To mu je putovanje bilo zadnje u životu, vratio se doma u Nedešćinu i zauvijek prekrižio more. Mate je o tom herojskom činu i traumatičnom iskustvu pričao rijetko, gotovo nikada. Znao je tu i tamo ispričati kako su ljudi bili zaleđeni, kako su ih dočekali mrtvi putnici kojima se više nije moglo pomoći. U čamcima za spašavanje su bili uglavnom ljudi iz A klase

Prvu kapljicu vina Matiška stvorio je početkom prošlog stoljeća Mate Kiršić u vinogradu istarskog zaselka Nedešćina, nekoliko stotina metara od posljednje kuće s asfaltiranim prilazom, u Starom vinogradu. Tako danas taj komad zemlje nazivaju njegovi potomci. No, nije to samo vinograd. Nipošto. Stari vinograd natopljen je fragmentima sjećanja na povijesnu pomorsku havariju, potonuće "Titanica", tragediju koja je prvom vinogradaru obitelji Kiršić obilježila život, zapečatila prošlost i odredila budućnost.

Mate zapravo uopće nije bio vezan za zemlju. Štoviše, njegov je kruh bio onaj sa sedam kora. Zarađen na moru. Mate je bio moreplovac, ložač na "Carpathiji", parobrodu koji je godinama mirno plovio na relaciji Rijeka - New York. Sve do 15. travnja 1912. kada je, pola sata nakon udara u ledenjak, pristigao poziv upomoć s Titanica. Posada "Carpathije" je, naime, prva pristigla na mjesto potonuća u sjevernom Atlantskom oceanu te od sigurne smrti spasila 712 života. Mate je, međutim, o tom herojskom činu pričao rijetko, gotovo nikada, tek na poneki veoma tvrdoglav nagovor znatiželjnih susjeda ili nepopustljivih članova obitelji. To mu je putovanje bilo zadnje u životu, vratio se doma u Nedešćinu i za zauvijek prekrižio more.

Kraj moreplovstva, početak je priče o vinu Matiška koju danas njeguju, čuvaju i unaprjeđuju njegov unuk Redendo i praunuk Bojan. Na istom tlu, u Nedešćini, jedva pet minuta hoda od njihove obiteljske kuće. Površina zemljišta je danas, doduše, ipak malo veća. Stari Vinograd je u jednom trenutku postao premali zalogaj, pa je obitelj biznis proširila na još nekoliko susjednih zemljišta. Sveukupno obrađuju dva i pol hektara zemlje. Nastavak proizvodnje vina je, kaže Redendo, svojevrsno održavanje uspomene na Matu. Ne čudi, dakle, što je logotip butelje vina Matiška koncipiran na medalji, ordenu časti kojime je austrijska kraljica odlikovala posadu "Carpathije". Tu najdragocjeniju baštinu obitelj čuva u posebnoj kutiji. Od 120 podijeljenih kolajna, pojašnjava Redendo, sačuvano ih je tek četiri.

- To je iskustvo bilo jako traumatično za njega, prepričava Redendo - "Sjećam se kao da je bilo danas, 1965. je izdan prvi film o potonuću Titanica. Susjed je imao prvi televizor u selu. Imao sam šest, sedam godina. Čitavo se selo okupilo i otišlo onamo pogledati taj prvi film o "Titanicu". Sjedio sam svom pranonu u krilu. Prvo mu uopće nije bilo jasno što je to televizor, kakva je to kutija. Nikada se prije nismo susreli s time. Drugo, sirota je govorio da nije to bilo baš tako kao što je bilo prikazano na filmu. Znate, znao je on tu i tamo ispričati kako su ljudi bili zaleđeni, kako su ih dočekali mrtvi putnici kojima se više nije moglo pomoći. U čamcima za spašavanje su bili uglavnom ljudi iz A klase. Od ovih ostalih se spasilo što se spasilo, priča njegov unuk.

Koliko je jaka bila Matina trauma ilustrira priča iza crno-bijele fotografije snimljene usred ljeta na plaži u Rapcu. Na njoj je Mate obučen u odijelo, na glavi mu je šešir, pored njega su Redendo, stric i prijatelj iz Slovenije. Redendo prepričava da ga nono ni pod razno nije htio pustiti da uđe u more. Uzaludno je moljakao. Mate nije promijenio mišljenje, a mali Redendo tog dana u more nije umočio niti prst.

Sjedimo u prostranoj konobi obitelji Kiršić, gdje nam Redendo pokazuje profinjeni drveni štap za hodanje. Njegov ga je pranono donio s tog posljednjeg putovanja, ali nikad nije kazao od koga ga je dobio na poklon. Za stolom su i Redendova supruga Sonja, kao i Bojanova supružnica Eni. Tu je i pomladak, Bojanova i Enina djeca Vita i Alan koji svaki dan odlaze u vinograd, ali za koje je još uvijek prerano da odluče hoće li, po uzoru na ranije generacije, razviti ljubav prema zemlji i lozi te nastaviti stoljetnu tradiciju.

- Hoće li moja djeca nastaviti, vidjet ćemo. Vinogradarstvom se ili voliš baviti ili ne voliš. Nema sredine. Ako u brajde ideš sretan, vidiš da si napravio dobro, napraviš dobro vino i svi su zadovoljni, pogotovo mušterije, to je nešto posebno. Onda si i ti zadovoljan, govori Bojan.

Matiška zasad u ponudi ima malvaziju istarsku, refošk i roze.

Prije dvije godine zasadili su merlot, muškat i teran, pa će uskoro, predviđa Bojan, već i ove godine, u ponudi biti i te sorte. Do 2022. bi ih trebalo biti u nekoj većoj količini. Donedavno je vino bilo poznato kao rinfuzo, godinama se tako prodavalo. No obitelj se 2016. ipak okuražila i investirala u proizvodnju buteljiranog proizvoda, prisjeća se Redendo dok nas vijugavim puteljkom vodi na Stari vinograd. Smatrajući da je vino vrhunsko, ljudi su ih na taj pothvat ionako nagovarali već čitavo desetljeće. Obitelj prvo nije htjela riskirati, na koncu su se Redendo i Bojan ipak okuražili i zasad nisu pogriješili. Prodaja je dobra. I više od toga. Distribucija nije podbacila niti u vrijeme pandemije. Vino se, kaže Bojan, itekako naručivalo i užurbano distribuiralo.

Na putu do Starog vinograda društvo nam prave Vita i Alan, ali i dva psa, baštardin i njemački ovčar. Zaigrano se motaju pod nogama, a zastaju tek da pozdrave Anđu, omiljenu ovcu obitelji Kiršić. Imaju, primjećujemo, omanje stado samo za vlastite potrebe. Redendo govori da su ih kupili da im kose livadu ponad kuće. U vinogradu pak mir i tišina. Lako je zamisliti kako je Mate među lozom čistio i mislio, liječio rane od traume na "Carpathiji". U vinogradu sada guštaju otac i sin. Tek katkad zalutaju u susjedni guštik u potrazi za gljivama. Trenutno, otkriva nam Redendo tajnu, još uvijek ima sunčanica. Pokazuje jedan primjerak u obližnjem grmu, poprilično velikih.

- Ove smo godine prvi put trebali sudjelovati na Vinistri, ali događaj je odgođen zbog korone. Inače smo se za berbu 2018. konzultirali s jednim enologom, tako da je ta godina rezultat suradnje s njim, nastavlja Bojan s pričom.

Uskoro saznajemo i otkud naziv za vino. Matiška je stari nadimak obitelji Kiršić. Nekoć je u selu postojalo, pojašnjava Redendo, tek nekolicina imena i prezimena. Da bi se u razgovoru znalo o kome se govori, na kojeg se Matu točno misli, mještani su familijama nadjenuli kojekakve aliase. Tako je Matiška, nagađa Bojan, vrlo vjerojatno izvedenica imena njegovog pranonića.

Čitav je proizvod, uviđamo, spoj pomnog čuvanja obiteljske baštine, znanja, predanosti i truda. "Svaki vinar vino radi po svojem guštu, tako i ja vino Matiška radim po svom", priznaje Bojan, dok njegov otac Redendo zaključuje: "Ja se vodim po Mladenu Grdoviću. Znate onu, najljepši grad je vinograd!"

Povezane vijesti

• Bakterije će pojesti čitavu olupinu: Novi izgled Titanika šokirao ronioce
• Film "Titanic" vraća se nakon 25 godina na velika platna
• Na današnji dan prije 111 godina potonuo je Titanic. Većinu preživjelih spasio je brod Carpathia koji je bio na putu za Rijeku