Ovih je dana Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja na temelju Zakona o zaštiti prirode objavilo rješenje kojim se fosili dinosaura i njihova nalazišta proglašavaju zaštićenim dijelom prirode.

Fosili dinosaura važni su zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda te obrazovnog i znanstvenog karaktera, a Hrvatskoj su dosad otkrivena 24 nalazišta fosilnih ostataka dinosaura. Među njima prevladavaju fosili otisaka dinosaura (ihnofosili), dok su na samo jednoj od tih lokacija otkriveni fosilizirani koštani ostaci. Kako kažu iz Javne ustanove Natura Histrica, većina nalazišta nalazi se u Istarskoj županiji.

Točnije, u Istarskoj županiji nalazi se 21 od ukupno 24 nalazišta, što je čini najvažnijom regijom Hrvatske i šire okolice po pitanju proučavanja gmazova koji su nekada davno koračali našim planetom.

Iz Javne ustanove Natura Histrica ističu da je rješenje o zaštiti fosila dinosaura i njihovih nalazišta plod dugogodišnjeg mukotrpnog rada i suradnje stručnjaka iz sektora zaštite prirode, geologije i paleontologije. Od 21 istarskog nalazišta 15 je u nadležnosti Javne ustanove Natura Histrica, dok je preostalih 6 istarskih nalazišta pod nadležnošću Javne ustanove Kamenjak i Javne ustanove Nacionalni park Brijuni.

Nalazišta pod nadležnošću Javne ustanove Natura Histrica nalaze se diljem zapadne istarske obale, dok se samo jedan lokalitet nalazi nekoliko kilometra udaljen od obale prema unutrašnjosti. Zaštita i očuvanje fosila dinosaura bit će težak, mukotrpan i dugoročan posao za Javnu ustanovu, jer, osim ljudske ruke, na očuvanost fosila utječu prirodni procesi poput korozije, erozije i abrazije morskih obala na kojima su fosili pronađeni. U suradnji s vodećim hrvatskim i regionalnim stručnjacima te lokalnim stanovništvom, Javna ustanova Natura Histrica vjeruje da će uspješno očuvati fosile za buduće generacije.

Od 15 nalazišta ističu se dva. Jedno je posebni paleontološki rezervat Datule-Barbariga, koji predstavlja jedinstveno nalazište koštanih ostataka dinosaura na teritoriju Republike Hrvatske. Talijanski ronilac Dario Boscariolli tamo je početkom 90-ih godina prošloga stoljeća pronašao prve koštane fosile dinosaura. Pronađene fosile predao je poznatom talijanskom paleontologu Fabiu Dalla Vecchia koji je odmah započeo s istraživanjima. Rezultate je predstavio na svjetskom kongresu paleontologa u Pekingu, čime su lokalitet Datula-Barbariga uvrstili na Svjetski popis važnih paleontoloških nalazišta. Područje je proglašeno posebnim paleontološkim rezervatom 1994. godine.

Drugo važno nalazište nalazi se kod mjesta Kirmenjak, nekoliko kilometara udaljeno od Poreča, u jednom aktivnom kamenolomu. Tamo je 2001. godine pronađeno preko 970 stopa dinosaura na jednoj slojnoj plohi. Osim brojnosti stopa, zanimljiva je činjenica da neke stope, njih 161, tvore 23 staze kretanja. Lokaliziranje i proučavanje staza kretanja dinosaura omogućava detaljnije proučavanje njihove građe. Dodatna važnost ovoga nalazišta je ta da su ti otisci stopa dinosaura mnogo starijeg postanka od svih ostalih. Ta se starost povezuje uz geološku eru mlađe jure, odnosno prije 145-164 milijuna godina.

Ostala nalazišta nalaze se na samoj obalnoj crti, na mjestu kontakta mora i kopna, gdje im prijeti opasnost od prirodnog uništenja djelovanjem valova, plima i oseka, te ljudi koji svojim nepromišljenim ponašanjem mogu u tren uništiti ono što je ostalo očuvano milijunima godina. Sva nalazišta u Istri imaju veliku znanstvenu i edukativnu važnost, te se kao takva moraju očuvati za buduće naraštaje, naglašavaju iz Javne ustanove Natura Histrica.

"Gledajući današnju kartu svijeta, teško je shvatiti koliko je planet Zemlja dinamičan u svojim morfološkim promjenama. Uslijed procesa u Zemljinoj unutrašnjosti, kontinenti su mijenjali svoje položaje i oblike, sudarali bi se i odvajali, tamo gdje je nekada bilo kopno danas je more, a tamo gdje je nekada bilo more danas je kopno. Istarski poluotok u doba donje jure, prije 180 milijuna godina, nije postojao kao danas, već se tada kao dio jadranske karbonatne platforme tek počinjao formirati kao sedimentna stijena u plitkim lagunama paleooceana imena Tethys. Kroz geološku prošlost, taloženjem sedimenta i pod utjecajem globalne tektonike, područje jadranske karbonatne platforme se periodično izdizalo i spuštalo, te je konstantno 'putovalo' prema sjeveru", naglašavaju iz Nature Histrice.

U doba dinosaura, dodaju, stijene današnjeg istarskog poluotoka nalazile su se na području današnjeg Egipta, te su tijekom otprilike 180 milijuna godina prevalile put do današnjeg položaja. Istarski poluotok je današnji izgled dobio prije 10 000 godina kada je završila zadnja oledba.

Fosili ili okamine su ostatak organizama ili trag života organizama koji se mogu pronaći u sedimentnim stijenama. Istarski poluotok je u cijelosti sačinjen od sedimentnih stijena u kojima se mogu pronaći raznovrsni fosili. Fosili dinosaura su najrjeđi, jer za njihovu očuvanost kroz milijune godina bili su potrebni razni faktori i procesi. Najviše fosilnih ostataka dinosaura predstavljaju slonolike stope velikih četveronožnih biljojeda iz skupine sauropoda te troprsne stope dvonožnih mesojeda skupine teropoda. Fosili dinosaura i njihova nalazišta zaštićeni su kao zaštićeni dijelovi prirode. Istarski poluotok obiluje fosilima, među kojima su najbrojniji fosili školjaka rudista i ljuštura numulita.

Zbog geološke, posebno paleontološke važnosti cijelog područja istarskog poluotoka, od sredine 90-ih godina 20. stoljeća diljem Istre se provode razna sustavna paleontološka istraživanja hrvatskih, slovenskih i talijanskih paleontologa, među kojima su najvažniji hrvatski paleontolog Aleksandar Mezga te talijanski mu kolega Fabio Dalla Vecchia.

Zaštita geobaštine

Geobaština predstavlja najznačajnije lokalitete, stijene, minerale i fosile, geološke procese, geomorfološke oblike te tla koji imaju ključnu ulogu u razumijevanju Zemljine prošlosti. To su lokaliteti koji imaju znanstvenu, obrazovnu, kulturnu i/ili estetsku vrijednost, rijetki su ili ugroženi djelovanjem čovjeka i prirodnih procesa, zbog čega ih je potrebno zaštititi i ostaviti budućim generacijama. Geobaština se štiti na dva načina. Prvi način je in-situ zaštita, što znači da se zaštita provodi na licu mjesta u prirodnom okruženju, dok se ex situ zaštita provodi na drugim lokacijama u odnosu na prirodnu lokaciju nastanka fenomena koji se štiti. Ex situ zaštita najčešće se odvija u muzejima, zbirkama raznih institucija i drugim objektima koji su adekvatno opremljeni za njeno provođenje. Zaštitom geobaštine čuvaju se najreprezentativnije djelići povijesti Zemlje.

Povezane vijesti

• U Argentini pronađen fosil jednog od posljednjih megaraptora na planetu
• Putanja asteroida koji je uništio dinosaure stvorila je "savršenu oluju"
• Preci dinosaura možda su bili sićušni