PODVODNA ARHEOLOGIJA
ISTARSKO PODMORJE BOGATO JE NEISTRAŽENIM LOKALITETIMA: Stručnjaci AMI-ja u medulinskoj Bijeci istražili rimsku solanu, a u Fažani maritimnu vilu s lukobranom u obliku udice
U okviru programa Istarsko podmorje Arheološkog muzeja Istre istraživanja na terenu su provedena u svibnju i listopadu. Ciljevi programa su vezani uz istraživanja na polju podvodne arheologije, a odnose se na ubiciranje, odnosno mapiranje lokaliteta u podmorju te izradu njihove tehničke dokumentacije, posebno onih koji su fizički ugroženi. Uglavnom je riječ o lokalitetima u priobalju čiji je smještaj podložan prostornim i urbanističkim promjenama zbog čega je njihovo poznavanje važno za sve buduće izrade prostornih planova koji se tiču uzmorskog pojasa
U fažanskom podmorju provedeno je arheološko istraživanje lučke strukture iz rimskog razdoblja, a ciljevi istraživanja su bili fokusirani na temeljito dokumentiranje lokaliteta, saznanje o tipologiji, načinu i vremenu izgradnje te korištenju lučkog bazena. Više o projektu ispričala nam je Ida Koncani Uhač, voditeljica istraživanja i programa Istarsko podmorje iz Arheološkog muzeja Istre.
Zaustavili ih loši vremenski uvjeti
U okviru spomenutog programa kojeg provodi Arheološki muzej Istre, istraživanja na terenu su provedena u svibnju i listopadu. Ciljevi programa su vezani uz istraživanja na polju podvodne arheologije, a odnose se na ubiciranje odnosno mapiranje lokaliteta u podmorju te izradu njihove tehničke dokumentacije, posebno onih koji su fizički ugroženi. Uglavnom je riječ o lokalitetima u priobalju čiji je smještaj podložan prostornim i urbanističkim promjenama zbog čega je njihovo poznavanje važno za sve buduće izrade prostornih planova koji se tiču uzmorskog pojasa.
Istraživanja su se prvo odvijala na području Medulinskog zaljeva u uvali Bijeca. Tu se od 2015. provodi istraživanje potopljenog lokaliteta gospodarskog karaktera, koji datira u razdoblje od 1. st. pr. Kr. do 5. st.
- Posebnost tog nalazišta su ostaci postrojenja rimske solane i objekata vezanih uz marikulturnu djelatnost. Budući da je početak listopada bio praćen nepovoljnim meteorološkim prilikama, prvo jakim jugom, a onda udarima jake bure, u Bijeci nisu realizirane sve planirane aktivnosti. S kolegicom dr. sc. Sarom Popović koja je zadužena za izradu nacrtne dokumentacije smo odradili topografsko snimanje i sada bismo pokušali pristupiti izradi rekonstrukcije jednog objekta. U Bijeci je također realizirana manifestacija Muzej pod morem uz obilazak podvodne staze. Događaj je ove godine organizirala ronilačka udruga Eko More iz Medulina, a potpomognut je sredstvima Turističke Zajednice Općine Medulin, kaže Koncani Uhač.
Zbog lošeg vremena, odlučeno je da se istraživačka ekipa prebaci na zaštićeno područje na kojem se može nesmetano raditi u moru.
- Zbog toga smo se prebacili na fažansko područje, na rt Mede gdje smo kolega i ja, 2018. otkrili i skicirali ostatke potopljene rimske luke zanimljivog oblika, u obliku udice. Lokalitet dosad nije poznat u stručnoj literaturi zbog čega je sve skupa bilo još više zanimljivo, ističe Koncani Uhač.
Malo poznata, dobro očuvana lučica
Uz nju su, kao voditeljicu, na podmorskom istraživanju rimske luke kod Fažane koje je trajalo dva tjedna, sudjelovali ronioci Andrea Sardoz, viša restauratorica, Ines Šelendić, arheologinja, Marko Uhač, konzervator arheolog, Jerko Macura, dokumentarist i ronioci Moreno Almassi, Sandra Kamerla Buljić, Neven Kelemen i Lucio Lorencin. Za zračnu fotografiju je bio zadužen dokumentarist Ivo Juričić. Istraživanja su financirali Ministarstvo kulture i medija te Arheološki muzej Istre, a pristup prema lokaciji s koje je vršeno istraživanje omogućila im je Općina Fažana.
- Ova fažanska luka, danas potopljena zbog podizanja morske razine, očigledno je bila dio arhitekture rimske vile, o kojoj je pisao Bernardo Schiavuzzi, a čiji su se ostaci nalazili na mjestu gdje je u 19. stoljeću izgrađena austrijska vila San Lorenzo. Arheološki podaci upućuju da je riječ o maritimnoj vili koja je u svom posjedu imala i vlastitu lučicu čija je površina zaštićenog lučkog bazena oko 400 m², objašnjava Ida Koncani Uhač.
Potopljenu luku koja je u dobrom stanju sačuvanosti, tvori lukobran izlomljenog oblika, u obliku udice. Njegov sjeverni izgrađeni krak (dužine 19,5 m) štitio je luku od sjeverozapadnih vjetrova. Lukobran je građen od priklesanih kamenih blokova koji su bili podignuti iznad kamenometa. Pojedini kameni blokovi, izrađeni od vapnenca, bili su dugi i do 3,2 metara.
Nakon primarne dokumentacije, zračnog fotografiranja i izrade ortofotogrametrije lokaliteta, napravljeno je arheološko sondiranje, prvo na površini od 2 x 2, a zatim je iskop proširen na 5 x 2 metra. Sondiranjem su prikupljeni podaci o načinu i vremenu izgradnje lučke strukture, materijalima i količini, korištenju lučkog prostora, ali i o životnim navikama vlasnika vile.
- Pronašli smo različite vrste keramičkog posuđa za pripremu jela, za jelo i piće, amfore, ulomke staklene bočice, i dosta građevinskog materijala koji je bio iskorišten za izgradnju kamenog nasipa za lukobran. Nalazi se datiraju u razdoblje 1. stoljeća. Zanimljivost predstavljaju brojni nalazi školjke mureks s tragovima vađenja žlijezde od koje se dobivao purpurni prah za bojanje tkanina, kaže voditeljica projekta i pritom ističe da postojanje ove luke ne mijenja sliku fažanskog područja, kakvog poznaju arheolozi koji se bave materijalnom kulturom, ali ju svakako dopunjuje.
- Ovaj arheološki lokalitet (uostalom, kao i svaki), važan je za proučavanje arheologije i povijesti rimske Istre. Imamo novi lokalitet u neposrednoj blizini rimskog keramičarskog središta. U Fažani se nalazila radionica za proizvodnju amfora olearia tipa Dressel 6B i drugih uporabnih keramičkih predmeta. Fažanske amfore i amfore koje su se proizvodile na području Lorona kod Poreča, pronađene su na području rimske Panonije, Norika, na sjevernoitalskom području duž Pada do Torina i Vercellija, te u samom Rimu.
Analiza žigova fažanskih amfora
Zahvaljujući arheološkim istraživanjima u Fažani, poznate su amfore sa žigovima na kojima se navodi Gaius Laecanius Bassus, senator koji je bio prvi vlasnik radionice. Iz senatorske je obitelji, za flavijevskog razdoblja, u vrijeme cara Vespazijana, od 69. godine nadalje radionica prešla u carsko vlasništvo. Analizom žigova na fažanskim amforama utvrđeno je da je početkom 3. st. figlinom (antičkom vilom) upravljao Marcus Aurelius Iustus koji je ujedno bio i posljednji upravitelj figline, a u čijem je posjedu bilo i imanje na Velikom Brijunu, u uvali Verige. Sve te podatke danas znamo zahvaljujući arheološkim istraživanjima. Materijalni, ali i pisani ostaci govore u prilog stabilnoj regiji s jakim izvozom maslinovog ulja u prvim stoljećima vlasti, a tu su i sve luke na fažanskoj i brijunskoj obali čije je infrastruktura bila ključna za distribuciju tih proizvoda, kaže Koncani Uhač.
U iskopu luke na rtu Mede, također su pronađene fažanske amfore za maslinovo ulje, ali i amfore za koje se pretpostavlja da su služile za pohranu i prijevoz ribljih prerađevina.
- Budući da se u lukama puno bolje sačuvaju arheološki nalazi, prvenstveno zbog muljevitog sedimenta, često bogatog organskim ostacima, možda ćemo imati priliku analizirati određene uzorke koji bi mogli potvrditi neke pretpostavke, razmišlja ona.
Područje iskopa je nakon istraživanja zatvoreno odnosno vraćeno je u prvobitno stanje, a na terenu se i dalje može vidjeti arhitektura kakvu su zatekli prilikom pronalaska 2018. Arheološki materijal koji je prikupljen istraživanjem, odnesen je u muzej, tamo je na laboratorijskoj obradi, odnosno desalinizaciji i bit će predmetom arheološke obrade. U planu je da se sljedeće godine nastavi s istraživanjem.
- Ovakvi arheološki lokaliteti u priobalju pružaju mogućnosti za kvalitetnu prezentaciju i edukaciju. Tijekom istraživanja smo često razgovarali s prolaznicima, među kojima su bili i lokalni stanovnici koji su rado pitali što istražujemo i pratili naš rad, ispričala nam je Koncani Uhač.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
