvaliti trenerici Nini jer joj je rekla da mora odmarati i tijekom dana.
- Matea i dalje dosta stoji ili se tek nasloni na stol što je njen kompromis između sjedenja i stajanja, ali ipak napredujemo. Korak po korak. Ona je još na terapiji koju uzima navečer, jer je sve donedavno imala jake napade panike. Sada se više ne manifestiraju pa ću liječnicu iz Rijeke koja ju vodi zamoliti da joj ukine te lijekove, iako još postoje i strah i neke navike kojih se moramo riješiti. Čekamo i da joj se vrati ciklus, uzima dodatne vitamine i minerale i polako je došla na 50 kilograma. Pulska bolnica u međuvremenu je napokon zaposlila psihoterapeuta, pa se i Matea prebacila iz Rijeke u Pulu i jednom tjedno odlazi na razgovore, iako ja ne vidim da joj pomažu. Ali mora ići. Ona nije izliječena, ali smo na dobrom putu, i to zahvaljujući body buildingu kojeg je jako željela trenirati, čak i više nego sam ja mislila da je moguće. Ona ovdje uživa i to se manifestira i na sve ostale sate u danu. Od svih psihologa, psihijatara, terapija, upravo je ovo najkonkretniji korak na putu njenog konačnog ozdravljenja. To je ono što ona voli i želi. Iako sam to odgađala i mislila da će joj treninzi biti dodatni napor, a pritom joj se još nije ni regulirao ciklus, niti je postigla kilažu… Ali to je ipak bio pun pogodak, sada to znam i ja! Doduše, dobila je što je htjela, zadovoljna je treninzima, u trenerici Nini našla je pravi uzor, a sada rješava drugi problem - školu, kaže nam mama.
Matea je osmašica u Osnovnoj školi Medulin, i predstoji joj upis u srednju školu. Trenutna joj je želja da to bude medicina.
- Sada, nakon svega, kada se osvrnem na tih proteklih godinu i pol dana vidim da smo dali silne novce za terapije koje su se na kraju pokazale krivima. Psihijatrica u Rijeci bila je posve konkretna, podržala je sva naša nastojanja kao roditelja, vidjelo se da apsolutno zna s čim ima posla, ona je jedan izuzetan liječnik, dok po mojem mišljenju, ovdje u Puli psihoterapeuti nisu još dorasli tom problemu. Na kraju naših susreta s psihijatrom u Puli, rekao mi je da ne zna što da mi više kaže? Kako je moguće da jedan liječnik to kaže i to nakon godinu i pol dana? Kako ne zna? Da ne govorim da se protivio bilo kakvom spominjanju hrane, vježbanju i uopće slušanju Mateinih želja u tom smislu. Kada je napredovala, rekao nam je da ju nagradimo maskicom za mobitel, a kad sam ja pitala Mateu što želi za nagradu (jer je pojela fetu bijelog kruha) rekla je - utege. I utege je i dobila! Smatram da treba naći mjeru kako uskladiti želje i balansirati ih, istaknula je mama Kristina koja je, nakon svega, i sama u jednom trenutku klonula.
U početku se borila kao lavica, a kada je Matea konačno počela pokazivati znakove oporavka, mama Kristina počela je i sama dobivati jake napade panike i imala druge smetnje te je i ona potražila pomoć psihijatra.
- Sada smo udružile snage i idemo dalje. Nema predaje, borba se nastavlja nakon godinu dana pakla u kući. Cijela obitelj je trpjela, mlađi sin je već godinu dana u 'sjeni', a i moji i muževi roditelji, moja sestra, muž, svi smo se usmjerili na pomaganje Matei. To je prestresno za svih! Najgore je što si kao roditelj nemoćan, ruke su ti vezane, priznaje mama Kristina te zaključuje da se napokon nada i izlječenju te da su najgore pustili iza sebe.
- Iskreno, ne znam do kada bi se i kako borili da nismo došli u teretanu na Mornaru. Ne znam, i ne želim razmišljati. Sada smo ovdje, napredak je vidljiv svaki dan i Matei sam rekla samo: "idi u teretanu, polako rješavaj i školu, upiši medicinsku ako tako želiš, sredila si se i idemo dalje. Zaboravimo što smo prošli, pustimo to iza sebe da konačno proživimo".
VIŠE O OVOJ TEMI PROČITAJTE OVDJE:
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
