Posebnu pažnju posvećujemo kvaliteti i tome sve podređujemo, a kad mi u obitelji radimo onda smo i sigurni da je sve napravljeno kako treba. Surađujemo sa stručnjacima u području agronomije i veterine, nabavili smo kvalitetne sorte ovaca i krava
Lako je naći obitelj Radošević u Grobicama kod Brtonigle. Prošle je godine popravljena i cesta do tog naselja s nekoliko stanovnika, ali bit će ih još jer se naselje obnavlja i proširuje. Svoju kuću proširila je i obitelj Radošević, poznata po dugogodišnjoj proizvodnji ovčjeg i kravljeg sira, najviše zbog kupaca koji bi željeli kupnju kvalitetnog sira upotpuniti s boravkom u tom mjestu odakle se vidi Brtonigla, Buje, ali i more…
Radoševići imaju na raspolaganju i kuću za odmor za osam osoba, uz njihovu obiteljsku kuću, odmah u početku niza. Proizvodnju nadaleko poznatog polutvrdog sira počeo je prije 27 godina otac Miroslav, uzgajao je ovce, to ga je privlačilo, pa je nakon što su kupili kuću u Grobicama tu s obitelji preselio iz Umaga. Ubrzo je posao preuzeo sin Branko koji je u proizvodnju sira sa suprugom Kristinom krenuo ozbiljnije, pod paskom stručnjaka, a oboje su završili i potrebne tečajeve stječući nova znanja o proizvodnji sira, ali i o mnogo čemu drugom što je vezano uz taj posao.
Degustacijska sala
- U početku smo krenuli samo s ovcama, imali smo i do 200 ovaca. Njihovog mlijeka treba više za jedan prosječan sir, pa smo često ostajali bez sira. Kasnije smo smanjili broj ovaca na 120 i uzeli još osam krava, tako da smo počeli proizvodnju ovčjeg, kravljeg i miješanog sira. Naime, u jednom razdoblju godine ovce nemaju mlijeka, hrane janjce, tako da tada proizvodimo kravlji sir ili miješani. U programu imamo i miješani sir s tartufima, te skutu koja je jako tražena, veli u početku razgovora Branko Radošević dok obilazimo postrojenja za proizvodnju sira u prvoj registriranoj istarskoj sirani. Vidljivi su i radovi u zgradi i oko nje.
- Proširujemo nešto proizvodni dio, više s ciljem da sebi olakšamo posao kroz bolju organizaciju rada i bolje pozicioniranje strojeva, a dobit ćemo i ukupno više prostora. Ono što želimo završiti, a to smo počeli sada, je degustacijska sala. Mnogo nam kupaca dolazi iz cijele Istre, ali i iz Slovenije, Njemačke, Austrije, iz unutrašnjosti Hrvatske. Evo, lani u desetom mjesecu tu nam se u roku od dva – tri sata skupilo i dvjesto ljudi, sreća da je bilo lijepo vrijeme pa smo mogli sve primiti. Ta nam je degustacijska sala potrebna i zbog čestog dolaska veće grupe gostiju autobusima. Pored toga, često nam dolaze kolege sirari ili oni koji bi to željeli biti iz Slovenije i unutrašnjosti Hrvatske na redovitu edukaciju, pa su često pitali gdje se može prespavati ili ostati duže, jer edukacija može trajati dva - tri dana. Pričamo tada o cijelom procesu, od hranjenja životinja do proizvodnje i dozrijevanja sira. Tako je krenula ideja o dogradnji tog dijela objekta u kuću za odmor i degustacijsku salu, tako da imamo jednu cjelinu, reći će Branko dodajući da su sasvim zadovoljni prodajom, a sve prodaju doslovno na kućnom pragu. Kupci sami dolaze, kupuju njihov sir mnogi istarski restorani, ali dolaze ugostitelji iz Slovenije, Italije, Austrije i Njemačke, čak je jedan bio iz Amerike. U takvim okolnostima mnogi bi krenuli u znatnije povećanje proizvodnje. Radoševići su realno oprezni.
Sve prodaju
- Koliko proizvedemo sira toliko i prodamo, i to sve ovdje. Radimo samo nas dvoje, pomažu povremeno roditelji Đurđica i Miro, ali za veću proizvodnju trebalo bi i više radnika i više stoke. Teško je naći radnike, a ne znam što bismo i dobili na kraju. Organizirani smo dobro oko svega i za sada sve ide bez problema. Obiteljski posao je ipak nešto drugo. Posebnu pažnju posvećujemo kvaliteti i tome sve podređujemo, a kad mi radimo onda smo i sigurni da je sve napravljeno kako treba. Surađujemo sa stručnjacima u području agronomije i veterine, nabavili smo kvalitetne sorte ovaca i krava, odgajamo pomladak, sve je modernizirano, mužnja je isključivo strojna od prvog dana, osigurali smo dovoljno zemlje da ovce i krave mogu što više boraviti vani, što je vrlo važno za kvalitetu mlijeka, tako da nema potrebe za sada ništa značajnije mijenjati, dodaje Branko.
U sirani OPG Radošević najviše proizvedu miješanog sira. Svaki sir odleži najmanje dva mjeseca i bude težine oko 2,5 do 3,5 kilograma. Prodaju i cijeli sir ili vakumirane komade. Velika je potražnja za skutom koja se nekada naručuje i dva mjeseca unaprijed. Od jednog londonskog trgovačkog lanca imali su ponudu za proizvodnju sira s tartufima. Nisu prihvatili tu ponudu.
- To bi nam poremetilo sve naše planove, morali bismo se orijentirati samo na tu vrstu sira, a to utjecalo i na naše stalno tržište, pa smo odustali…Možda nismo dovoljno ambiciozni, ali prije bih rekao da smo realni u procjenama. Zadovoljni smo onim što imamo, naš postojeći asortiman je zadovoljavajući i za nas i za kupce, znaju što imamo i što mogu tražiti. Kroz nekoliko godina ušli smo u sve tajne tog posla i mislim da radimo dobro, sir je kvalitetan, u svaki sir je utisnut naš broj po kojem se vodimo u registru, tako da je ovo ozbiljan posao i želimo ga takvog i zadržati. Trenutno smo najveći proizvođači ovčjeg sira u Istri, govorim o onim proizvođačima koji imaju svoje ovce, koji imaju sve svoje, kako se to kaže 'od livade do stola!, ne govorim o onima koji otkupljuju mlijeko i proizvode sir. To je za nas dovoljno, poručuje naš sugovornik, a na pitanje što najviše utječe na kvalitetu sira.
- Hrana kojom se ovce i krave hrane svakako je najvažnija. Kada nema trave dajemo pripravke od žitarica po preporuci našeg stalnog nutricionista. Nema silaže ili odležanog, starog sijena. U mlijeku se sve osjeti, jer sir radimo od nepasteriziranog mlijeka, dakle nakon muže mlijeko ide u preradu i za stoku mora biti pripremljena najbolja hrana. Kada je pogodno vrijeme ovce i koze su vani, jedu čistu hranu jer tu okolo nema nikakvog eventualnog zagađivača, žive u čistoj prirodi. Naime, za kvalitetu mlijeka i sira važno je i kretanje životinja. Puno je elemenata koji utječu na kvalitetu sira, tako da mislim da nije baš jednostavno ni otvoriti siranu ako želite raditi kvalitetno. Ljudi misle, ako neki mljekar ima previše mlijeka može otvoriti siranu. Nije to baš tako, jer to je proizvodnja mlijeka koje se pasterizira i prodaje, ali mlijeko za sir traži potpuno drugačiju ishranu životinja. To je potpuno drugačiji pristup svemu. Mi smo u početku birali rase ovaca tako da imamo četiri vrste, jedna njemačka, istočno-frizijska ovca, francuska sorta i naša istarska zbog podneblja, sve s ciljem velike mliječnosti, ali i kvalitetnog mlijeka. To je osnovni uvjet da se proizvede kvalitetan sir. Ima ljudi koji ne podnose laktozu, ali naše sireve mogu jesti bez problema, jer je mlijeko potpuno prirodno, bez ikakvih postupaka prije sirenja. Sve to pratimo, radimo ozbiljno i nemamo vremena za neki drugi usputni posao, reći će Branko Radošević koji je član komisije za zaštitu istarskog ovčjeg sira, u cilju zaštite zemljopisnog podrijetla.
Dodaje Branko da je proizvođača ovčjeg sira u Istri malo jer nije lako krenuti u taj posao. Veliki su zahtjevi, strogi uvjeti, sve je propisano, od visine stropa do posuđa. To je samo dio zahtjeva da se proizvede kvalitetan sir, uz stroge higijenske zahtjeve. Drugi dio je uzgoj ovaca i njihova ishrana. A tu nema površnosti. Pokazuje to i primjer ove vrijedne obitelji.