Djelomično nemarkiranom stazom, planinari su najprije penjali Špičasti vrh, a potom su se popeli i na najzapadniji hrvatski tisućnjak – Žbevnicu koji se nalazi na 1.014 metara nadmorske visine. U budućnosti i po ulasku Hrvatske u Schengen, očekuje se označavanje tog puta. No do daljnjeg nije moguć prijelaz državne granice bez posebne dozvole graničnih policija Slovenije i Hrvatske
Ovogodišnja tradicionalna planinarska manifestacija 17. Dan istarskih planinara, održan je sa startom u Rakitovcu, malom kraškom mjestašcu sa slovenske strane granice i završila je preko obilaska vrhova Goliča, Špičastog vrha i Žbevnice u ćićarijskom selu Brest pod Žbevnicom. Sedamnaesti put zaredom, pohod je privukao brojne zaljubljenike u planinarenje, koji su i ovu prigodu iskoristili za druženje na svježem zraku, ali je privuklo i veliki broj djece i mladih, od kojih su neki po prvi put planinarili. Imali su tu čast da to učine u dvije države, s obzirom na činjenicu da se krenulo u Rakitovcu, a završilo u Brestu pod Žbevnicom.
Oko 200 planinara prošla je kroz selo
Na početku je pohoda okupljene pozdravio Aldo Zubin iz društva organizatora pohoda Obalnog planinskog društva Koper, te Goran Šepić, predsjednik Istarskog planinarskog saveza. Prigodnom riječju se je obratio i Valter Miklavčič iz Društva za slovensko – hrvatsku prekograničnu suradnju Eko parka Kras.
Povorka od dvjestotinjak planinara prošla je kroz selo, zaobilazeći poznate rakitovečke lokve te krenula prema Goliču. Nažalost, kako se uspon planinara sve više odvijao tako je magla postajala sve gušća, kao u poznatoj pjesmi Josipe Lisac. Iz Goliča planinari su krenuli prema Sakomanovom putu, prema Špičastom vrhu. Taj je put otvoren 2014. godine, dobio je ime po zagrebačkom planinaru Josipu Sakomanu, autoru prvog Istarskog planinarskog puta koji je išao od Slavnika do najvišeg vrha Učke - Vojaka i glavnih prilaznih planinarskih putova na Ćićariji.
Djelomično nemarkiranom stazom, planinari su najprije penjali Špičasti vrh, a potom su se popeli i na najzapadniji hrvatski tisućnjak – Žbevnicu koji se nalazi na 1.014 metara nadmorske visine. U budućnosti i po ulasku Hrvatske u Schengen, očekuje se označavanje tog puta. No do daljnjeg nije moguć prijelaz državne granice bez posebne dozvole graničnih policija Slovenije i Hrvatske.
Ukupno je "odrađeno" 11,6 kilometara
Uslijedio je potom spust do lijepo obnovljene planinarske kuće pod Žbevnicom, i potom do Bresta, gdje je uslijedila okrjepa i zabava. Sve skupa je odrađeno 11,6 kilometara, pređena je visinska razlika od oko 600 metara, a za to je bilo potrebno oko pet sati hoda. Cijelim putem osiguranje je vršila pulska stanica Hrvatske gorske službe spašavanja. Uz organizatore, bili su prisutni i planinari iz društva suorganizatora – umaškog Planika, ali i drugih 12 planinarskih društava – bujske Ćićarjie, pazinke, pulskih Glasa Istre i Elektroistre, labinski Skitaci, rovinjski Montero, riječke Bazovice i Platka, Opatije, matuljske Lisine, te zagrebačkog Vihora.
Podijeljena su i priznanja za doprinos planinarstvu u 2018. godini i to Darku Kalcu, Milošu Vrencu, Radivoju Đurđevu, Zorku Ladavcu, Željku Lorencinu, Klaudiju Frleti, Joži Bogulinu i Bruni Vežnaveru. Zahvalnica je pak, pripala Sportskoj zajednici Istarske županije, Istarskoj razvojnoj turističkoj agenciji te tvrtki Garmin. Milivoj Filipović iz Opatije dobio je zlatnu značku za dvanaest učešća na Danu istarskih planinara.