Arhiva G. I.
S druge strane interne ankete ne pokazuju prednost HDZ-a, već naprotiv, da Restart koalicija raste iz dana u dan. Tako se sve vrti u krug, a građani se više brinu kako će preživjeti burne mjesece koji dolaze od toga tko će sastaviti novu vladu
Kampanja je počela, s time da je prvi čin, pretkampanja, prošao krajnje dosadno i neinventivno. Izbore bi mogla odlučiti i korona. Kako je iz dana u dan sve više zaraženih nije nemoguće da se situacija s epidemijom pogorša do prvih dana srpnja, što bi značilo i znatno manju izlaznost na biračka mjesta. Analitičari kažu da bi to pogodovalo HDZ-u, jer je njihova stranačka mašinerija znatno organiziranija da prisile svoje ljude da glasaju, bez obzira na opasnost od virusa.
S druge strane interne ankete ne pokazuju prednost HDZ-a, već naprotiv, da Restart koalicija raste iz dana u dan. Tako se sve vrti u krug, a građani se više brinu kako će preživjeti burne mjesece koji dolaze od toga tko će sastaviti novu vladu.
U hrvatskom političkom životu nije se do sada čulo zaista ništa, ali doslovno ništa, ni s ljevice ni s desnice, što bi građanima dalo nadu da će nakon 5. srpnja Hrvatska krenuti na bolje. Zapravo obratno, dok je HDZ ponavljao mantru o 'velikim uspjesima' koje nitko nije ni vidio, ni doživio, SDP sipao fraze iz Bernardićevog repertoara, novak na političkoj sceni Miroslav Škoro okupio je šaroliko društvo koje će se najvjerojatnije raspasti odmah nakon izbora. Ništa privlačno nije se čulo ni od drugih, sve je to ponavljanje starih priča kako se Hrvatska treba boriti protiv korupcije i preko noći od zemlje na predzadnjem mjestu europske obitelji postati nova Švicarka.
Daleko od stvarnosti
Nažalost, to je hrvatska stvarnost. Mi smo i dalje više koncentrirani jalovim raspravama, od onih koje idu tako daleko da se dovodi u pitanje i pravo žena na pobačaj do toga da se prst upire u manjince, kao glavne krivce svih tegoba u Hrvatskoj. Očito su naši političari daleko od stvarnosti, žive u nekom svom balonu, a zemlja sve više stagnira i sve je više ugrožena njena budućnost, pogotovo nakon korona krize.
Eto, u takvoj atmosferi počinje petnaestodnevna kampanja od koje se ne može previše očekivati. Mnogo je zanimljivije ono što se ovog časa događa iza kulisa, a to je grozničavo brojanje mogućih mandata nakon što su sve velike stranke napravile i interna istraživanja. Ono što dolazi iz krugova bliskih HDZ-u ukazuje da vodeća politička stranka nema previše razloga za veselje. Do relativne pobjede teško će doći, a podaci koji stidljivo cure iz središnjice od nekih visokopozicioniranih članova stranke ukazuju da je ugrožena i pobjeda HDZ-a u Dalmaciji. Kako sada stoje stvari Plenkoviću neće mnogo pomoći ni aduti poput Vili Beroša, kojeg ponovo muče loše vijesti s koronom, ni povratak otpisanih, prije svega Mire Kovača.
Ako je suditi po internim istraživanjima javnog mišljenja Restart ima više razloga za zadovoljstvo, ali ni njihov uspjeh nije zagarantiran. Sve je to jako izjednačeno, pa će se pokazati da je refren koji ponavljaju političari, 'izbori su najbolja anketa', biti u ovom slučaju potvrđen.
”Mnogo je važnije kako će proći ostale lijeve opcije, sa kojima računamo ako budemo relativni pobjednici izbora. U tom bi slučaju imali mnogo više šansi sastaviti vladu”, kaže nam jedan istaknuti SDP-ovac, koji ne isključuje suradnju i sa strankama koje do sada nisu koalirale sa SDP-om. ”Morate znati da je u ovom času najvažnije za nas 'srušiti' HDZ i onemogućiti njihovu suradnju sa Škorom. A oni će učiniti sve da ostanu na vlasti, pogotovo krug oko Plenkovića koji zna da bi sadašnjem vodstvu došao kraj ako budu pometeni na izborima”, kaže naš sugovornik.
Ipak, u SDP-u ne vlada puna harmonija nakon što je Bernardić sastavio liste po svom izboru i ukusu. Stalno se ponavlja teza da je učinio istu grešku kao Plenković na europskim izborima, jer su mnogi SDP-ovi aduti krajnje nepoznati široj javnosti. Stranci ne ide u prilog ni činjenica što njihov lider nikako ne može shvatiti da se frazama ne dobivaju izbori, a njegovi javni istupi su toliko dosadni da ih očito ne prate ni njegovi najvjerniji pristaše.
Sve to ipak ne osigurava Andreju Plenkoviću miran san. On sada vodi bitku svih bitaka, iz koje može izaći kao suvereni pobjednik ili kao gubitnik kojem su odbrojani dani na čelu stranke. I njegovi politički refleksi bili su loši, kao da se uspavao nakon stranačkih izbora i trijumfa kako su 'njegovi' ljudi, sve hadezeovac do hadezeovca, vodili zemlju u korona krizi. Pokazalo se to ipak nedovoljnim da se glatko dođe do pobjede.
Hrvatska se umorila od HDZ-a, pa i onoga kojeg predstavlja Plenković. Jer, i iz tog HDZ-a od vremena do vremena izlaze aveti prošlosti i taj, proeuropski HDZ nema odgovore na pitanja koja se poput vatre prošire zemljom. Sam Plenković više ne može graditi političku budućnost na činjenici da je kao političar superioran prvacima drugih političkih stranaka. Ne može ni činjenicom da europski politički milje poznaje i priznaje samo njega, kao relevantnog političara koji ima specifičnu težinu i u Bruxellesu.
Plenković sada mora potvrditi i snagu u hrvatskoj bari, u uvjetima koji su teži nego ikada. Ako je lako došao na čelo HDZ-a i Vlade, sada će jako teško potvrditi drugi mandat. Uspjelo je to, uostalom samo Ivi Sanaderu, koji je mnogo mjeseci pred izbore postigao tajni sporazum koji mu je osigurao drugi, neslavni mandat i koji je završio kako je završio. Sada Plenković pokušava isto, ali nema u džepu kuvertiranu podršku manjih stranaka koje bi nešto mogle postići na izborima. Ima samo pred sobom Škorinu reprezentaciju i hadezeovsku sposobnost da vješto kupi igrače iz drugih ekipa. Ako takvi dogovori postoje i sa nekim Škorinim ljudima i ako HDZ bude relativni pobjednik, Plenkoviću se smiješi drugi mandat. Čini se da je u ovom času teže imati koji zastupnički glas više u noći 5. srpnja od toga da se vještom kombinatorikom kasnije složi ekipa.
SDP kao da nikako ne može naučiti lekcije. Kada bi bar malo učili od Zorana Milanovića ili točnije, kada bi bar malo pozornije slušali što predsjednik govori, imali bi pobjedu u džepu. Ali, oni uporno pobjegnu od konkretnog do općenitog i zamaraju građane programima koji govore o općim mjestima. A svi znaju da se to neće ni ostvariti i da nakon izbora slični programi ostanu na papirima i u knjižuljcima koji se bacaju iz stranačkih kancelarija u smeće.
Zašto Restart nije iskoristio Gorana Aleksića i njegove teze koje bi naišle na širi teren nezadovoljnih građana nikome nije jasno. Zar itko na Iblerovom trgu misli da će predstavljanje programa, poput onog o izazovima zdravstva gdje se govori kako 'treba skratiti liste čekanja', ikoga privući. Sve to znamo, sve smo to tisuću puta čuli, kao i obećanja da će dugovi zdravstva biti prebrisani, a umirovljenici dobiti povećanja mirovina s kojima će moći kupiti dvije litre mlijeka više mjesečno.
Restart na vjetrometini
Na tim pustim obećanjima koja ništa ne znače izbori se neće dobiti. I oni koji sada žele promjene ostat će doma, zaplašeni od korone, a Restart će ostati na vjetrometini. Ako Davor Bernardić ne uspije, za njega je to definitivni politički kraj. Nitko ga više neće izvući, pa ni poznata alkemija koja ga je održala svo ovo vrijeme. Ako uspije i sastavi Vladu, možda promijeni način kako komunicira s građanima i zaista bude uspješan premijer. Zašto ne! U kampanji mu preostaje malo vremena, pogotovo na suočavanjima, da promijeni ono što je gradio godinama, a to je bezličan stav i retorika koju pamtimo iz nekih drugih vremena. Retorika političara koji kažu da ništa ne kažu.
Budućnost Andreja Plenkovića također može biti i ružičasta i crna. Ako HDZ ode u oporbu, svi su scenariji mogući. Možda i taj da se šefa sačuva za neku novu bitku, jer bilo koja vlada teško će izdržati sljedeće četiri godine. Izvjesnije je da bi HDZ ipak i nad Plenkovićem primijenio uhodanu taktiku da mu prvi okrenu leđa oni koji ga sada najglasnije podržavaju. A to znači da bi odmah nakon 5. srpnja, ako kola krenu nizbrdo, krenula stranačka kombinatorika tko bik mu mogao biti nasljednik. U kuloarima se već spominju imena, znana i neznana, a to očito dobro zna i sam premijer koji vodi političku bitku svog života.