Razmišlja li ministar Marić da Istra ne može podnijeti gubitak Uljanika, teške posljedice koronavirusa i eventualni odlazak BAT-a! Sve je jasnije kako će premijer Plenković morati presjeći Gordijski čvor oko BAT-a
(Snimio Milivoj Mijošek)
Ukoliko se u najkraćem roku oko nastavka rada tvornice duhana u Kanfanaru ne postigne dogovor između Vlade RH i ministra financija Zdravka Marića s jedne i BAT-a s druge strane, gospodarstvo Istre će pretrpjeti nenadoknadivu štetu zbog koje će se ova regija, uglavnom argumentirano percipirana kao najrazvijenija i najnaprednija u Hrvatskoj, nažalost pozicionirati u nepoticajnoj sredini, kao mediokritet među jednakima.
Taktika očito ciljanog odugovlačenja pregovora koju zastupa ministar financija koji nikako da postigne dogovor s BAT-om oko nove trošarinsko-porezne politike kao uvjeta nastavka njihove proizvodnje i pravednijeg odnosa među igračima na cigaretno-duhanskom tržištu, toliko je opasna za gospodarstvo Istre da bi se među političkim akterima Poluotoka po tom pitanju morao postići nadstranački konsenzus s konkretnom akcijom i upitom prema Zdravku Mariću kao čuvaru državnog proračuna. Pitanje je jednostavno: zašto se ne postiže dogovor s BAT-om i zašto je stvoren dojam da se BAT želi eliminirati iz Hrvatske?
Iako je premijer Andrej Plenković u niz navrata javno slao poruke o tome da pregovori s BAT-om idu u dobrom smjeru i u pravcu nastavka njihove proizvodnje u Kanfanaru, vrijeme prolazi, u Zagrebu, Petrinji, Sisku i cijeloj Banovini događaju se desetine, stotine i tisuće snažnijih i slabijih potresa, gradovi, kvartovi, sela i zaseoci se urušavaju, ljudi doslovno ostaju bez krova nad glavom i svega što su stvarali, a od dogovora oko BAT-ovog cigaretnog biznisa, koji stabilno, pouzdano i izdašno puni državni proračun, isti onaj koji će morati sanirati štete i korone i potresa – ništa!
Umjesto da forsira sklapanje dogovora koji mu s BAT-om kao partnerom garantira prihode, ministar Marić ga izbjegava u širokom luku. Ponaša se kao da vodi državne financije nekom saudijskom kralju koji poput pijanog milijardera nerezonski troši petrodolare na obijest i glupost znajući da se blagajna ipak puni brže nego što je on prazni. No nesretni ministar Marić nije te sreće da bude kraljev omiljeni ministar financija, već je ministar financija države koja se voljom i snagom neobuzdane prirode raspada po šavovima.
Realnost je, naime, takva da će državni proračun iz dana u dan imati sve veće obveze prema raznim ugroženim kategorijama stanovništva i gospodarstva, a država će morati intervenirati ako ne želi da se sustav uruši. Racionalnim pristupom Marić bi u državnu škrabicu morao pokupiti svaku ponuđenu kunu. Nevjerojatno, no on kao da u sebi nema razvijen taj prirodni impuls i instinkt kojim svaki pravi ministar financija skuplja pare na svakom koraku naprosto zato jer mu ih nikada nije dovoljno. Kroz situaciju s BAT-om kao potpuno retoričko iskristaliziralo se pitanje da li se on doista ponaša tako kako se od njega na funkciji na kojoj se nalazi i očekuje. I to posebno u ovom trenutku.
U svakom slučaju, preuzeo je na sebe odgovornost za eventualno neuspješne pregovore s BAT-om i posljedice koje bi iz toga mogle proizaći. Jedna od njih vezana je za sve veću ranjivost gospodarstva Istre. Ono je, kao i gospodarstvo cijele države, ugroženo posljedicama koronavirusa.
Turističko-hotelijersko-ugostiteljski sektor je na nogama, sve investicije su zaustavljene, a dugovi rastu. Umjesto lokomotive razvoja, Istra bi odlaskom BAT-a mogla postati zadnji vagon kompozicije koja putuje u krivom smjeru. Problem je još veći kad se uzme u obzir da je istarsko gospodarstvo prije jedva godinu dana ostalo i bez Uljanika kao svoje najveće industrije, tradicionalne proizvodnje koja je osiguravala barem nekakvu diversifikaciju gospodarstva. Prema mišljenju brojnih stručnjaka, regija poput Istre, koja je spletom okolnosti pretjerano naslonjena na turistički biznis, teško može u tako kratkom vremenu, a bez golemih posljedica, preživjeti koronavirus, gašenje Uljanika i odlazak BAT-a. Naravno da je pitanje razmišlja li ministar financija Zdravko Marić o tom aspektu ili potencijalni problemi s ove strane Učke ne dopiru do njega.
Iz HGK Županijske komore Pula podsjećaju da je prema rezultatima analize koju je prošle godine izradio Oxford Economics, BAT najveći strani investitor u Hrvatskoj u zadnjih pet godina. Nakon BAT-ovog ulaganja od 4,2 milijarde kuna kad je preuzet TDR, kompanija je u proteklih pet godina dodatno investirala još 490 milijuna kuna nastavljajući s povećanjem proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Ukupnih 4,7 milijardi kuna investicija znači da je BAT od 2015. do kraja 2019. generirao gotovo 20 posto ukupnih stranih investicija u Hrvatsku.
Ministar Marić očito nije impresioniran takvom kompanijom. Njemu ništa ne znači da su članice BAT Grupe u Hrvatskoj i TDR, i Hrvatski duhani Virovitica, i Agroduhan Slatina i Inovine Zagreb. Članice BAT-a su značajni subjekti u prerađivačkoj industriji i lancu stvaranja vrijednosti od poljoprivredne proizvodnje(otkup duhana od kooperanata u Podravini i Slavoniji), prerade, prodaje i distribucije na domaćem tržištu sve do izvoza duhanskih proizvoda.
U Županijskoj komori Pula izražavaju nadu da će TDR kao dio BAT Grupe i jedan od najvećih poslovnih subjekata u prerađivačkoj industriji Istarske županije, ali i kao značajan izvoznik nastaviti poslovanje u Hrvatskoj.
Poznati ekonomski stručnjak Mladen Vedriš jučer je u našem listu potvrdio da je i državni i neposredno promatrani ekonomski interes takav da proizvodni kapacitet BAT-a mora ostati u Hrvatskoj.
"Što se tiče konkretnih pregovora na relaciji BAT-Vlada RH, uz zajedničko poštovanje EU standarda i regulative, teško je za razumjeti što priječi hrvatsku stranu da podrži istinski vrijednu industrijsku investiciju, čije je prisustvo od iznimne važnosti, kako neposredno, tako i kao signal. Hoće li taj signal biti pozitivan ili negativan nizu drugih, potencijalnih, ozbiljnih investitora iz EU ili globalnog okruženja – to ovisi samo o nama", kaže Vedriš.
Sve je jasnije da će premijer Plenković duboko svjestan cijele situacije morati prerezati Gordijski čvor kojim se ministar Marić s BAT-om preduboko zapetljao da bi to brzo, pravedno i efikasno razriješio. U interesu države, a ne nekog drugog.