Zbog epidemioloških mjera više su na online nastavi nego u školskim klupama, a pandemija koronavirusa buzetske je srednjoškolce zakinula i u provedbi europskih projekta. Dvogodišnji Erasmus+ projekt za strukovno obrazovanje i osposobljavanje "My future in my hands" vrijedan oko 73.294 eura, završava u studenom ove godine, a da nije ni započeo. 

Učenici dočekali - maturu

Projektni partner je edukacijski centar Vitalis iz Njemačke, a osim mobilnosti učenika predviđena je i mobilnost nastavnika i njihovo usavršavanje u Vitalis edukacijskom centru Leipzig. U Srednjoj školi Buzet do sada međutim nisu uspjeli realizirati niti jednu projektnu aktivnost.

- U lipnju prošle godine trebali smo otići na prvu mobilnost s učenicima strukovnog programa za zanimanje tehničar za električne strojeve s primijenjenim računalstvom. Počeli smo se pripremati, odradili postupak selekcije. Trebalo je otputovati deset učenika, uključujući jednog CNC operatera, kojeg smo pripremali za dodatno usavršavanje u CNC području. Prijavili smo ih na jednogodišnji online tečaj engleskog jezika, no sve smo morali odjaviti. Kupili smo i avionske karte, dogovorili prijevoz do aerodroma, a onda je krenula pandemija. Petak 13. ožujka 2020. godine bio je taj dan kada smo ostali doma, na nastavi online. Ne znam tko je bio žalosniji, učenici, mi, ili roditelji. Ušli smo i u drugi val pandemije i tu nam je definitivno bilo jasno da neće biti mobilnosti jer su učenici trećih razreda obuhvaćeni projektom, u međuvremenu postali maturanti, uz državnu maturu imaju i završne ispite, kaže ravnateljica Srednje škole Buzet Margareta Gumilar.

Projekt "My future in my hands" završava u studenom ove godine i u buzetskoj Srednjoj školi u stalnoj su prepisci s Agencijom za mobilnost i programe EU te s njemačkim partnerom. Najgore je, kaže Gumilar, što se stalno nešto planira. Kada se drugi val pandemije smirivao pojavila se nekakva nada da je svemu kraj i da će srednjoškolci iz druge generacije trećih razreda u lipnju ove godine ipak uspjeti otići u Njemačku na tri tjedna i počelo se ponovo dogovarati projekte. Imaju u vidu i plan B koji, doduše, nije ono što bi u htjeli u Srednjoj školi, već što sugerira Agencija koja nastoji da se ti projekti ipak odrade pa makar i online te naglasak stavlja na digitalno obrazovanje uključujući i virtualnu suradnju te virtualnu i kombiniranu mobilnost, odnosno potiče uporabu digitalnih alata i metoda učenja kao nadopunu fizičke mobilnosti i poboljšanja suradnje s partnerskim organizacijama. 

Ostali bez prakse

Međutim, kaže Gumilar, s obzirom na to da su buzetski srednjoškolci u Njemačku trebali ići na stručnu praksu kako bi radili na strojevima kakvih u buzetskoj školi nemaju, teško je takav projekt odjednom prilagoditi online radu. Agencija za mobilnost i programe EU, koja je objavila vodič za prilagodbu Erasmus+ aktivnostima tijekom pandemije - Praksa i osposobljavanje u virtualnom okruženju - predviđa i mogućnost da se dio sredstava namijenjenih za odlazak na mobilnost, za individualne potpore učenicima i profesorima, može djelomično potrošiti na instrumente i opremu potrebnu da učenici djelomično u svojoj školi mogu odraditi projekt uz online potporu partnera.

- Počeli smo razmišljati i o toj varijanti iako nam je to krajnja solucija. Tražili smo i produžetak projekta i dobili nekakav naputak da se projekti mogu produžiti, u našem slučaju maksimalno za godinu dana, kaže Gumilar.

Korona je onemogućila već drugu mobilnost ovog projekta, u lipnju ove godine trebali su na mobilnosti ići sadašnji učenici trećeg razreda, a da li će buzetska škola dobiti produžetak projekta još je uvijek neizvjesno. Čak postoje razmišljanja da ga se uz doradu, ponovo kandidira jer kažu da je dobar i šteta bi bilo da ga se ne realizira kako je zamišljen.

Osim ovog Erasmus+ projekta, još se jedan EU projekt "From GLOBE to Erasmus", namijenjen gimnazijskim razredima, također nije odvijao kako je prvotno bio zamišljen, no taj je barem realiziran. Zadnja mobilnost planirana je u ožujku prošle godine, buzetski i nizozemski srednjoškolci spremali su se za put u Poljsku koja je bila nositelj projekta. Karte su kupljene, učenici odabrani, trebali su otputovati krajem ožujka, a sredinom ožujka sve se zatvorilo. Završna, četvrta mobilnost odrađena je stoga u nekakvoj online suradnji. Projekt je dovršen u rujnu prošle godine, prošao je završno izvješće i procijenjen je kao uspješan. 

Previše nepoznanica

- Pored ovog gubitka imamo i gubitak stručne prakse u Kopru gdje se, u suvremeno opremljenim kabinetima Srednje tehničke škole Kopar, naši učenici strukovnih programa, među ostalim, osposobljavaju i za primjenu industrijskih računala i mikroupravljača u nastavi, kaže Gumilar.

Buzetski srednjoškolci od 2013. godine odlaze na praksu preko granice, dijelom kroz dva međunarodna EU projekta, dijelom uz potporu Grada Buzeta.

- Prošle godine su učenici prvog razreda trebali praksu odradili u koparskoj školi, koju nam sufinancira Grad Buzet, otprilike pet radnih dana, po jedan dan u tjednu. Obično to bude pet tjedana po jedan dan u svibnju. Tražili smo prenamjenu sredstava pa smo obnovili stolove i stolice u učionici kemije. Praksu smo planirali i ove godine računajući da će se situacija smiriti. Međutim, sada nam je jasno da učenici neće ni ove godine u svibnju otići na praksu u Kopar. Nadamo se da će je moći barem odraditi na jesen, kaže Gumilar.

Korona je buzetskoj Srednjoj školi zakinula ne samo međunarodnu suradnju kroz Erasmus projekte, već i pograničnu suradnju uz granicu, ali i kandidiranje novih EU projekata jer u ovom je trenutku za to jednostavno previše nepoznanica.

Povezane vijesti

• Je li "tona" jednako teška u Sloveniji i u Hrvatskoj?
• Na nastavu u Buzet, a na praksu preko granice
• Buzetski gimnazijalci ugostili vršnjake iz Nizozemske i Poljske: Stječu nova znanja i prijateljstva za cijeli život