Istarsko svetište koje pohode više od tisuću i godina

U Istri je drevna bazilika sv. Foške sa prvim tragovima iz 600. godine, jedinstvena atrakcija i po obliku, okolišu i po interesu ljudi iz Hrvatske, Europe, po zavjetnim darovima koji su skupljeni i po pismenim tragovima u već 16 ispunjenih Knjiga utisaka. I njih se vidi kako je danas ljudima najvažnije zdravlje, obitelj, djeca, trajna obiteljska ljubav, vrijednosti koje pomahnitali upravo danas najžešće napadaju. Nema tjedna kada nam netko ne svjedoči kako je u crkvi svete Foške našao pomoć koju nigdje nije nalazio.

Jošua i sv. Foška

Nakon nedjeljne mise, poslužitelj u crkvi Drago Vlašić, milostinju je presipao iz košarice u najlonsku vrećicu. Nije opazio oštećenje na dnu i milostinja se rasula. Stariji, jedva se prignu da sabere, pa mu u pomoć priskoči mlada žena. Župnik šaljivo kaže: „Gospođo, zvat ću televiziju“. Čudi se: „Zašto?“ „ Pa tko bi rekao tako mlada žena i tako dobrog srca! Pomaže starcu!“ I žena pita: „A znate zašto sam ja tu? Vidite onog čovjeka na vratima. Ono je moj suprug. Pet godina nismo imali djece. Dolazili smo ovamo. I dobili smo našeg Jošuu. Došli smo se zahvaliti svetoj Foški.“ Priđe i mladi muž i potvrđuje njihovu radost. Prema nekim neslužbenim podacima, govori se da je kod svete Foške isprošeno 32-je djece. Svaki od zavjetnih darova potvrđuje neku milost koju su molitelji ovdje dobili. Prilikom čišćenja crkve, neki su me pitali: „Čemu ovdje upaljači, krunice, fotografije, brijaći aparati, prstenje? Obično se u nobilnim crkvama vide kao svjedočanstva milosti vide dragocjeni zavjetni darovi u obliku srebrnih srdaca. Lako je razumijeti: ako je nekome liječnik zbog opasnosti po zdravlje preporučio ne pušiti, nije se bilo lako odreći ukorjenjene navike. I ako je zavjet učinjen svetoj Foški, mladoj heroini, koja sa 15 godina pobjeđuje sve zamke, onda taj upaljač, ta slika i bilo što, ima svoju vrijednost. Tako i prsten: ako su se mladenci zavjerili na doživtnu ljubav i stavili zavjet pod zaštitu svete Foške, i taj prsten ima vrijednost iznad svake materijalne vrijednosti. Nedavno je doktorica Danijela Tomić iz Rijeke napisala doktorsku radnju neobičnog naslova „Povjesnomedicinski elementi u istarskoj sakralnoj baštini“. Pa sam joj savjetovao da okupi tim znanstvenika koji bi naučno promatrali što se ovdje zbiva. Naš je narod zaboravio da su sve crkve ljekovite!

Problem zavjetnih darova

Koliko je poznato, kod nas se slični „zavjetini darovi“ ostavljaju na Trsatu i Majci Božjoj na Kemenim vratima u Zagrebu. Na Trsatu su sve zavjetne darove spremili u Suvenirnicu. I lijepo ih je i dojmljivo vidjeti. Slap milosti i uslišanja! Razmišljamo gdje bismo mi pohranili toliku množinu zavjetnih darova. Budući je u neposrednoj blizini crkve svete Foške neprimjereno graditi neki novi objekat, razmišljamo Suvenrnicu izgraditi pod zemljom. I tražimo pogodnu lokaciju i dozvolu. Još je veći problem funkcioniranje osamljene crkve. Crkvu ne možemo držati otvorenom bez čuvara jer, nažalost, ima i negativaca koji pod utjecajem Sotone oskvrnjuju svete prostore. A ima i otkačenih koji ljeti dolaze u crkvu polugoli, nedolično obučeni i za javni prostor, kamo li za crkvu. Razgolićeni i bestidni čovjek, ukotvljen u narcizoidnom egoizmu, isključuje se iz društva poput bolesnog organa koji ugrožava tijelo. Posebna je nevolja što mnogi hoće fotografirati. U crkvi je freska iz 12. stoljeća „Isus u mandorli“, tj. Isus uskrsli u vječnoj slavi. To je najstarija freska te veličine na tlu Hrvatske. Mnogi, ne znaju isključiti fleš pa fotografiraju flešom. Fleš uništava sve. U Sloveniji je zabranjeno fotografiranje u špiljama, u Italiji čak i u starim zaštićenim gradskim jezgrama jer je dokazano kako fleš uništava i kamen. Neće sliku uništiti nekoliko stotina flešanja, ali će zasigurno uništiti stotine tisuća.Koliko je crkva ugrožena, svjedoči šaranje po zidovima, raznošenje kamenja, paljenje lumina po zidovima. Od 2004. godine u crkvi su bile 31 provala uz velika oštećenja!

Osakaćenost crkve svete Foške

Crkvi je sv. Foške u 17. st. dozidano predvorje, lođa. I najstarije bazilike su imale predvorje. Eto, porečka je bazilika sa predvorjem. I sve male istarske crkve imaju lođu, što je upravo znak njihove starosti. Lođa povećava crkveni prostor. Lođa je crkve sv. Foške najveća u Istri i nevjerotna arhitektonska dosjetka kojom je dvostruko povećan crkveni prostor za 121 kvadrat. Kad je lođi istrunuo krov, tadašnji župnik don Vinko Pereša 1952. skida ostatke krova da se ne dogodi nesreća. Prilikom prve obnove crkve 2004., koliko je meni poznato uvaženo je mišljenje jedne povjesničarke umjetnosti iz Francuske, lođa nije pokrivena. Crkva sada izgleda osakaćena, upravo isključena iz istarske graditeljske tradicije, ali i iz stila sakralne simbolike. Lođa je poput raširenih ruku kojima se dočekuje goste. Lođa ima i praktičnu funkciju. Ona je zimi zaštita od vjetrova i oborina. Sva oborinska voda sa poda lođe ugrožava zidove pročelja crkve. Dio se vode kroz vrata slijeva u crkvu. A ljeti bi lođa bila „klimatizacija“, štitila bi crkvu od pregrijavanja zidova. Crkva bi u tom slučaju imala konstantnu temperaturu. Ovako se ljeti pregrijava, zimi rashlađuje. Velika oscilacija temperature uništava unutrašnjot, otpada žbuka, nestat će freska. Mišljenje se Francuskinje prenosi već 14 godina kao istočni grijeh, pa ima i danas ljudi koji nam brane podizanje lođe. Lođa bi imala i drugu veliku funkciju jer bi se posjetnici, hodočasnici i zavjetovani, mogli poslužiti lođom i kada je crkva zatvorena, danju i noću. I crkva će biti sve više zatvorena jer nemamo osobu koja bi mogla tamo biti cjelodnevno, pogotovo zimi kad nedostaje osnovnih uvjeta.

Ozarenost svetišta

Ima još jedna, javnosti, nepoznata istina. Crkva svete Foške je naše istarsko svetište. Ovdje ljudi ne dolaze kao na Škriljine: vidjeti. Ovdje ljudi dolaze moliti i na zavjet. To svjedoči 16 knjiga utisaka. Ovo je jedinstveni „CT“ u Istri kojim se može vidjeti u dušu današnjeg čovjeka. Hodočasnik ima potrebu vidjeti lijepu crkvu, kao ozareno lice, uvijek ljepšu. I sve bi milodare, kad bi ih bilo, trebalo trošiti isključivo u ljepotu crkve, kao što i domaćica gostima svaki put uz novi trud priređuje iznenađenje. Bez toga svetište postaje ofucano. Crkvu se ne može samo potrošiti kao naranču. Nama je neki gost u Vodnjanu rekao: „Pa gdje ste vi u usporedbi sa crkvom sv. Antuna u Padovi, u Asisu gdje sve briljira? I Vodnjan će briljirati kada hodočasnici budu ovdje dolazili 700 godina. Ljepota svetišta je odraz Božje ljepote, rekao je sv. Ivan XXIII. Dobra je vijest što će dobronamjerni hodočasnici k sv. Foški sve ove probleme prebrisati svojim ozarenim licima. Također i to što smo objavili novo izdanje romansiranog životopisa o svetoj Foški „Krvavi prozor“. I želimo dobrodošlicu svim hodočasnicima k svetoj Foški, pogotovo 18. veljače, kada je godišnja proslave mlade Mučenice. Ove godine je blagdan posebno važan jer je za 18. listopada u Rimu sazvana Sinoda mladih, na kojoj će predstavnici mladih raspravljati o užarenim problemima mladih. A sveta je Foške svojom genijalnošću sve riješila sa ciglih 15. godina! (Marijan JELENIĆ)