(Dejan ŠTIFANIĆ)
"Razmjena sline", u ljubavnom i/ili seksualnom činu, najintimniji je čin s najbližom osobom. Kad se ta intima rezervirana za najbližu osobu pretvori u javni umjetnički čin - u kojem jednu norvešku drvenu žlicu, nakon idejnog tvorca performansa, obliže dobrovoljno još 15-ak volontera - u oba smjera, tamo i nazad, "svatko sa svakim", pred publikom od 150-ak ljudi i u danima prijetećeg drugog vala pandemije koronavirusa, množe se asocijacije, slojevi i tumačenja u petak održanog pulskog performansa "Zajednička žlica" našeg istaknuto performera i konceptualnog umjetnika Siniše Labrovića u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, kojim je otvorena velika izložba "Kolekcija suvremene umjetnosti Marino Cettina".
I da su punoljetni volonteri odbili oblizivanje žlice, što im je kao mogućnost i pravo rečeno prije događaja, uspjeh performansa unaprijed je bio zajamčen. Provokacija, šok, moguće gađenje, humor, apsurd, politički slojevi performansa, od ispitivanja (samo)kontrole, podložnosti autoritetu (u ovom slučaju umjetniku pa i "svemoćnom oku" publike, jer neki su oblizivali kao da je sladoled) do drastičnog izrugivanja "ozbiljnosti" korone i opasnih pokušaja zadiranja u ljudska prava i političke slobode kroz planetarno zdravstveno postrojavanje, širok je raspon mogućih tumačenja Labrovićevog performansa.
Svi su lizali žlicu, a jedna osoba kroz masku. Labrović je u uvodu zamolio ljude da se poredaju u obliku obrnuta slova "U", ali bez, kako je rekao, ušica, jasno je aludirao na domaću političku patologiju odnosno ustaštvo kojem vladajuće desne političke elite predugo dodvoravaju.
Dva sata uoči performansa i otvaranja izložbe u MSUI-u, kustosica izložbe, umjetnica i filozofkinja Marina Gržinić u jednosatnom je razgovoru sa Sinišom Labrovićem u Klubu/knjižari Giardini 2 predstavila djelovanje ovog umjetnika.
Pažnju svjetske kulturne i medijske javnosti Labrović je privukao 2005. godine multimedijalnim umjetničkim projektom Stado.org, u kojem su ovce bile sudionice reality showa, izazvavši tada medijsku pozornost Reutersa, BBC-a, Anse, New York Posta, Guardiana, Timesa, NBC-a, ABC-a…
S Pulskom grupom nastupio je na bijenalu u Veneciji, a nakon što je u rodnom Sinju na Dan antifašističke borbe 22. lipnja 2000., na tamošnjoj skulpturi, zavijao rane partizanke i ranjenika, Crkva mu je zaprijetila da, iako je diplomirani profesor hrvatskog jezika i književnost, nikad neće dobiti posao učitelja. To se i obistinilo, zbog čega je Labrović u konačnici trajno napustio Hrvatsku i otišao u Berlin, gdje danas živi i radi.