a cijene lete u nebo...
FOTO / Jedan dan u društvu s dr. Željkom Prgometom: Pitomi kesten je zanemarena, ali vrlo perspektivna kultura
(Snimila Nina Orlović Radić)
Cijene kestena lete u nebo. Slatki jesenji plod, kojeg smo kao djeca »pobirali« u lovranskim šumama, pritom ne štedeći obuću dok smo ih otvarali iz njihovih košuljica ritmičkim pokretima nogu, danas se ne mogu kupiti ispod deset eura. S protekom vremena pitomih je kestena sve manje, a i djeca su, u međuvremenu, postali ljudi.
O pečenim kestenima, koje smo donosili kući da ih majka pripremi i njima zamiriše čitavu kuhinju, danas se prisjećam s nostalgijom. Zašto je pitomi kesten danas skupa delicija, razgovaramo s vlasnikom rovinjskog rasadnika »Skink« Željkom Prgometom.
Voćna kultura ili šumsko drvo?
- Svega čega nema, skupo je. Pitomi kesten se uvozi iz Italije, Portugala, Kine, a to naravno, ima svoju cijenu, kaže dr. Prgomet, koautor knjige o pitomom kestenu koju je prije jedanaest godina napisao u suradnji s kćerkom Ivom i Slavkom Branom, odnosno s pionirom plantažnog uzgoja pitomih kestena u šumama nekolicine hrvatskih županija, među kojima i Primorsko-goranske.
Kako je došao na ideju i u kakvom je stadiju projekt koji je započeo prije dva desetljeća, pitamo Prgometa, doktora agronomskih znanosti, specijalista za voćarstvo Mediterana, s doktorskom disertacijom na temu smokvarstva, kojeg danas Rovinjci zovu i prvim (i do sad jedinim) doktorom smokvarstva.
- Prije dvadesetak godina na jednom savjetovanju voćara Republike Hrvatske kojeg smo organizirali u Rovinju, pozvali smo kolege iz Italije, konkretno iz Torina gdje je moja kćerka Iva bila na subspecijalizaciji da nama održe predavanje na temu uzgoja pitomog kestena jer je Italija do tada bila broj jedan na čitavom svijetu. Podsjećam, do tada mi nismo imali pitomi kesten kao voćnu kulturu, nego se vodila kao šumsko drvo, kaže Prgomet.
Cilj je popularizirati pitomi kesten kao voćnu kulturu.
- Mi godinama pričamo o lovranskom marunu, pitomom kestenu, a ne znamo što je pitomi, a što divlji. Mješamo te opcije, i jednom, kad smo ušli u tu problematiku, još 2013. godine napisali smo i knjigu o pitomom kestenu da bi ljudima uopće dočarali što je to pitomi kesten i koju kvalitetu ima. Također, objasnili smo i da je to profitabilna kultura, u koje se svrhe može koristiti i definirali da to nije šumsko drvo već da se u svijetu uzgaja na plantažni način.
- Od tada pa do danas, cilj je bio da populariziramo pitomi kesten kao voćnu kulturu koja ima perspektivu što se i danas pokazuje upravo visokom cijenom. Međutim, mi i danas postavljamo pitanje - zbog čega ljudi ne rade plantaže? Ne, na to pitanje nemamo baš pravog zaključka (kao ni po pitanju smokve, koje radimo još više) zbog čega ih nema. Primjerice, kod smokve nemamo dovoljno ljudi za berbu, no kod pitomog kestena plod pada na zemlju pa ga samo treba pokupiti, kaže Prgomet, odgovarajući i na naše pitanje riječima da problem nije ni u dugom čekanju prvog uroda jer, već u drugoj godini cijepljene sadnice imaju plodova na sebi.
Lovranski marun je brend, ali ...
- Generalno, svjetski problem po uzgoju kestena je problem raka kore i ose šiškarice koja se pojavljuje zadnjih petnaestak godina, No, pitanje ose šiškarice je već pomalo riješena stvar jer se introduciraju s Torymus sinensis (osicom koja je predatorica za osu šiškaricu čime smanjuje populaciju i čine manju štetu). Ali rak kore je i dalje prisutan i kako se pojavio, još do jučer je Italiju koja je bila na prvom mjestu po uzgoju, svrstava na peto, dosta daleko iza Kine koja je uzela primat, a slijedi je Turska. U pogledu proizvodnje u Hrvatskoj mi nismo ni evidentirani jer imamo otprilike petnaest tisuća hektara šuma, a ne plantaža. Ipak, moram naglasiti da se zadnjih desetak godina najviše posadilo pitomih kestena u Međimurskoj županiji i oko Karlovca gdje ga najviše obitava, kaže Prgomet.
Što se tiče Primorsko-goranske županije, dodaje, i tu su prisutni.
- Lovranski marun je brend, ali brend koji je u priči kao lovranska trešnja, gdje smo došli do zaključka da nema lovranske trešnje već je to sorta lambert, američka sorta koja je donesena i koja u Lovranu obitava već dugo godina. Tako je očigledno i s lovranskim marunima. Naime, još prije šest godina Primorsko-goranska županija nam je dala priliku da obavimo istraživanje i to financijski poduprijela da utvrdimo stanje i perspektive uzgoja pitomog kestena, a prošle godine još konkretnije Općina Lovran i Grad Opatija su osigurali da se snimi postojeće stanje što je i obavljeno u suradnji s kolegama iz Šumarskog instituta iz Jastrebarskog. Nakon prezentacije sada se želi financijski poduprijeti obnova i sanacija postojećih šuma i sadnja novih mladih nasada jer smatraju da se uz turizam koji je tu prisutan, u vrijeme kestena sezona može produžiti i sadržajno, kaže nam Prgomet.
Vraćajući se na pitanje lovranskog maruna, tu su, kaže, radili genetske analize DNA, i nosili ih u Torino u banku gena te ustanovili da ima unikatnih stvari.
- Komparirali smo s drugim i sada treba definirati što je pravi lovranski marun, pošto svatko, kad dođemo na teren, kaže »ovo je pravi lovranski marun«. Prošle su godine Opatija i Županija dale dosta sredstva da se iz sve te populacije izdvoji dva, tri, recimo dobrećki, liganjski, lovranski marun. S tim u vezi jedan je međunarodni projekt u tijeku INTERREG (suradnja s Italijom i Slovenijom, traje četiri godine) na temu pitomog kestena u kojem sudjeluju i Grad Opatija i Općina Lovran te otok Krk, gdje bi se trebale iskristalizirati sorte, navodi Prgomet.
Istra ima uvjete, ali nema tradiciju
Također, dodaje i da Opatija, Lovran i Županija izdvajaju i dio sredstava za praćenje zdravstvenog stanja pitomog kestena kroz godinu gdje je angažiran i Šumarski institut u Jaski kroz kojeg se ljudima savjetuje koja stabla treba eliminirati da se rak kore ne bi širio dalje. Nadalje, definirane su i stavke što se treba raditi kroz naredno razdoblje i to je stavljeno u program aktivnosti Lovrana i Opatije.
- Istra ima bolje uvjete, ali nemamo tradiciju. U Istri su druge kulture puno zanimljivije u smislu uzgoja, od vinove loze do masline koje definitivno dominiraju. Projekt koji smo napravili za našu Županiju prije petnaest godina na temu stanja i perspektive uzgoja pitomog kestena je zamišljen na način da se zone koje nisu za uzgoj masline, smokve ili pomigranaja, i s višim nadmorskim visinama od 300 metara, posade pitomim kestenom koji je, uzgred rečeno, rentabilniji od puno kultura. Naime, osim ploda danas se više od 220 proizvoda radi na bazi brašna pitomog kestena, zaključuje naš razgovor Željko Prgomet.
Ekonomska računica
Zanima nas i razlog zbog kojeg bi se mladim poljoprivrednicima preporučila sadnja plantaža pitomog kestena?
- Prvenstveno, tu je ekonomska računica. S druge strane, i napor koji ulažete. Naime, sadnica pitomog kestena intenzivno se treba njegovati prve tri godine dok se ne razvije, dok se poslije praktično sav posao svodi na skupljanje plodova koji padaju odozgo. Osim toga, ako govorimo o smislu ploda, on je po analizama cijene i troškova koje imamo i koje su uistinu minimalne, isplativiji od uzgoja masline, smokve ili vinove loze. Primjera radi, i pod uvjetom da uzgajaš vinovu lozu samo da dobiješ grožđe tu nema neke računice, ali vino ima jer smo mu podigli kvalitetu. Isto tako je i s maslinom. Zašto onda pitomi kesten? Jer, po jednom stablu možeš dobiti između pedeset i sto kilograma ploda što je dokaz da se svakako isplati, kaže dr. Prgomet, uz dodatak da su prve tri godine najvažnije.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
