Limun i med najbolji su lijek protiv prehlade, a možda i korone, ukoliko vas potrefi njezin blaži oblik, kažu Puležani koji ovih dana kupuju velike količine neretvanskog limuna i meda na merkatu.

No, je li med uvijek med ili spretni trgovci ubace i malo šećera drugog porijekla? Svake godine uoči sezone virusnih infekcija poteže se pitanje koliko u medu koji kupujemo na tržnici i u dućanima zapravo ima meda i kako to uopće provjeriti.

Nediljko Landeka, član Udruge pčelara Pule i predstavnik istarskih pčelara u Upravnom odboru Hrvatskog pčelarskog saveza, napominje da se u Županijskom zavodu za javno zdravstvo testiraju neki osnovni parametri, ali se ne provodi najvažnija peludna analiza, a upravo ona potvrđuje je li riječ o pravom medu. Njome se može utvrditi je li riječ o medu od lipe, kestena, poliflornom cvjetnom ili nekom četvrtom medu.

To se, veli on, radi na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a teško da će ikoji Puljanin potegnuti do Zagreba da bi utvrdio stanje teglice koju je kupio na tržnici.

- Nije to jednostavno jer moraš imati stručnjake koji znaju prepoznati peludna zrnca. Prema Pravilniku o deklariranju meda, mora biti određen broj peludnih zrnaca u određenom proizvodu da bi se on mogao deklarirati kao med od određene biljne vrste, bagrema na primjer, objašnjava Landeka.

Nekad je, kaže on, vrlo teško utvrditi je li riječ o autentičnom proizvodu budući da falsifikatori meda to rade spretno. Najbolje je, objašnjava, imati svog lokalnog pčelara od povjerenja kod kojeg možeš otići i doma i u pčelinjak i uzeti med od njega.

- Naša udruga broji 60-ak članova, djeluje od Rovinja do Barbana, pokriva i pulsko područje. Imamo svoju web stranicu i preporučujemo taj način kupovine. Istina je da se u Hrvatskoj još uvijek prodaju velike količine meda iz raznih zemalja: Kine, Argentine, Ukrajine.

Ne možemo reći da je nekvalitetan, ali je u najmanju ruku upitne kvalitete. Prvo, vrlo je jeftin i kad nađete u trgovini med na akciji po 20 kuna, možete se upitati kako može biti ta cijena u koju su uračunati i marža i PDV i staklenka, naljepnica i trošak distribucije, upozorava Landeka.

Proizvodnja meda je mukotrpan proces, kaže on, potrebno je paziti na pčele, liječiti ih, ovisi od godine do godine.

- Prošla je godina bila dosta loša po prinosu. Početkom svibnja izostala je glavna bagremova paša zbog kiše. Onda je uslijedilo sušno razdoblje pa je izostao med od drače. Na području južne Istre, koje je pogodno za proizvodnju meda, drača je lani lijepo cvjetala, ali nije izlučivala nektar zbog visokih temperatura i suše, tako da su pčelari u rujnu i početkom listopada uspjeli izvući nešto meda od bršljana. To je manje poznata vrsta meda koja postaje sve popularnija. Na našem je području bršljan lijepo cvjetao i izlučivao nektar tako da su pčele skupile relativno puno nektara i od toga je napravljen med koji brzo kristalizira. Zato je potreban poseban postupak prije nego krene u kristalnu fazu jer se ne bi mogao izvući iz košnice, a takav nije dobar niti za ostavljanje pčelama za prezimljavanje, objašnjava Landeka.

Na pitanje koliko je prinos smanjen, odgovara da je teško reći. Bolje su prošli pčelari koji su uspjeli seliti pčele.

- U tradiciji je da pčele iz Istre sele u Gorski kotar, gdje su na nekim mikrolokacijama imali dobre prinose. U globalu je u cijeloj Hrvatskoj bila dosta loša godina što se tiče prinosa meda. Za Hrvatsku se općenito kaže da je samodostatna u proizvodnji meda i da ga ne bi trebalo uvoziti, ima ga dovoljno za svoje potrebe, ali na tržištu se pojavljuju i velike količine uvoznog. Naš pravilnik koji to regulira to i dopušta, ali se mora naznačiti zemlja porijekla da bi potrošač mogao odlučiti, veli Landeka i savjetuje ljudima da prilikom kupovine provjere zemlju proizvodnje.

Postoji mogućnost mješavine domaćeg i uvoznog meda, a da se na deklaraciji to ipak ne navede, kaže naš sugovornik.

- Nekad se trgovci vješto izvlače, ono nije med, ima oblik meda, a piše da je proizvod na bazi meda. Zato je jako bitno pročitati što piše na staklenci da bi znao što kupuješ, jer bi se i analizom pokazalo da taj proizvod nije med, što i piše na staklenci. Međutim, staklenka može i zavarati, objašnjava Landeka.

Dr. sc. Dražen Lušić, predsjednik Hrvatske udruge senzorskih analitičara meda i Povjerenstva za zaštitu potrošača pčelinjih proizvoda pri Hrvatskom pčelarskom savezu, ujedno i izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci, upozorava na proizvode koji se prodaju uz tzv. ceste patvorenog meda. Rezultati su poražavajući, veli on, pozivajući se na istraživanje koje je proveo Hrvatski pčelarski savez. Za većinu uzoraka meda uz cestu Lušić je utvrdio da imaju nepripadna senzorska svojstva, a ni rezultati analize u Zavodu "Dr. Andrija Štampar" nisu bili zadovoljavajući. Ondje kažu da je riječ o šećernim sirupima koji oponašaju med te sadrže razne dodatke, poput eteričnih ulja.

- Ako nešto nije med, onda ne želim uopće raspravljati o tome je li ili nije dobar ili loš za zdravlje. Naprosto nije med. Tu imamo velikih problema na tržištu, a institucije se tek sada pomalo bude, valjda i zbog toga što se naš rad vrlo često nađe u medijima.

Istinitosti radi, med je većinski šećer. Osim 15-20 posto vlage, najveći dio je suha tvar. Čak 98 posto suhe tvari čini kompleks raznih šećera tako da nije ispravno reći da u njemu nema šećera. Ima ih jako puno, ali onih pripadnih medu i onih koji svoje podrijetlo vuku od nektara ili medne rose kao jedinih "sirovina" koje pčele koriste za njegovu proizvodnju.

Kada se u medu nađu nepripadni šećeri, podrijetlom iz raznih glukozno-fruktoznih zamjenica, to onda postaje problem. U Hrvatskoj za to koristimo specijalizirane laboratorije i to u Njemačkoj jer, pogađate, mi nemamo resurse za to, upozorava Lušić.

O laboratoriju se, dodaje, priča već šest godina. Kako to?

- To je dobro pitanje. Moguće je da iduće godine zaživi jedan takav i to u Zagrebu. O ispravnosti deklaracija na tržištu najbolje govori recentni slučaj koji je, vjerojatno i zbog medijskog pritiska, dobio i svoj "inspekcijski pravorijek". Napominjem da je to samo jedan slučaj i to u sustavu koji je inače korektan i sređen i koji brine o kakvoći i podrijetlu proizvoda koje stavlja na tržište, kaže on.

Ukoliko bi stanovnik Istre poželio odnijeti kupljeni med na analizu zbog sumnji u njegovu kvalitetu ili podrijetlo, trebao bi se obratiti Državnom inspektoratu. Ukoliko bi sam želio financirati troškove analiza, onda za to ima na raspolaganju laboratorije za ispitivanje standardnih parametara kvalitete koje je ovlastilo Ministarstvo poljoprivrede i kojih je u Hrvatskoj svega šest. U Istri nema nijednog ovlaštenog, a najbliži je Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije u Rijeci.

Kada je riječ o peludnoj analizi, Lušić objašnjava da je to kolokvijalni izraz za kompleksniju pretragu koja se zove melisopalinološka analiza.

- Analiza peludi, nažalost, nije ni izdaleka dovoljna. Melisopalinološka ocjena ne promatra pelud, već pelud medonosnog i nemedonosnog bilja. Promatra i njihove omjere zastupljenosti, razlikuje nektarne od nenektarnih vrsta i rodova te uzima u obzir i čestične elemente, tzv. indikatore medne rose. I ono što smatram da je najvažnije, ukoliko melisopalinološka analiza nije popraćena senzorskom procjenom kvalitete i podrijetla meda, kao da je i nije bilo.

Tu se radi o prepoznavanju i vrednovanju senzorskih, odnosno organoleptičkih svojstava meda kao pokazatelja pripadnosti nekoj uniflornoj ili multiflornoj vrsti meda. Druga bitna odrednica senzorske analize je prepoznavanje eventualnih defekata, ali i elemenata patvorenja meda koje su kod nas sve popularniji i popularniji. To se poglavito odnosi na dodavanje raznih eteričnih ulja u šećerne baze kao bi se na taj način neinformiranom potrošaču insinuiralo podrijetlo meda jer mu "miriše na kadulju, lavandu, ružmarin, citruse, bor...". Naravno, to u prirodi ne postoji, med toga bilja ima potpuno drugačije senzorske odrednice (izgled, miris, okus, taktilna svojstva). I da ne zaboravim, med od bora (i ako miriše na borovinu) - ne postoji, decidiran je Lušić.

Povezane vijesti

• PČELAR SAŠA DERMIT PROIZVEO ŠAMPIONSKI MEDUN: Pčelarenje zahtijeva stalna ulaganja, učenje i nadogradnju znanja
• Pčelarstvo u Istri itekako ima perspektivu: SVE ČEŠĆE POSTAJE GLAVNA PROFESIJA MLADIH LJUDI
• Obitelj Krivičić iz Jadreški bavi se pčelarstvom i proizvodi med. Ali i 14 vrsta rakija i likera! Gazdarica Sonja: TO JE PRIRODA U BOCI!