Što su počinitelji namjeravali? Je li im se dogodio neki preokret u glavi? Je li bilo kao u bajkama, kada zli protagonisti odjednom, preko noći postanu dobri, ili je netko otkrio počinitelje i prisilio ih da vrate klupu? Odgovori ostaje nepoznati. Recimo i da je klupa bila izuzetno teška i da je trebalo nekim velikim vozilom doći do šetnice i odnijeti je
Prije nekoliko mjeseci porečko Društvo Naša djeca realiziralo je zanimljivu inicijativu. Projekt je uključivao izradu klupica u suradnji djece i umjetnika. Pohvalnije da ne može biti. I umjetnik Emil Knapić izradio je zajedno s djecom jednu od tih klupica.
- Klupa je bila postavljena na privatnom zemljištu koje je u neposrednom dodiru s javnom šetnicom uz more, nije bila učvršćena, ali prilično teška - metal i kamen, nitko je nije dirao mjesecima. U kolovozu je samo preko noći nestala, netko je pijukom odvalio kameni dio sjedalice i ostavio ploču, a klupu ponio. Prijavili smo policiji, sumnjajući da bi mogla završiti u Metisu, ali smo objavili cijelu priču i na Facebooku. Odaziv građana bio je nevjerojatan. Svašta se pri tome pisalo, prije svega o ljudima koji umjesto da doniraju djeci, kradu od djece i u tom stilu. Nakon nekoliko dana klupica je opet osvanula već rano ujutro, ukrašena crvenom vrpcom, a na mjestu gdje je izvorno bilo kameno sjedalo, nepoznati počinitelji zasadili su aromatično bilje u neku plastičnu košaru. Valjda im je bilo neugodno, veli Sniježana Matejčić iz porečkog Društva Naša djeca.
Što su počinitelji namjeravali? Je li im se dogodio neki preokret u glavi? Je li bilo kao u bajkama, kada zli protagonisti odjednom, preko noći postanu dobri, ili je netko otkrio počinitelje i nagovorio ih i prisilio da vrate klupu? Odgovori ostaje nepoznati. Recimo i da je klupa bila izuzetno teška i da je trebalo nekim velikim vozilom doći do šetnice i odnijeti je.
I dok ova priča ima sretan završetak, mnoge su krađe umjetnina i dalje neriješene, odnosno bez sretnog završetka.
Nedivljiva Savičenta
Uz cestu koja od Svetvinčenta vodi prema Smoljancima, na području zvanom Mandule, nedavno je netko ukrao umjetničku instalaciju. Riječ je o crvenoj metalnoj instalaciji Marka Lulića nazvana "Portali Savičenta" koja je realizirana u sastavu projekta "Nevidljiva Savičenta". Očito da su počinitelji ove krađe bili dobro organizirani, budući da je konstrukcija portala visoka oko dva metra. Nije mala stvar odnijeti tako veliku skulpturu, pa neće je netko nositi ili ugurati u autor. Očito, počinitelja je bilo više i imali su prigodno prijevozno sredstvo.
I godinama ranije bilo je dosta krađa umjetnina u Istri. Listajući malo arhivu naših novina naišli smo na podatak da je 2011. godine iz spremišta pulskog Arheološkog muzeja Istre na nalazištu Nezakcij u Valturi ukradeno čak 25 arheoloških predmeta, i to iz antičkog razdoblja, prapovijesnog i iz srednjeg vijeka. Iako njihova materijalna vrijednost nije velika, njihova kulturološka vrijednost je značajna.
Prije niz godina ukraden je i eksponat Zavičajnog muzeja Poreštine, odnosno kopija srednjovjekovnog metalnog koplja, tzv. helebarde. Zanimljivo je istaknuti da taj ukradeni predmet nije imao veliku materijalnu vrijednost, tada su eksperti procijenili da vrijednost iznosi oko 200 kuna, ali povijesna je vrijednost bila velika.
Od kaleža do Picassa
Podsjetimo da su na meti lopova u Istri bili i sakralni objekti. Iz crkve svetog Stjepana u Motovunu 2001. godine nestali su zlatni kalež iz 15. stoljeća, težak oko pola kilograma, zlatna patena i srebrna tabernakula s likom Isusa Krista, a 1998. godine iz iste crkve kip svetog Josipa.
Većina ukradenih predmeta nije pronađena, a za neke predmete u biti i ne postoji tržište, odnosno od njih lopovi neće steći veću materijalnu korist.
Kome je primjerice trebala klupa porečkog Društva Naša djeca? Pa neće valjda netko klupu spremit u torbu, ruksak, ispod miške i otići, a danas kad je sve umreženo, kada se fotografije uživo dijele po portalima i društvenim mrežama, puno je lakše prepoznati ukradenu skulpturu, sliku, umjetninu.
Listajući arhivu našeg lista, nalazimo na podatak da je iz crkve svetog Blaža u Vodnjanu 1999. godine lopov ukrao raspelo, a 2003. iz tamošnje crkve svetog Jakova sliku Presvetog trojstva, ulje na platnu iz 19. stoljeća i pet drvenih kipića.
Negdje gotovo istovremeno, također na Vodnjanštini, ali u crkvi sv. Martina, ukraden je drveni kipić svetog Martina. Niti na sjeveru Istre nije bilo, što se toga tiče, mirnije zadnjih godina. Prije desetak godina iz crkve Blažene djevice Marije od Svete Krunice u Završju na Bujštini također je došlo do teške krađe umjetnina, što je također s povijesnog gledišta značilo neprocjenjivu štetu.
Neslužbeno saznajemo da se mnogim ukradenim umjetninama, posebice onim manjih dimenzija nikad ne uđe u trag, jer završe kod kolekcionara ili čak odlete preko oceana, a međunarodno tržište ukradenih umjetnina je prilično jako i postoji otkad postoje umjetnine.
Prije četiri godine iz Zavičajnog muzeja Rovinja ukraden je srebrni pladanj, djelo Pabla Picassa nazvano "Jaqueline na mostu". Vrijednost ovoga djela tada je procijenjena na nekoliko stotina tisuća kuna. Pladanj nikada nije pronađen. Na toj je izložbi u rovinjskom muzeju bilo predstavljeno četrdesetak Picassovih keramičkih radova nastalih između 1941. i 1971. godine te tridesetak njegovih grafičkih radova i postera povezanih s keramičkim radovima.
Osvrnimo se i na nedavno postavljenu izložbu u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre ''Ljepota lažnog sjaja''. Sustavno prikupljanje građe započelo je 2009. godine, kada je Muzej policije putem Uprave kriminalističke policije sa sudovima dogovorio da se nakon pravomoćnih sudskih postupaka krivotvorine ne uništavaju, već predaju muzeju.
Tako su nazočni mogli vidjeti kako izgledaju krivotvorine. No, što je s ukradenim originalima slika i vjerskih predmeta? A s ukradenim velikim skulpturama? Jesu li završile u starom željezu?
Mnoga od tih pitanja ostat će bez odgovora, iako je zasigurno brojne ljude zaintrigirao modus operandi lopova. Kako to izgleda odnošenje i vraćanje klupe pod okriljem noći ili transfer velike skulpture.