(Snimio Zvonimir Guzić / Glas Istre)
Zadnjih nekoliko godina, krajem listopada Grad Umag, Ustanova Festum i Zajednica Talijana "Fulvio Tomizza" Umag svoje sugrađane, a posebno one najmlađe, razvesele manifestacijom Zuccafest koja se redovito u tri dana tematskog programa prelije iz listopada u studeni.
Ovogodišnje izdanje je počelo u srijedu kreativnom izložbom bundeva koje su izrezbarile male ručice vrtićke djece i one nešto većih školaraca. Šarenilo jesenskih boja i maštoviti oblici privlačili su prolaznike na Trgu 1. svibnja tijekom cijelog dana, a dolaskom večeri i paljenjem svijeća unutar izdubljenih izložbenih primjeraka ugođaj je postao još dojmljiviji. Noć je donijela i nastavak Zuccafest programa "plesom vještica" koji su pred mnoštvom okupljenih građana izvodile razne plesne skupine i umaške mažoretkinje posebno maskirane za ovu priredbu.
- Čak jedanaest različitih skupina nastupilo je na ovom plesnom showu u kojem su sudjelovala djeca od vrtićke do školske dobi iz svih odgojno obrazovnih ustanova sa područja grada Umaga. Zuccafest kao zabavna manifestacija pomalo već dobija tradicionalne obrise i sve dok vidimo vesela i nasmješena lica djece sa zadovoljstvom ćemo organizirati ovakve priredbe, rekla je Antonella Desgrassi iz Zajednice Talijana Umag.
Program se nastavlja danas, u četvrtak 31. listopada večernjom kino projekcijom ovogodišnjeg horor hita "Smiješak 2" od 20 sati u Kazališnoj dvorani "Antonio Coslovich" Umag.
Subota 2. studenog je zadnji dan manifestacije, koji se također održava u kino sali, gdje će se mlađa publika moći zabaviti na jutarnjoj matineji od 11 sati uz animirani film »Moja friki obitelj«, dok će oni stariji od 20 sati moći uživati u još jednom horor filmu »Nikad ne puštaj«.
Zuccafest je festival posvećen oblikovanju bundeva, zabavi i plesu, a povezan je s običajima koji svoj korijen imaju u Irskoj. Rezbarenje bundeva i maskiranje u razna zagrobna bića došlo je iz SAD-a u Europu pod nazivom Halloween, a sam običaj u SAD su donijeli irski doseljenici sredinom 19. stoljeća. Za razliku od američkog običaja u Irskoj su se rezbarile pristupačnije i jeftinije repe kojih u Americi nije bilo u tolikom broju, pa se tradicija nastavila na bundevama koje su se sadile u velikim količinama.
U keltskim dijelovima Irske i Škotske repa se nije rezbarila samo da bi nastali strašni izrazi lica nego i da u unutrašnjost stane svijeća i nazivala se will-o’-the-wisp ili jack-o’-lantern. Po njihovoj legendi u noći 31. listopada duše predaka i nadnaravna bića lutaju ovozemljaskim svijetom, a strašna lica i svjetlost trebali su ih otjerati od ljudi.
Te se noći slavio i keltski blagdan Samhain, odnosno kraj ljeta i početak zime. Vjerovali su da je to vrijeme noći kad se brišu granice između svijeta mrtvih i živih, pa je duše mrtvih nekako trebalo otjerati. Svrha ove tradicije nikada nije bila prizivati vještice i demone, nego suprotno od toga cilj je bio potjerati sve ono što ima veze sa svijetom mrtvih.