VODITELJ CENTRA ZA KULTUROLOŠKA I POVIJESNA ISTRAŽIVANJA SOCIJALIZMA O ANTIFAŠIZMU DANAS

ANDREA MATOŠEVIĆ: Antifašizam je kontroverzna tema. Danas bi se o njemu trebalo govoriti UPRAVO ZBOG NJEGOVE RELATIVIZACIJE

Suvremeni motivi zbog kojih mislimo da bi se o antifašizmu trebalo danas govoriti jest upravo njegova relativizacija, vrlo snažne i ekstremno desne pojave u našim društvima, gdje ne govorimo samo o Hrvatskoj nego i o Europi, kao i o svjetskim tendencijama poput pojave radikalno desnih stranaka koje zagovaraju ksenofobiju, a negdje i otvoreni rasizam, ističe Matošević

| Autor: Mladen RADIĆ
Ilustracija (Snimio Srđan Vrančić / Cropix)

Ilustracija (Snimio Srđan Vrančić / Cropix)


U organizaciji Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS) ovih dana u Puli se održava se Peti međunarodni znanstveni skup Socijalizam na klupi, a tema ove godine je antifašizam. Skup se u cijelosti održava online, putem Zoom platforme, a okuplja 120 sudionika. Na programu je stotinjak izlaganja u 20 sekcija.

Što danas znači antifašizam, odnosno što znači biti antifašist i zašto bi danas netko uopće govorio o ovoj temi, ispričao nam je Andrea Matošević, voditelj CKPIS-a u ovoj akademskoj godini, etnolog i antropolog po struci.

Nekad se o antifašizmu puno govorilo i to s ponosom, no čini se da je ta tema u međuvremenu zbog raznih razloga postala prilično kontroverzna.

- Mi živimo u postsocijalističkom svijetu, a s postsocijalizmom svjedoci smo odbacivanja pozitivnih pa i teorijskih tekovina koje je antifašizam nosio sa sobom, uz počesto zadržavanje njegove deklarativne inačice. Utoliko je antifašizam kontroverzna tema, iako bih prije rekao da je nužna. Više je smjernica zbog kojih možemo tvrditi da je tomu tako, a dio tih smjernica su povijesne prirode. Znamo da su se u Istri 1921. dogodile Labinska republika i Proštinska buna kao otpor ugnjetavanju i fašizmu prije nego li je fašizam uopće bio na vlasti, o čemu se govori kao o prvom antifašističkom otporu, kaže Matošević koji napominje da se u vezi dvaju spomenutih događaja može raspravljati je li to prvi antifašistički otpor ili nije. Kako kaže, važno je da su se rudari i seljaci tada, 1921. pobunili protiv nepravde koja im je činjena, a ove godine obilježava se njihova stota obljetnica.

Suvremeni motivi

Zato su jedan dio konferencije posvetili ovim događajima. Drugi dio je 80. obljetnica početka Narodnooslobodilačke borbe, odnosno borbe protiv okupacije zemalja koje su kasnije bile u sastavu socijalističke Jugoslavije. No, to nisu jedini povodi organizaciji ove međunarodne konferencije.

- Suvremeni motivi zbog kojih mislimo da bi se o antifašizmu trebalo danas govoriti jest upravo njegova relativizacija, vrlo snažne i ekstremno desne pojave u našim društvima, gdje ne govorimo samo o Hrvatskoj nego i o Europi, kao i o svjetskim tendencijama poput pojave radikalno desnih stranaka koje zagovaraju ksenofobiju, a negdje i otvoreni rasizam. Drugi razlog jest patrijarhalizacija društva, odnosa prema ženama. Sjetimo se recentnih protesta u Poljskoj kao reakcije na gotovo potpunu zabranu abortusa, odnosno prekida trudnoće. Također, odnos prema izbjeglicama koje dolaze sa istoka te njihovo smještanje u mjesta koja su organizirana poput lagera uz nehumani odnos kojeg Europa, uz iznimke, razvija prema njima, razlog su zbog kojega otvaramo ovu temu i u suvremenom smislu. Razlozi za razgovor o antifašizmu stoga su brojni, i rizik je fašizam shvaćati isključivo kao društveno uređenje u Italiji od 1922. do 1943. Stoga ne mora čuditi da antifašizmu pokušavamo prići kao platformi kroz koju bi govorili o nepravdama, ugnjetavanjima, o emancipaciji, solidarnosti u današnjem svijetu, kaže Matošević. Dio izlagača na znanstvenom skupu prati upravo takvu ideju.

Međutim, antifašizam se obično vezuje za ljevicu. Može li netko s desnog političkog spektra biti antifašist, budući da se danas antifašizam danas percipira kao nešto isključivo lijevo?

- Antifašizam se povijesno na ovim prostorima prvenstveno vezuje uz komunističku partiju, ali naravno da i ljudi koji nisu tih uvjerenja mogu biti antifašisti, kaže Matošević objašnjavajući da su se Labinska republika 1921. i antifašistička borba 1941. desile iz lijevih uvjerenja, tj. iz rakursa socijalističkih i komunističkih ideja.

- Što je antifašizam danas i tko uopće može biti antifašist, o tome se može razgovarati i to su ujedno zanimljiva teorijska pitanja. Mislim da naprosto različite zemlje imaju ponešto drugačije povijesne tekovine antifašizma. Španjolska ili Italija sa svojim snažnim komunističkim i socijalističkim partijama, ali i dijelovima lijevo orijentirane crkve, te snažnim sindikalnim organizacijama, jesu na neki nosile na svojim plećima nešto drugačiju ideju antifašizma od ljudi na ovim prostorima. Naravno da onda možemo govoriti i o ostalim političkim ili ideološkim opcijama koje bi bile antifašističke, ali meni se čini da u prvi plan, iz povijesnih ali i sadašnjih razloga, u taj kontekst moramo staviti lijeve opcije. Čini mi se da desni politički spektar, pogotovo desni centar, deklarativno zagovara antifašizam, no istovremeno provodi ili zagovara politike koje s antifašizmom i nisu u suglasju. Dakako, desnica će reći da je antifašistička, ali onda "ispod žita" nerijetko, namjerno ne kažem uvijek, provodi drugačije politike. Prisjetimo se relativizacije NDH pozdrava. To predstavlja problem, de iure će gotovo svatko reći za sebe da je antifašist, ali se de facto u nacionalnim politikama ipak događa nešto drugo. Mrvljenje radničkih prava, postupanje s izbjeglicama u pojedinim zemljama Europe, ali i odnos prema ženama u Poljskoj, a što je tendencija u istočnoj Europi (sjetimo se Istanbulske konvencije i problema oko njezine ratifikacije) jesu dobar primjer za ovo što pokušavamo podcrtati, smatra Matošević.

Antifašizam 21. stoljeća

Kada se govori o tome što je antifašizam danas, odnosno što bi bio antifašizam 21. stoljeća, Matošević smatra da bi se snažan naglasak, primjerice, trebao staviti radna prava, patrijarhalni odnos prema ženama i prema rodnim manjinama. Zatim na socijalne, ekonomske i klasne nejednakosti koje je situacija s covidom još produbila, ili kako se ljevica odnosno antifašisti organiziraju i odnose prema izbjeglicama koje dolaze s istoka i juga.

- Uskoro, prema pojedinim naznakama, nećemo imati samo izbjeglice koje dolaze u Europu iz političkih i ekonomskih razloga nego ćemo imati i klimatske migrante. Znamo da se područja izrazito suhih dijelova, recimo u Africi, šire. Što ćemo s ljudima koji dolaze od tamo? Kako ćemo se odnositi prema njima? Koje ćemo radne politike prema njima usvajati? Na koji način ćemo te ljude integrirati u društvo, škole, kvartove i institucije? Mislim da su to samo neki od primjera suvremenih tema kojima bi se antifašizam i antifašisti trebali baviti sada i u budućnosti i to definitivno nisu jedine teme, ali su dobar početak, zaključuje Matošević.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter