Žene su svoju vidljivost u društvenom i gospodarskom i kulturnom životu Istre gradile polako i uz velike prepreke, ali su uspjele. Ovo je priča o njima u mitovima, legendama, u grupama i znamenitim ženama - kroz vrijeme.

Zlatna vrata investitorice Salvie Postume Sergi i natpis »de sua pecunia«, što znači-svojim novce.

Kult božice Sentone

U antičko vrijeme, istarski je poluotok bio poprište štovanja velikog broja autohtonih ženskih božanstava čija su se imena, u jednoj od dvije varijante, sačuvala uglavnom na žrtvenicima.

Krajem željeznog doba, na istoku Istre živjeli su Liburni, stari ilirski narod vještih pomoraca koji je štovao mahom ženska božanstva. Jedna od njih bila je božica Sentona, zaštitnica putnika. Materijalni dokazi o kultu božice Sentone nađeni su na više mjesta u Labinu i Plominu te su i najbrojniji među nalazima što svjedoče o starim liburnijskim božanstvima.

Autohtoni istarski kultovi u antičkom razdoblju štovali su se na području južno od Limske Drage pa sve do rijeke Raše (Arsia flumen). Najviše se nalazišta nalazi na području kolonije Pule, municipija Nezakcija, Labina i Plomina, a ponešto je nađeno i u Poreču. Pronađeno je i registrirano 14 domaćih božanstava, od toga 13 ženskih. Od ženskih božanstava koja su pronađena i koja se štuju kroz cijelo rimsko razdoblje u Istri najvažnija su: Borija (Boria), Trita, Nebre, Sentona, i Eja (Eia) ili Ica i Irija Venera. Posebno je zanimljivo žensko božanstvo Terra Histria (zbog imena naše županije). Spomenici ovoga božanstva nađeni su na više mjesta u Istri. Tako imamo zavjetni žrtvenik iz Poreča, Nezakcija i Pule te nadvratnik iz Rovinja.

Histria, Terra Histria ili Istria štovala se na širem istarskom području. Radi se o personifikaciji područja, tj. podizanju cijeloga istarskog poluotoka na razinu kulta, što je poznato i u drugim regijama. Smatra se da je božanstvo zapravo nastalo iz rimskog kulta Terre Mater, koji se proširio po provincijama pod raznim imenima (npr u Dalmaciji Terrae Hillyricae).

Budući da su Rimljani imali iznimnu toleranciju što se tiče religije i vjerovanja, autohtona su se božanstva mogla štovati usporedo s rimskom božanstvima. Sve ove natpise, a i većinu ostalih, podigli su ljudi koji su potjecali iz nižih, ali ne najnižih društvenih slojeva: bili su to romanizirani potomci starosjedilaca ili istočnjačkih useljenika.

(Snimio Branko Biočić)

Žene u Starom Rimu

Žene u Starom Rimu, koje su bile rođene slobodne, smatrane su građankama (cives), ali nisu mogle glasovati i obavljati političke funkcije. Premda su u antici su žene smatrane pravno i poslovno nesposobnim, mnoge su tadašnje žene iz viših slojeva društva bile školovane, sposobne i promišljene i često su svojim stavovima utjecale na sinove i muževe. Bile su dobročiniteljice, podizale spomenike i građevine, kupelji, hramove i sl. Nekoliko je žena ostavilo svoj trag u antičkoj Istri, o čemu su pisali znanstvenici Klara Buršić Matijašić, Vesna Ghirardi Jurkić, Kristina Džin, Robert Matijašić i mnogi drugi.

U Puli je Slavoluk naručila i dala izgraditi Salvija Postuma Sergi svojim novcem 29 - 27. g. p.n.e. i to je jasno i nedvosmisleno označila urezanim natpisom u sredini friza (Salvia Postuma Sergi/de sua pecunia). Slavoluk Sergijevaca je rimska trijumfalna memorija locirana na istaknutom mjestu izlaska i ulaska u grad.

Manje je poznata Istrijanka Kalvija Krispinila, koja je 60-70.g.n.e.bila vlasnica proizvodnog pogona Lorun, gospodarskog kompleksa koji se sastojao od radionice keramičkih proizvoda i uljare te cisterne za prikupljanje vode. Sisenna Statilie Tauro, rimski konzul čak 16 godine, bio je vlasnik posjeda u 1. stoljeću poslije Krista. Nakon njegove smrti posjed prelazi u ruke Kalvije Krispinile, žene poznate po brojnim skandalima na Neronovom dvoru, koja je potjecala iz obitelji istarskih kolona iz Vižinade.

Od rijetkih spominjanja ženja, povijesni izvori navode boravak u Puli Antonije Klementijane - kćeri oslobođenika Feliksa i Antonije Cenide koja je bila u službi Klementijane, a potom i Vespazijanova utjecajna ljubavnica. Oko njezinoga lika se u romantičarskoj historiografiji 19. stoljeća stvorila neosnovana priča da je Vespazijan u Puli na Cenidin nagovor izgradio kazalište i amfiteatar. No, nema podataka iz prve ruke da je Cenida duže boravila u južnoj Istri, osim, možda da je povremeno boravila kako bi nadgledala svoje posjede. Preminula je u Rimu 74. godine n.e. u dobi od 60. godina.

Agripina Mlađa

Uz Pićan se vezuje naziv Pucinum kojim i Plinije i Ptolomej nazivaju utvrdu u unutrašnjosti Istre koja je i na rimskom dvoru bila poznata po posebno dobrom vinu. Žena cara Augusta, Livia, vjerovala je da svoju dugovječnost duguje baš činjenici da pije isključivo to vino.

Agripina Minor

Agripina Mlađa (Agrippina Minor) bila je žena cara Klaudija i majka cara Nerona. Nema dokaza da je živjela u Puli, ali se portret Agripine Mlađe otkrio u takozvanoj Agripinoj kući pokraj pulskog Foruma, kao rezultat mode da se uz kipove cara stavljaju i kipovi carske obitelji. Vrlo slični portreti Agripini Mlađoj otkriveni su tako na steli Obelie Maxime koja je otkrivena u Puli, portretu mlade žene koji je otkriven kraj Galižane, nadgrobnoj steli koju je za sebe i svoju obitelj dao izraditi Gaius Rufellius Rufus sredinom 1. st. iz Nezakcijskog agera. Osim ovih otkriveno je još antičkih spomenika koji ukazuju na »kopiranje« modnih trendova Agripine Mlađe.

Arheološko nalazište Vižula, naseljeno od neolitika do danas, predstavlja jednu od najljepših rezidencijalnih vila s višestoljetnom graditeljskom tradicijom rimskog carskog doba (od 1. do 5. st.) na istočnoj obali Jadrana. Za vladavine rimskog cara Konstantina Velikog, koji je 326. godine svog sina Crispa proglasio prijestolonasljednikom trona Rimskog carstva, što je zasmetalo Fausti, Crispovoj maćehi, koja je bila znatno mlađa od njegova oca. Fausta odluči postati ljubavnicom budućem prijestolonasljedniku, kako bi osigurala svoju poziciju na njegovu dvoru, ali je mladi Crispo odbije, te nastrada od gnjeva odbačene i moćne žene. O bogatstvu i sjaju života stanovnika Vižule svjedoče arheološki nalazi pronađeni u nekropoli Burle, na prostoru istoimene prevlake. Na ovom su području od 1. do 6. stoljeća pokapani stanovnici, bogati i siromašni, robovi i oslobođenici. Prema otkrivenim nadgrobnim spomenicima poznato da je »kućnim bogovima Manima jedna Marcija (Marcia) postavila za svog života dragome mužu Eliodoru (Aeliodorus) s kojim je živjela osam godina i dragom sinu Valeriju Firminu (Valerius Firmin) nadgrobni spomenik. Drugi stanovnik Vižule bio je rob Sabin (Sabinus), sluga pulskih kolona, koji je podigao spomenik dragoj ženi Klaudiji Pusili (Claudia Pusilla)«.

Kao i u slučaju muškaraca, žene koje pripadaju eliti i njihova politički važna djela nadmašuju u povijesnom pamćenju one nižeg društvenog statusa. Na natpisima i epitafima iz svih dijelova Rimskog Carstva nalaze se imena mnogih žena, ali rijetko kad pružaju neke dodatne informacije o njima.

U sljedećem nastavku:
Žene u Istri u
Srednjem vijeku

www.bpw.hr

Povezane vijesti

• Forum žena SDP-a: S pravima žena ne može se cjenkati
• Sjećanje na borbu za prava žena    
• Dan žena obilježili revijom frizura