U Puli djeluju dva kluba liječenih alkoholičara, klub Stvaranje o kojem je ovdje riječ nekad je djelovao na Odjelu psihijatrije pulske Opće bolnice, ali nakon preporuka da se takvi klubovi maknu iz bolnica, da tamo gdje ste se liječili ne nastavljate s rehabilitacijom i resocijalizacijom, 2018. godine su se osamostalili i registrirali kao udruga. Članovi Kluba i njihove obitelji okupljaju se u sjedištu Mjesnog odbora na Gregovici. Utorkom jednu grupu vodi prvostupnica sestrinstva Snježana Černe, a četvrtkom drugu grupu Ivana Sokolov s kojom razgovaramo. Socijalna je radnica i obiteljska psihoterapeutkinja, za našeg razgovora zaposlena na pulskoj psihijatriji, ali u međuvremenu izabrana za pročelnicu Odjela za društvene djelatnosti i mlade Grada Pule.

- Obiteljska psihoterapija je jako važna, ako ne i ključna u liječenju ovisnosti svih vrsta. Zašto? Uz dugogodišnju ovisnost sve se mijenja i kada pacijent prestane konzumirati psihoaktivnu tvar, alkohol ili nešto drugo, sama apstinencija neće biti dovoljna za kvalitetan život. Odnosi u obitelji već su jako narušeni. Kada pričamo o ovisnosti, to je kao da imate slona u dnevnom boravku. Ovisnost postoji dugo godina, djeluje na odnose u obitelji, ali o tome se ne priča, često se skriva. Ali, s godinama taj slon u dnevnom boravku raste, vi ga zaobilazite, ali on je tamo, postoji. Ono što je ključno, mijenjaju se uloge u obitelji, supruga često preuzima ulogu i majke i oca, starije dijete preuzima ulogu oca, možda kćer preuzme neke mamine uloge jer ona ne stiže sve. Čest je i međugeneracijski prijenos obrazaca ponašanja, da sin oca alkoholičara često i sam postane alkoholičar, a kćerka će češće birati muža alkoholičara. Naravno, ne namjerno i svjesno, nego po naučenim obrascima, to im je nešto poznato i po tom ključu se bira, kazuje Sokolov.

U takvim disfunkcionalnim obiteljima netko preuzme ulogu "spasitelja", drugi su "oni koji svima ugađaju", ili su "klauni" koji sve bacaju na šalu.

- Te disfunkcionalne uloge služe nam da zadrže obitelj na okupu, članovi obitelji se prilagođavaju da se obitelj ne bi raspala. Kako problem raste, tako se te uloge mijenjaju. Nešto što traje dugo godina, ne može se promijeniti u mjesec, dva. To su navike i obrasci ponašanja koji se ne mijenjaju ni lako ni brzo, zato je važna obiteljska terapija jer ćete tu razgovarati o narušenoj komunikaciji i odnosima. U takvim vezama partneri se udalje, svatko vodi svoj život. Alkoholizam je pun začaranih krugova, od onog "neću više piti" - vjerojatno on to zaista i misli - do verbalne i fizičke agresije, nasilja, kazuje stručnjakinja.

Potvrđuje da među alkoholičarima i dalje dominiraju muškarci, ali je sve više i žena alkoholičarki. Ženski alkoholizam je specifičan, o njemu se manje priča, žene često piju skrivećki i imaju manju podršku partnera, a podrška je, čuli smo, ključna u liječenju. Pitanje je koliko se dugo bez podrške bliskih ljudi može apstinirati.

Na pitanje kako je najbolje reagirati u obitelji da se nekoga privoli na liječenje, molbama i preklinjanjem, ili oštrim rezovima, ultimatumima, Sokolov kaže da rijetko tko na liječenje dođe samoinicijativno, bez pritiska člana obitelji, poslodavca ili suda nakon izgreda i nasilja u obitelji. Četvrti motiv je zdravlje i zdravstveni problemi.

- Najčešće ipak "pali" ultimatum: ili liječenje ili raspad obitelji. Tako i poslodavac postavi uvjet, liječenje ili otkaz; sud odredi ili ćeš se liječiti ili ćeš u zatvor. I ovi koji dođu sami, a imam jednog takvog člana koji kaže da je sam odlučio da neće ostarjeti i umrijeti kao pijanac, "pio sam jer sam volio piti, to mi je bio način života, nisam znao drugačije", ali i on kaže da je bilo i pritisaka supruge, sa sinom je bio stalno u svađi. Dakle, nije funkcioniralo sa svih strana i vidio je da gubi konce. Neki će tako funkcionirati dugo godina, to će im postati način života, dok drugi više neće moći to podnositi, ili će se nešto dogoditi, neki veći ispad, napad, sukob. Obitelj bi trebala biti čvršća, ali kada počne terapija, njihova podrška je neophodna. I samci uspješno apstiniraju, ali im se mora nešto veliko dogoditi da bi došli na liječenje. Često je i zdravlje motiv, ističe Sokolov.

Neki članovi obitelji misle da kada su "poslali" nekoga na liječenje, da je to sada stvar liječnika. Jedan od mitova jest da je alkoholizam stvar pojedinca, kaže Sokolov te ističe ulogu obitelji koja u liječenje treba biti uključena od prvog dana. "Zato je važna obiteljska psihoterapija. Jer, ako ćete mijenjati samo to da nećete piti, da ćete apstinirati, a sve ostalo će ostati isto, obrasci ponašanja i dugogodišnji disfunkcionalni odnosi, onda nema kvalitetne promjene", kaže.

Što je izvor alkoholizma, emocionalni problemi, geni, ili splet okolnosti, životne nedaće?

- Različiti su razlozi zašto ljudi piju. Zanimljivo je da misle da ponovno počnu piti radi nekog izvora stresa ili problema. Međutim, pokazalo se da se najčešće vraćaju alkoholu jer u apstinenciji nemaju zadovoljstva. Spominju nezadovoljstvo, apatiju, prazninu i onda radi tog osjećaja koji im alkohol pruža, ponovno se vraćaju piću. Postoji čuvena rečenica: čovjek pije zbog problema; što više pije, to je problem veći. Začarani krug, kaže Sokolov.

Povezane vijesti

• PROBLEM S PREKOMJERNIM PIJENJEM ALKOHOLA IMA TRI DO PET POSTO POPULACIJE: Samo mali broj ovisnika o alkoholu potraži pomoć
• DANAS SAM TRIJEZNA GRAĐANKA Više mi je puta bilo teško ostati odlučna i ne pokleknuti pred alkoholom
• Znate li što je siva zona alkoholizma?