Cijeli moj život vezan je uz vodu. Kažu mi da sam ronio prije nego proplivao. S tri godine, s maskom i disalicom vukao sam se u plićaku po morskom dnu. U osmom razredu nabavio sam polu profesionalnu opremu za ronjenje s kojom sam se do kraja srednje škole konstantno bavio ronjenjem. Nisam bio samo rekreativni ronilac ljeti, nego bi ronio i bavio se podvodnim ribolovom cijele godine, kaže ovaj mladi Buzećan
Državni reprezentativac u ronjenju na dah / Tri discipline- tri medalje (Foto Vertical - Media / Gordana Čalić Šverko)
Iako je kontinentalac, snalazi se kao riba u vodi. Za njega ne vrijedi ona uzrečica "Hvali more, drž' se kraja". Bez zraka, povjereno, može izdržati pune četiri minute. Osobni mu je to rekord. Buzećan Geor Marinac državni je reprezentativac u ronjenju na dah u bazenu. Jedini je Istrijan koji će u sastavu državne reprezentacije braniti boje Hrvatske na 28. AIDA Svjetskom prvenstvu u ronjenju na dah u bazenu, koje se krajem lipnja održava u mjestu Burgas u Bugarskoj.
Za ulazak u državnu reprezentaciju izborio se na otvorenom državnom prvenstvu na Kantridi. Riječki Ronilački klub "Ocean" čiji je Geor član, i AIDA Hrvatska organizirali su ga pod pokroviteljstvom Hrvatskog ronilačkog saveza. Svoje je snage odmjerio u tri bazenske discipline i u sve tri osvojio medalju, dvije bronce i jedno zlato. U disciplini DYNB- dinamika, horizontalni preron u daljinu s dvije peraje, preronio je 120 metara i osvojio treće mjesto, u disciplini DNF - dinamika, horizontalni preron u daljinu bez peraja, isključivo plivanje rukama i nogama ispod vode, postigao je rezultat od 59 metara i to mu je također osiguralo treće mjesto, a u disciplini STA- statičnoj disciplini gdje ronilac ima uronjenu glavu u vodi i mjeri se vrijeme maksimalnog zadržavanja daha, s vremenom od 4,01 minute, osvojio je prvo mjesto. U ukupnom poretku svih disciplina u muškoj konkurenciji zauzeo je treće mjesto, a ukupan zbroj bodova omogućio ulazak u državnu reprezentaciju.
Na AIDA Croatia rang ljestvici trenutno je na trećem mjestu od ukupno 17 natjecatelja, odnosno registriranih sportaša po AIDA federaciji, međunarodnoj krovnoj organizaciji ronilaca na dah osnovanoj 1992. godine. U Hrvatskoj djeluje još jedna svjetska organizacija CMAS.
Geor se natječe za dva kluba, Ronilački klub "Ocean" Rijeka u ronjenju na dah, te za Sportsko ribolovni klub "Erik Radin" iz Novigrada u podvodnom ribolovu. Neizbježno je pitanje kako je kontinentalac postao pasionirani ronilac i podvodni ribolovac.
(Foto: Vertical - Media)
- Cijeli moj život vezan je uz vodu. Kažu mi da sam ronio prije nego proplivao. S tri godine, s maskom i disalicom vukao sam se u plićaku po morskom dnu. Često sam odlazio na bazen u Istarske Toplice gdje mi je bila zaposlena mama. Stalno me je vozila i na more u Poreč te ulagala u moju edukaciju i opremu. U osmom razredu nabavio sam polu profesionalnu opremu za ronjenje s kojom sam se do kraja srednje škole konstantno bavio ronjenjem, a u međuvremenu završio i edukaciju na Lošinju. Nisam bio samo rekreativni ronilac ljeti, nego bi ronio i bavio se podvodnim ribolovom cijele godine. Odlaskom na fakultet u Zagreb pauzirao sam desetak godina, da bi se povratkom u Istru, nekako početkom pandemije koronavirusa, vratio ronjenju. Dvomjesečni lockdown sasvim slučajno proveo sam na Cresu. Završio još jedan tečaj ronjenja na dah kako bi bio licenciran ronilac i krenuo se baviti podvodnim ribolovom, nabraja Geor.
Postepeno je počeo ulagati u opremu, jer nije isto, kaže, roni li se na pet, petnaest ili pedeset metara dubine, ali je shvatio da treba dodatno ulagati i u znanje. U siječnju ove godine postao je član riječkog RK "Oceana", dodatno uložio u edukaciju uz više treninga tjedno u vodi, suhih treninga kao i mentalnih treninga. Mentalno stanje osobito utječe na sposobnost ronjenja na dah. Stoga se za freediving zna reći i da je to mentalni sport.
- Ronjenje na dah nije samo fizički, već i izuzetno mentalno zahtjevan sport jer morate mozgu objasniti zašto vi četiri minute ne dišete, a to nije lako jer mozak ima poriv za udahom i tu je važan taj mir i meditativno stanje, da vjerujete u sebe da to možete. Kažu da svaka misao u zaronu oduzme jedan decilitar kisika, a to je plućima skoro minuta držanja daha, ističe Geor te dodaje da je upravo stoga važan balans uma i tijela.
Ulazak u sastav reprezentacije bio mu je dječački san. Planirao je ostvariti ga iduće godine. Ni u snu nije očekivao da će već ove godine, na svom prvom natjecanju, i to državnom, gdje je bio veliki pritisak i jaka konkurencija, uspjeti doći do takvog rezultata. Sav rad, trud i disciplina su se isplatili. Sve je podredio tome. Ronjenje mu je doslovno postalo način života.