OTAC MODERNOG ISTARSKOG PČELARSTVA
LOVRO TOMASIĆ: "Sudrugovi, primimo se racionalnog pčelarenja, tog poetičkog i vrlo unosnog ogranka gospodarstva, i nastojimo da isto što više u narod rasprostremo"
Budući da su u selima uglavnom živjeli Hrvati, obrazovaniji među njima na čelu s Matkom Laginjom nastojali su na svaki način poboljšati život sunarodnjaka. Vođen tom idejom, Laginja je sa suradnicima 1903. u Puli utemeljio Gospodarsku svezu za Istru koja je objedinjavala niz istarskih zadruga. Među Laginjinim sljedbenicima bio je i Lovro Tomašić, učitelj iz Pazinskih Novaka koji je na specifičan način nastojao sunarodnjacima pomoći u poboljšanju životnog standarda
Na groblju u Pazinskim Novakima nalazi se grob nad koji je ploča s kratkim natpisom "Tomasić Lovro, 1872 - 1940, učitel". Mnogima zacijelo nije poznato da je to vječno počivalište oca istarskog modernog pčelarstva.
Koncem 19. stoljeća u Istri se teško živjelo, a mnogi su živjeli doslovce u bijedi. Budući da su u selima uglavnom živjeli Hrvati, obrazovaniji među njima na čelu s Matkom Laginjom nastojali su na svaki način poboljšati život sunarodnjaka. Vođen tom idejom, Laginja je sa suradnicima 1903. u Puli utemeljio Gospodarsku svezu za Istru koja je objedinjavala niz istarskih zadruga. Među Laginjinim sljedbenicima bio je i Lovro Tomašić, učitelj iz Pazinskih Novaka koji je na specifičan način, pčelarstvom i proizvodnjom meda, nastojao sunarodnjacima pomoći u poboljšanju životnog standarda.
Članak u "Našoj slogi"
"Sudrugovi, primimo se racionalnog pčelarenja, tog poetičkog i vrlo unosnog ogranka gospodarstva, i nastojimo da isto što više u narod rasprostremo, pa ćemo time podići i blagostanje naroda", pisao je Tomašić u "Narodnoj prosvjeti" 1907. O njemu u svibnju 1910. "Naša sloga" piše: "Učitelj pučke škole u Pazinskih Novakih bavi se od više vremena pčelarstvom, velikim zauzimanjem i trudom i naobrazbom. Oblasti su mu to već ponekle i priznale potporami, ali žali Bože nedostatnimi jer je naš gosp. Lovro Tomašić mnogo toga potrošio nabavljajuć razna ulišta i spreme i učeć se čak u Beču razložnom pčelarstvu, o čemu ima krasnu svjedočbu. Tomašićev med izvrstan je sa svake strane, prava pravcata ljekarija. Gojenje pčelarstva u našoj zemlji, u većoj mjeri i tradicionalnim načinom moglo bi biti na veliku korist našem puku, jer je pčelica s jedne strane živi primjer neumornog rada, nikomu štetnoga, a s druge strane plod njezinoga truda može dobro porabiti obitelji i za prodaju. Mnogo krajeva Istre sa miomirisimi i ljekovitimi travami i cviećem baš su kao od boga dani za pčelarstvo na veliko. Naša Gospodarska sveza za Istru svratila je pozornost i na tu granu javne privrede i na učitelja, koji se njom bavi velikom ljubavlju. Tako je došlo, da se je pobudom Gospodarske sveze za Istru imalo u Pazinu održati prva četiri dana ovoga mjeseca vrlo uspjeli pčelarski podučni tečaj, a to na Dubravici, državnom uzor-gospodarstvu, kojim upravlja svake hvale dostojni gospodin Fran Trampuž, putujući učitelj gospodarstva".
Poduku iz pčelarstvu, kako piše "Naša sloga", vodio je Lovro Tomašić. Uz dva učitelja, svi su ostali polaznici tečaja bili seljaci, a Gospodarska sveza za Istru za izobrazbu pčelara nabavila je košnice i modernu opremu za održavanje tečajeva. Treba reći da je Tomašić pčelare podučavao racionalnom pčelarstvu pokretnim saćem za razliku od tradicionalnog kada je svaki put pri skupljanju meda uništen roj koji je živio u košnici.
Na prvom tečaju za pčelare u Pazinu u organizaciji Gospodarske sveze za Istru začeta je zamisao o osnivanju Istarskog pčelarskog društva u Pazinu. Stoga Tomašić već 19. svibnja 1910. Visokom carsko-kraljevskom namjesništvu piše: "Namjerom da se u pokrajini Istri raširi racionalno gojenje pčela a potom da se podupre i podigne razvitak ove vrlo unosne i plemenite gospodarske grane, ponizno potpisani opunovlašteni su od istarskih pčelara da umole To Visoko c. kr. Namjesništvo da u prigibu priložena 'Pravila Istarskog pčelarskog društva u Pazinu' čim prije Visoko Isto potvrditi blagoizvoli". Pismo su uz Tomašića potpisali župnik Većeslav Hradek i učitelj Ivan Medvedić.
Osnovano društvo
Nakon niza birokratskih peripetija u Pazinu je napokon 1. prosinca 1910. osnovano Istarsko pčelarsko društvo. Na osnivačkoj skupštini Tomašić je izabran za tajnika, a istom je prigodom dogovoreno da se za članove društva nabavi 50 košnica "Baračeve usavršene amerikanke" koje je nabavljao i isporučivao Tomašić. "Narodni interes i plemenita svrha tog društva zahtjevaju zanimanje i znanje u najširem opsegu, te se čvrsto nadamo, da će svećenstvo, učiteljstvo i ostali rodoljubi Istre učlaniti se u to društvo, te time poduprijeti isto, što će biti od velike koristi za razvitak domaćeg pčelarstva", izvješćuje Naša sloga o osnivanju pčelarskog društva u Pazinu.
Utemeljenje pčelarskog društva u Pazinu logičan je slijed nastojanja skupine afirmiranih istarskih pčelara među kojima je zacijelo najveću ulogu odigrao upravo Tomašić koji se družio s naprednim, racionalnim pčelarima, koji su pčelarili pokretnim saćem. Tomašićevo ime nalazimo u Slovenskom čelebaru, glasilu Slovenskog čelebarskog društva za Kranjsko, Štajersko, Koroško i Primorsko sa sjedištem u Ljubljani, i to među članovima tog društva 1904. godine. Uz Lovru Tomašića, među članovima tog društva nalazimo Istrane Giovannija Ferenca iz Vižinade, Antona Zidarića iz Savudrije, Ivana Klarića iz Buzeta i Antona Tuhtana iz Trviža.
Lovro Tomašić pčelarski tečaj završio je u Beču, a za svoj je med 1906. dobio zlatnu kolajnu na pčelarskoj izložbi u Ljubnu. U Rumi je 1909. dobio diplomu priznanicu za izložene predmete i promociju pčelarstva. U kolovozu 1910. Tomašić je izlagao na Pčelarskom kongresu u Budimpešti, a ondje se predstavilo oko tisuću pčelara iz Njemačke, Austrije i Mađarske. Iste je godine imenovan putujućim učiteljem za pčelarstvo za cijelu Istru. Uz praktičan radu s pčelarima, u Narodnoj prosvjeti objavio je i nekoliko napisa o pčelarstvu: "Učiteljstvo i pčelarstvo", "Pčelarstvo kao uzgredno zanimanje pučkog učitelja" i "Pčela kao uzgojni čimbenik".
U ovom posljednjem, objavljenom u rujnu 1909., između ostalog piše: "Doskora podići će se na državnom uzor-gospodarstvu u Pazinu uzor-pčelinjak, gdje će narod imati prilike, da se upozna s racionalnim gojenjem pčela. Kad bi se eto hrvatsko učiteljište smjestilo u Pazin, imao bi kandidat prilike, da se na državnom uzor-gospodarstvu i u ovoj grani gospodarstva osposobi".
Istarsko pčelarsko društvo nastojalo je među članovima, ali i među pukom afirmirati pčelarstvo. Članovi su poticali ljude da im se priključe, za pčelare su nabavljali suvremene košnice i drugu opremu, a bavili su se i plasmanom meda na tržištu. Tako u Našoj slozi iz kolovoza 1911. nalazimo: "Pčelarsko društvo u Pazinu ima na raspolaganju više košnica-amerikanka. Pčelari, koji trebaju takvih ulišta, neka se čim prije prijave društvu. Svi oni pčelari, koji imaju na prodaju čistog vrcanog meda pozivaju se, da pošalju ili pčelarskom društvu ili tajniku društva g. Tomašiću, učitelju u Novaki, maleni uzorak meda uz naznaku cijene. Med treba vrcati od onih okvirića u kojima je med poklopljen. Kod vrcanja mora se strogo paziti na čistoću. Osobito treba paziti, da ne upadne u med što kvasno, kao mrvica kruha, jer bi tako med ukisao i pokvario se".
U rujnu 1911. u Pazinu je održan Poljodjelski učiteljski tečaj, na kojem je Tomašić bio jedan od polaznika, ali i predavača. Svrha tečaja bila je upoznavanje učitelja s raznim poljoprivrednim djelatnostima, zakonima i odredbama za operativce u Istri. Tečaj je vodio Franjo Trampuž, koji je podučavao vinogradarstvo i podrumarstvo, a Tomašić je držao predavanja o pčelarstvu uz praktične radnje u svom pčelinjaku u Pazinskim Novakima.
Dubok trag
Nakon završetka Prvog svjetskog rata i talijanske okupacije Istre, Tomašiću je kao nacionalno angažiranom učitelju zacijelo otežan rad. Nije poznato što je radio od pada Austrougarske do smrti 1940. kada je pokopan na groblju u Pazinskim Novakima. Međutim, njegovo je djelovanje ostavilo dubok trag u istarskom pčelarstvu, a zahvaljujući mnogim inovacijama koje je početkom 20. stoljeća uveo u naše pčelarstvo, možemo ga smatrati ocem suvremenog pčelarstva u Istri.
Uz inovacije u proizvodnji meda, Tomašićev je naum pri osnivanju Istarskog pčelarskog društva bio i plasman meda, stoga 1911. traži da mu pčelari pošalju med za prodaju. Njegov primjer mogao bi i danas biti poticajan, ne samo pčelarima već i drugim poljoprivrednim proizvođačima. Tomašić je prije stotinu godina neumorno promicao aktivnosti koje u našoj poljoprivredi još uvijek nisu potpuno zaživjele. Od članova Istarskog pčelarskog društva tražio je da budu obrazovani da bi mogli proizvoditi kvalitetan med, a zalagao se za zajednički nastup na tržištu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
