(Foto: Muzej Grada Umaga)
Povijest ribara sjeverozapadne Istre utkana je u grue, drvene dizalice za barke, čiji dvogodišnji projekt obnove Muzej Grada Umaga privodi kraju i tako nastavlja očuvanje ovog vrijednog dijela lokalne i hrvatske baštine. Sam naziv grue dolazi iz istromletačkog govora što u prijevodu znači dizalice, a umijeće njihove izrade proglašeno je nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
- Tijekom projekta, koji je započeo 2022., održano je više od 40 predavanja i vođenih tura kako bi se lokalno stanovništvo bolje upoznalo s povijesnom i kulturnom vrijednošću grua. Uz edukaciju, provedene su i praktične radionice, uključujući sudjelovanje djece kako bi se tradicija prenijela na mlađe generacije. Prvi dio radova obuhvatio je obnovu grua u uvali Lako u Bašaniji, dok su krajem prošle godine dovršeni i radovi na gruama umaškog tipa u uvali Pozioi, u Moeli. Zamijenjeni su slomljeni stupovi, postavljeni novi klinovi i kuke, a drvene dizalice sada ponovno sjaje u svom punom sjaju, rekli su u Muzeju Grada Umaga o značenju tog bisera lokalne, a i hrvatske, ribarske baštine.
(Snimio Zvonimir Guzić)
Dvogodišnja obnova zahtjevala je stare vještine i tekla je pod budnim okom majstora starog zanata.
- Prije dvije godine smo ispilili drvo akacije (bagrema) točno u pravoj luni u kolovozu. Nakon što smo im ogulili koru, trupci su odležali godinu dana. Prvo smo obnovili većinu grua u uvali Lako u Bašaniji, nakon čega su došle na red grue umaškog tipa u uvali Pozioi, u Moeli gdje smo prvo izvadili sve slomljene stupove, zatim zabetonirali nove, te postavili klinove i kuke. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali na radionicama u kojima smo prenijeli znanje o gradnji grua. Velika zahvala ide i našim sugrađanima Silvanu, Sandru i Lucianu kao nositeljima znanja o izradi grua bez čije pomoći i velikog zalaganja ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
Na dvije lokacije s najvećim brojem grua, Bašaniji pored Savudrije i Moeli u Umagu, postavljene su četverojezične table s ciljem da se građani i posjetitelji Umaga informiraju o značaju grua za ovaj kraj. Prepoznatljivi su simbol umaške i savudrijske ribarske tradicije. Svaka grua ima svoju jedinstvenu strukturu, ovisno o građi koja je ribarima bila na raspolaganju. Visina grua obično je pet, šest metara i na taj su način, stanovnici koji nisu imali vez u luci, štitili svoje barke od naleta vjetra i visokih valova. Savudrijske grue su nešto starije i pojavile su se početkom 20. stoljeća, dok se u Umagu počinju graditi nekoliko desetljeća kasnije. Što je najzanimljivije, grue su specifične samo za Umaštinu i obalni potez od Savudrije do Karigadora i ne mogu se vidjeti nigdje drugdje u svijetu.
(Foto: Muzej Grada Umaga)
Umaške grue se razlikuju od savudrijskih po načinu penjanja tako da su umaški ribari koristili čelične klinove zabijene uzduž oba okomita stupa, dok su savudrijske sastojale od dva okomita i četiri vodoravna stupa po kojima se penjalo. Posebnost umaških dizalica je i način dizanja i spuštanja barki ručno pomoću čeličnog vitla na koje je namotano čelično uže. Posljednje grue su izgrađene još tamo sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nekoć su nosile batane, a danas su uglavnom prazne, jer ljudi sa današnjim barkama puno lakše dolaze do luka. Isto tako, smanjio se i broj batana, jer se drvo sve manje upotrebljava zbog težeg održavanja.
No, kao kulturna baština grue i batane imaju veliku vrijednost i povijesni značaj za Umag, Istru i Hrvatsku. U obliku slike na magnetu ušle su i u suvenirsku ponudu umaškog muzeja.
(Foto: Muzej Grada Umaga)