Grue kao spomenici ribarske tradicije

Pri kraju projekt obnove drvenih dizalica za barke na području Umaga i Savudrije

| Autor: Zvonimir Guzić
(Foto: Muzej Grada Umaga)

(Foto: Muzej Grada Umaga)


Povijest ribara sjeverozapadne Istre utkana je u grue, drvene dizalice za barke, čiji dvogodišnji projekt obnove Muzej Grada Umaga privodi kraju i tako nastavlja očuvanje ovog vrijednog dijela lokalne i hrvatske baštine. Sam naziv grue dolazi iz istromletačkog govora što u prijevodu znači dizalice, a umijeće njihove izrade proglašeno je nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Povijesna i kulturna vrijednost

- Tijekom projekta, koji je započeo 2022., održano je više od 40 predavanja i vođenih tura kako bi se lokalno stanovništvo bolje upoznalo s povijesnom i kulturnom vrijednošću grua. Uz edukaciju, provedene su i praktične radionice, uključujući sudjelovanje djece kako bi se tradicija prenijela na mlađe generacije. Prvi dio radova obuhvatio je obnovu grua u uvali Lako u Bašaniji, dok su krajem prošle godine dovršeni i radovi na gruama umaškog tipa u uvali Pozioi, u Moeli. Zamijenjeni su slomljeni stupovi, postavljeni novi klinovi i kuke, a drvene dizalice sada ponovno sjaje u svom punom sjaju, rekli su u Muzeju Grada Umaga o značenju tog bisera lokalne, a i hrvatske, ribarske baštine.

(Snimio Zvonimir Guzić)(Snimio Zvonimir Guzić)

Dvogodišnja obnova zahtjevala je stare vještine i tekla je pod budnim okom majstora starog zanata.

- Prije dvije godine smo ispilili drvo akacije (bagrema) točno u pravoj luni u kolovozu. Nakon što smo im ogulili koru, trupci su odležali godinu dana. Prvo smo obnovili većinu grua u uvali Lako u Bašaniji, nakon čega su došle na red grue umaškog tipa u uvali Pozioi, u Moeli gdje smo prvo izvadili sve slomljene stupove, zatim zabetonirali nove, te postavili klinove i kuke. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali na radionicama u kojima smo prenijeli znanje o gradnji grua. Velika zahvala ide i našim sugrađanima Silvanu, Sandru i Lucianu kao nositeljima znanja o izradi grua bez čije pomoći i velikog zalaganja ništa od ovoga ne bi bilo moguće.

Na dvije lokacije s najvećim brojem grua, Bašaniji pored Savudrije i Moeli u Umagu, postavljene su četverojezične table s ciljem da se građani i posjetitelji Umaga informiraju o značaju grua za ovaj kraj. Prepoznatljivi su simbol umaške i savudrijske ribarske tradicije. Svaka grua ima svoju jedinstvenu strukturu, ovisno o građi koja je ribarima bila na raspolaganju. Visina grua obično je pet, šest metara i na taj su način, stanovnici koji nisu imali vez u luci, štitili svoje barke od naleta vjetra i visokih valova. Savudrijske grue su nešto starije i pojavile su se početkom 20. stoljeća, dok se u Umagu počinju graditi nekoliko desetljeća kasnije. Što je najzanimljivije, grue su specifične samo za Umaštinu i obalni potez od Savudrije do Karigadora i ne mogu se vidjeti nigdje drugdje u svijetu.

(Foto: Muzej Grada Umaga)(Foto: Muzej Grada Umaga)

Umaške i savudrijske

Umaške grue se razlikuju od savudrijskih po načinu penjanja tako da su umaški ribari koristili čelične klinove zabijene uzduž oba okomita stupa, dok su savudrijske sastojale od dva okomita i četiri vodoravna stupa po kojima se penjalo. Posebnost umaških dizalica je i način dizanja i spuštanja barki ručno pomoću čeličnog vitla na koje je namotano čelično uže. Posljednje grue su izgrađene još tamo sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nekoć su nosile batane, a danas su uglavnom prazne, jer ljudi sa današnjim barkama puno lakše dolaze do luka. Isto tako, smanjio se i broj batana, jer se drvo sve manje upotrebljava zbog težeg održavanja.

No, kao kulturna baština grue i batane imaju veliku vrijednost i povijesni značaj za Umag, Istru i Hrvatsku. U obliku slike na magnetu ušle su i u suvenirsku ponudu umaškog muzeja.

(Foto: Muzej Grada Umaga)(Foto: Muzej Grada Umaga)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter