U mletačkom dijelu Istre vladao je veliki interes za viteška nadmetanja. Među najstarijim je ono u Poreču, a slična natjecanja održavala su se u Kopru na dan Uzašašća Marijina/Velike Gospe, 15. kolovoza, u Savudriji na dan sv. Ivana, u Oprtlju o Jurjevu, u Motovunu na Stjepanje i Jurjevo, u Bujama na svetkovinu sv. Servola, u Rovinju na dan sv. Fume, u Umagu na dan sv. Pelegrina te u Novigradu na dan sv. Pelagija

Trodnevna barbanska Trka na prstenac, njezino 44. izdanje, nakon što je obnovljena 1976. godine, završit će u nedjelju, 18. kolovoza. Sinjska alka, 304. po redu, održana je 4. kolovoza, i u kontinuitetu drži prvenstvo, međutim, barbanska trka počela se trčati prije one u Sinju: Barban 1696., Sinj 1715. ili 1717. Usto, Sinjska alka je odraz zahvalnosti, a barbanska ima gospodarski, odnosno turistički pečat: doći, vidjeti, trošiti. U predvečerje Trke na prstenac u Barbanu prigoda je podsjetiti da su se slične viteške, natjecateljske igre održavale u niz gradova Mletačke Istre: od Savudrije, Novigrada, Poreča i Rovinja, do Buja, Umaga i Motovuna.

Trke na saracena i trke na prstenac

Alkarske igre, tj. trke na prstenac, samo su jedne u nizu od onih koje su se igrale, pod sveobuhvatnim imenom viteške igre. Počeci sežu u srednji vijek, polovicu 10. stoljeća, kada bojnim poljima dominira konjaništvo. Ta viteško konjička nadmetanja prvotno su bila uvedena kao klasične vježbe, demonstracija ratnih vještina i borbenih sposobnosti viteza-konjanika. Turniri postaju sve duži, složeniji i raskošniji. Iz običnih vježbi konjanika, prerastaju u društveni događaj na kojem se plemstvo moglo vidjeti u punom sjaju, piše Branka Starčić u svom diplomskom radu Alkarske igre - tradicija koja se nastavlja (Sveučilište Jurja Dobrile, sveučilišni diplomski interdisciplinarni studij Kultura i turizam, Pula 2015.). Prvotno su mete natjecatelja bili štit, daska ili od pruća ispleteni koš, potom meta poprima čovjekolik oblik: drvena lutka u prirodnoj veličini ili u obliku i veličini ljudske glave. Takva je simbolizirala neprijatelja koji je u skladu s vremenom bio islamske vjeroispovijesti, a nazivao se Saracen, Moro ili Turčin.

Usporedno s ovakvim igrama, održavaju se i one na kojima se jašući ili trčeći na palicu ili koplje treba nataknuti obruč. Ovaj je oblik igre nazvan correr ľannello, trka na prstenac. U mletačkom dijelu Istre, koji je pod vlašću Venecije bio do kraja 18. stoljeća, vladao je veliki interes za pojedina viteška nadmetanja, napominje B. Starčić. Među najstarijim je ono u Poreču, a slična natjecanja održavala su se u Kopru na dan Uzašašća Marijina/Velike Gospe, 15. kolovoza, te u Savudriji na dan sv. Ivana i u Oprtlju o Jurjevu. Održavanje trke na Saracena i trka na prstenac spominju se i u Motovunu na Stjepanje i Jurjevo, u Bujama na svetkovinu sv. Servola, u Rovinju na dan sv. Fume, u Umagu na dan sv. Pelegrina te u Novigradu na dan sv. Pelagija.

Poreč imao svoju trku na Saracena

U Poreču je 1366. godine održano natjecanje u gađanju lukom i strijelom i to za vrijeme sajma koji je trajao tri dana na svetkovinu sv. Mihovila u svibnju. Ta se viteška konjička igra nazivala „trka na Saracena“. Prema opisu iz godine 1745. na njoj su nastupila osmorica konjanika koji su kopljem gađali drvenog lutka zvanog Saraceno ili Moro. Na obali je bilo podignuto raskošno trkalište; plemstvo je promatralo natjecanje s bine, a garda od stotinu vojnika i časnika jamčili su red. U trci je sudjelovalo osam konjanika. Svaki od njih imao je svog predvodnika (pješaka) i sekundanta (kuma) na konju, a nadzirao ih je glavni meštar. Konjanicima su koplja nosili kumovi, a u povorci su išli poredani po starosti. Godine 2006. porečka trka na Saracena rekonstruirana i izvodi u sklopu povijesnog festivala, Giostra.

Godine 1516., Barban i Rakalj, koji su do tada bili dio Pazinske knežije, predali su se Mlečanima. Venecija ih je zatim na dražbi 1536. prodala mletačkoj obitelji Loredan. Sjedište feuda bilo je u Barbanu, a Loredani su njime upravljali pomoću svojih kapetana. Da bi povećao prihode i na sajam privukao što više seljaka, ali i građana iz susjednih gradova, feudalni gospodar Barbana i Raklja, Francesco Loredan, odredio je da se na blagdan Duhova, 10. lipnja 1696. godine, povodom održavanja slobodnog sajma, održi trka na prstenac. Loredan je i sam nazočio fešti. Prema pravilima, u trci je mogao sudjelovati samo konjanik opremljen kao ratnik, vojnik ili vitez.

Pauza od 1703. do 1976. godine

Kao natjecatelji godine 1696. sudjelovali su građani Labina, Vodnjana, Izole, Kopra te neki došljaci s mletačkog područja izvan Istre. Ukupno je deset konjanika, a pobjednik je bio Ottavio Quellis iz Izole s tri postignuta punta. Posljednja trka u Barbanu održana je 4. lipnja 1703. godine, da bi se ponovno obnovila 1976. U kolovozu te godine trčalo je deset konjanika, pobjednik je bio Vazmoslav Vale s četiri punta.

Ministarstvo kulture uvrstilo je 2016. godine barbansku Trku na prstenac na popis nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske; sada predstoji uvrštenje u reprezentativnu listu UNESCO-a, kao što je to učinjeno sa Sinjskom alkom. Točna godina u kojoj se počela trčati Sinjska alka ne zna se, pretpostavlja se da je održana 1717., a da je odluka o njezinu održavanju donesena 1715., nakon velike pobjede nad turskom vojskom. Godine 1979. proglašena je pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije, godine 2007. upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a u studenom 2010. uvrštena je na UNESCO-vu reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Suradnja Barbana i Sinja okrunjena je 2010. potpisivanjem Povelje o prijateljstvu i suradnji između Grada Sinja i Općine Barban te sinjskog Viteškog alkarskog društva i barbanskog Društva Trke na prstenac.

Viteške igre u savičentskom kaštelu

Savičenta je, kao i Barban, također bila feud u posjedu mletačkog plemstva. Prema pisanim izvorima, feud je bio u posjedu mletačke obitelji Morosini od 1384. Nakon izumiranja muške loze te obitelji, sredinom 16. st., udajom Morosinijevih kćeri, Savičenta dolazi u ruke obitelji Grimani, pod čijom vlašću ostaje do ukinuća feudalnih odnosa, godine 1869. O trki na prstenac u Savičenti svjedoči dokument koji nosi nadnevak 24. lipnja 1713. Iz njega se doznaje da se u Savičenti na crkveni blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, svake godine održavalo misno slavlje na koje su dolazili ljudi iz cijele Istre. Na taj dan održavala se trka na prstenac, ističe B. Starčić, vjerojatno po uzoru na onu iz susjednog Barbana.

Od 2011. godine u Svetvinčentu se održava festival koji počiva na tradiciju srednjovjekovnih viteških igara; na programu su dvoboji vitezova, demonstracija vatrenih oružja, topova i puška, te konjički viteški turnir kroz demonstraciju vještine gađanja kopljem, rukovanja sabljom i trka na Saracena, prema predaji o svetvinčentskom konjaniku: godine 1713. između dvadeset i jednog natjecatelja pobjedu je odnio nepoznati konjanik; vitez je odbio primiti nagradu i odjahao iz Savičente.

Trka na prstenac zasjenila je sve pučke svečanosti. Podaci i povijesne činjenice do kojih je došao dr. Danilo Klen bile su polazište istarskim studentima, okupljenim u klubu Mate Balota u Zagrebu, da u suradnji s članovima barbanskog Sportskog društva, barbanskim aktivistima u Mjesnoj zajednici i Katedri Čakavskog sabora rekonstruiraju Trku na prstenac i predstave je na Istrijadi 76.

Povezane vijesti

• Na te tri zapovjedne riječi Barban će morati počekati još sedamdesetak dana: ZAPOČELE PRIPREME ZA 44. TRKU NA PRSTENAC
• Sve je spremno za predstojeću 44. Trku na prstenac: Stiže NOVA TRIBINA S OKO 250 MJESTA, DAR SINJSKE ALKE I GRADA SINJA
• Svečanim podizanjem zastave otvorena je Trka na prstenac u Barbanu uz izložbu ZAVOLJELI NAS PREKO KONJA