Ni revizija Vrhovnog suda, koja vrlo jasno govori da je Županijski sud pogriješio, pulskom sudu očito ništa ne znači jer je i nakon nje nastavio po svome

"Otac mi je umro od posljedica trihineloze, a mi i dalje ne možemo dobiti odštetu na sudu", kaže Boris Vidulin, sin Bože Vidulina koji je davne 2002. godine konzumirao kobasice zaražene trihinelozom te je od tada trpio posljedice teške bolesti. Županijski sud u Puli i dalje ne želi presuditi u njihovu korist, naložiti državi, odnosno Ministarstvu poljoprivrede da obitelji Vidulin iz Kanfanara isplati naknadu štete zbog konzumacije zaraženog mesa.

Božo Vidulin je, nakon godina patnje, preminuo 2016. u 64. godini života. On je samo jedan od brojnih slučajeva zaraze trihinelozom, slučaja koji je svojedobno potresao Istru. Punih 18 godina traje sudska borba obitelji Vidulin i ne nazire joj se kraj. Teško je pobrojati sve presude o ovom slučaju, spis je to koji broji više od 300 stranica. A sve je za dio osoba zaraženih trihinelozom, njih 26 koji su tužbu podnijeli na Općinskom sudu u Rovinju, krenulo 2005. s prvom presudom koja je bila u njihovu korist i prema kojoj su svi trebali dobiti određenu naknadu štete. Prema navodima Borisa Vidulina, tada je sve izgledalo kao da će slučaj brzo biti zaključen. No, Županijski sud u Puli drugačije je gledao na cijelu stvar. Vidulin nam kaže da je taj sud 2009. ukinuo presudu navevši da nije egzaktno utvrđeno jesu li se ljudi zarazili trihinelozom zbog konzumacije kobasica tvrtke Corel iz Poreča. U toj je presudi, kako kaže Vidulin, navedeno da je rovinjski Općinski sud u postupku trebao tražiti dokazni materijal, kao što su računi za kupljene kobasice, dostavnice… Ispada da su oštećeni trebali dokazivati porijeklo mesa, a ne porečka tvrtka iz koje je krenula zaraza. Županijski sud je pritom zanemario svjedočenja koja su gotovo redom govorila u prilog činjenici da su nadležne službe, a time i država, itekako bile odgovorne za ovaj slučaj u kojem je najmanje jedna osoba preminula zbog posljedica konzumiranja zaraženog me

Šokantna svjedočenja

Čak su i neki veterinari pritom iznosili stvari koje su šokantne. Naime, neke njihove kolege iz veterinarskih ambulanti davale su pečatirane bjanko dostavnice porečkoj tvrtki Corel, čiji su djelatnici naknadno upisivali količine i porijeklo mesa koje je dolazilo u njihov pogon. Meso se bez provjere puštalo na tržište. A sve zbog toga što je radno vrijeme veterinara bilo od 7 do 15, dok se u klaonici najviše radilo u popodnevnim satima, kada nije bilo nadzora.

Porijeklo mesa nikada nije utvrđeno, iako je Corel 90 posto svinjskog mesa kupovao od slavonske tvrtke Mađarević, ne čijoj se farmi, prema navodima iz Ministarstva poljoprivrede, i ranije pojavljivala trihineloza. Tadašnji pomoćnik ministra poljoprivrede dr. Davorin Lukman priznao je da je u istarskom slučaju masovne zaraze trihinelozom učinjen niz propusta, a još uvijek nije poznato je li netko za njih i odgovarao. Navodno je tek jedna veterinarka dobila otkaz, dok su svi ostali u lancu prošli bez kazni. Neslužbeni izvori govore da je tvrtka Mađarević podignula tužbu protiv resornog ministarstva zbog nanošenja štete i srozavanja ugleda, a neprovjerena informacija je da se država navodno nagodila s tom slavonskom tvrtkom i da će joj isplatiti odštetu. Ukoliko je to istina, na koncu će ispasti da jedino žrtve, odnosno krajnji potrošači, u ovom slučaju nisu dobili nikakvu naknadu za sve što su pretrpjeli.

Pokojni Božo Vidulin za naš je list 2008. opisao s kakvom se bolešću morao boriti.

"Liječio sam se u bolnicama u Rijeci i Zagrebu, ali osim smanjenja nesnosnih bolova u mišićima, koje ublažavaju lijekovi, u liječenju nema značajnijih pomaka. Jednostavno nemam snage u mišićima… Ima dana kada se jedva popnem kućnim stepenicama. U posljednje vrijeme mi otkazuju noge i, da se nemam za što uhvatiti, pao bih na pod… Liječnici su mi otvoreno rekli da će mi mišići postepeno sve više otkazivati, pa pijem puno lijekova koji barem usporavaju taj proces", kazao nam je tada Božo Vidulin, koji je zbog bolesti morao u invalidsku mirovinu.

Njegov sin Boris danas nam govori da je njegov otac jedan od najteže stradalih među onima koji su te godine u Istri konzumirali zaražene kobasice, a koje je u promet pustila porečka tvrtka. Među oboljelima je bila i njegova baka, odnosno Božina majka.

- U šetnji ga je netko uvijek morao pridržavati da ne bi pao. Mišići su mu potpuno propali. Najteže mu je bilo ujutro kad su mišići bili opušteni. Nije mogao ustati iz kreveta, stati na noge, opisuje Boris patnje svog oca.

Enormna odšteta

No, Županijski sud nije bio impresioniran svim dokazima i svjedočenjima koji su išli u prilog tome da je zaraza trihinelozom nastala i zbog aljkavosti inspekcijskih, odnosno veterinarskih službi koje su trebale pregledima spriječiti puštanje u promet zaraženog mesa. Naravno, kad bi sud takvo što utvrdio, onda bi odštetu zaraženima bila dužna isplatiti Republika Hrvatska, odnosno Ministarstvo poljoprivrede. Tvrtka Corel je u međuvremenu propala pa jedina adresa za žrtve ostaje država.

Obrazloženje pulskog Županijskog suda iz 2013., kojim se predmet ponovno vraća na nižestupanjski sud, spada u kategoriju onih presuda zbog kojih ljudi više nemaju nikakvo povjerenje u pravosuđe. U njemu se, između ostalog, navodi:

"U ponovnom postupku treba dopuniti provedeno vještačenje, jer nalaz i mišljenje vještaka (i pored enormnog iznosa naknade) ne sadrži elemente za utvrđenje visine pravične novčane naknade (s tim da treba ukazati da vještačenje pretrpljenih fizičkih bolova, straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti spada u djelokrug vještaka psihijatra). Treba ocijeniti i sve druge žalbene navode tužitelja Bože Vidulina, za kojeg treba utvrditi postojanje tako teških posljedica o kojima se govori u tijeku postupka i u žalbi (za ocjenu osnovanosti tih navoda nisu dovoljne nepotkrijepljene izjave vještaka), a nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti i visini svakog od zatraženih oblika naknade štete…"

Puno je toga ovdje sporno, od toga da treba preciznije utvrditi postojanje teških posljedica za čovjeka koji je tri godine nakon te presude preminuo zbog trihineloze, do procjene suda da se radi o enormnom iznosu naknade. Što se tiče te enormne naknade, Županijski sud uopće ne spominje činjenicu da se do tog iznosa došlo i zbog sudskog odugovlačenja postupka, pa su kamate prerasle iznos naknade štete koja je bila postavljena prvom presudom iz 2005. Tada je, naime, određeno da se Boži Vidulinu treba isplatiti oko 364 tisuće kuna. Treba pritom spomenuti da je Županijski sud svojom prvom presudom isključio gotovo sve tužitelje iz daljnjeg sudskog spora, budući da oni čiji je odštetni zahtjev bio ispod sto tisuća kuna, a riječ je o velikoj većini oboljelih, nisu imali pravo na reviziju Vrhovnog suda pa su ostali bez prava na naknadu štete. Nedavno smo pisali o tome da je na njihove adrese stigao dopis u kojem se traži da plate parnične troškove u iznosu od oko 520 kuna pojedinačno.

Ni revizija Vrhovnog suda, koja vrlo jasno govori da je Županijski sud pogriješio, pulskom sudu očito ništa ne znači jer je i nakon nje nastavio po svome. A Vrhovni sud u reviziji iz 2013., kojom prihvaća argumente Bože Vidulina, navodi da je Općinski sud već utvrdio "uzročno-posljedične veze između propusta ovlaštenih veterinara" u provođenju kontrole mesa i trihineloze, te štete koju je zbog toga pretrpio Vidulin, pa da Županijski sud to ne bi trebao dovoditi u sumnju. Ali pulski Županijski sud tjera neku svoju priču. Spominje i mogućnost da je zaraza krenula od otpisanog mesa koje je slučajno završilo u kobasicama, iako su stručnjaci na Općinskom sudu svjedočili da je to nemoguće, budući da je to meso dugo vremena bilo pohranjeno u hladnjači, a trihinela ne može dugo vremena opstati na niskim temperaturama.

Sva apsurdnost pravosuđa ogleda se i u tome da je jedan od zaraženih ipak dobio presudu te mu je isplaćena odšteta, a to se dogodilo, prema svemu sudeći, sasvim slučajno. Naime, na presudu koja je išla njemu u korist nitko se nije žalio pa je odluka Općinskog suda u Rovinju postala pravomoćna. Valja pritom napomenuti da su svi imali iste odvjetnike, vodili iste postupke i pisali iste žalbe. No, kod te osobe nije proveden dokazni postupak, budući da je za sve bio isti pa se očekivalo da će i sve tužbe biti ili odbačene ili usvojene. Na koncu ispada da je od toliko zaraženih tek jedna osoba dobila kakvu-takvu odštetu. Drugi se tek mogu pitati kako to da u pravnoj državi, a Hrvatska bi to navodno trebala biti, nitko nije odgovarao za zarazu tolikog broja ljudi opasnom trihinelozom, bolešću koja se vrlo lako može izbjeći stručnom provjerom mesa. Ovako ispada da nitko nije kriv, a da su zaraženi jedini to morali platiti, neki sudskim troškovima, a Božo Vidulin glavom.

Povezane vijesti

• S klobasicom u EU: Vojvođani napravili kobasicu od 6,5 metara
• Istarske salame i kobasice prema Gavrilovićevoj tehnologiji
• Najbolju klobasicu napravio je Ivan Gianni Štokovac