U Gradskoj vijećnici Grada Umaga u organizaciji Gradske knjižnice Umag i Udruge antifašista Bujštine održan je simpozij na temu "Londonski memorandum 1954.: 70 godina od razrješenja Tršćanske krize" koji je koncepcijski osmislio povjesničar Federico Tenca Montini. Na simpoziju su uz Montinija sudjelovati najugledniji povjesničari iz regije; Jože Pirjevec, Tvrtko Jakovina, Deborah Rogoznica i Marko Medved.

Granična podjela

Tršćanska kriza koja je, s obzirom na dugotrajni teritorijalni spor na sjevernom Jadranu, bila najosjetljivija mirnodopska dionica odnosa dviju država, Italije i Jugoslavije te odnosa talijanske, slovenske i hrvatske nacije, trajala je od svibnja 1945. godine do sklapanja Londonskog memoranduma 5. listopada 1954. godine. Memorandumom je ukinuta saveznička vojna uprava na području STT-a (Slobodna Teritorija Trsta) što je značilo da civilnu upravu u Zoni A preuzima Italija, a u Zoni B Jugoslavija.

Skupu je u ime Istarske županije nazočio pročelnik odjela za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica, iz Grada Umaga prisutan je bio dogradonačelnik Mauro Jurman, te predsjednica Udruge antifašista Bujštine Vesna Žmak i mnogi drugi ugledni gosti koji su, kako je naveo moderator simpozija ravnatelj umaške knjižnice Neven Ušumović, prešli granicu nekadašnjih Zona A i B.

- Čestitam organizatoru na eminentnim gostima i hrabrosti da se odabere ovakva tema iako je već prošlo 70 godina. Mi u Istri se ponosimo svojom multikulturalnošću i tolerancijom, međutim i to je imalo svoje uspone i padove. Današnja tema je bilo vrijeme kad smo bili u padu, kad su se događale razne promjene i mnoge ružne stvari. O tim stvarima treba progovarati i ta znanja moramo prenositi dalje, rekao je pročelnik Torbica na otvaranju simpozija.

U uvodnom je dijelu povjesničar Montini objasnio nastanak same granične podjele na Zone A i B koja je na kraju dovela do formiranja STT-a.

- U trenutku kada su savezničke postrojbe započele prodirati u sporno područje, jugoslavenska je vlada 21. svibnja 1945. godine prihvatila prijedlog o formiranju savezničke vojne uprave u Slovenskom primorju. Sporazumom potpisanim u Beogradu 9. lipnja 1945. između vlade Demokratske Federativne Jugoslavije i vlada Velike Britanije i SAD-a, teritorij Julijske krajine podijeljen je na Zonu A i Zonu B. Dio zapadno od Morganove linije (Zona A), uključujući i Pulu s užom okolicom, došao je pod savezničku vojnu upravu, a dio istočno od Morganove linije (Zona B) pod vojnu upravu Jugoslavenske armije.

Jugoslavenske su se postrojbe do 12. lipnja 1945. povukle iz Trsta, Pule i drugih dijelova Zone A. Prema Pariškom ugovoru od 10. veljače 1947. godine ukinute su Zone A i B i osnovan je Slobodni Teritorij Trsta (STT) sa svojim zonama A i B, a Pula je pod savezničkom kontrolom ostala do 15. rujna 1947. godine. Londonskim memorandumom granica između dviju zona postala je i službena granica između Italije i Jugoslavije, rekao je Montini.

Akademik i povjesničar, profesor Jože Pirjevec, na temu se osvrnuo iz osobnog aspekta jer je kao dječak u to vrijeme s obitelji živio u Sežani, ali su 1947. godine kad je osnovana STT-a preselili u Trst. Njegov otac trgovac nije preferirao život u komunizmu, ali je istovremeno bio i antifašist i nije želio živjeti u Italiji, tako da se pojavom STT-a ukazala prilika za trećom opcijom.

- Saveznici su u to vrijeme u STT-a garantirali ista prava svim narodima koji su tamo živjeli. Govorilo se da će taj dio postati svojevrstan Singapur sjevernog Jadrana i mi smo zbog toga izabrali život u Trstu, ali od toga nije bilo ništa.

Londonskim memorandumom postali smo slovenska manjina u Italiji. Jugoslavija je u to vrijeme gledala kako zaštititi naše manjinske interese u Trstu, dok talijanska vlada nije toliko marila za svoje sunarodnjake koji su ostali živjeti u zoni koja je pripala Jugoslaviji. Moram istaknuti kako je područje STT-a bilo aktualno sve do 1975. godine i Osimskog ugovora. Talijani dugo nisu priznavali granicu između dviju zona kao službenu, što je Jugoslavija znala iskoristiti.

Naime za taj mali dio međe su Talijani tražili da bude liberalniji za lokalno stanovništvo koje bi lakše prelazilo iz države u državu na što je jugoslavenska strana pristala, ali pod uvjetom da to vrijedi za cijelu kopnenu granicu između Italije i Jugoslavije sve do Austrije. Tako da je Videmskim sporazumom Jugoslavija bila jedina socijalistička država sa tako "otvorenom" granicom prema kapitalističkom zapadu, rekao je Pirjevec.

Na politički aspekt Tršćanske krize i njenog rješenja osvrnuo se Tvrtko Jakovina, izvanredni profesor svjetske povijesti 20. stoljeća i povijesti "hladnog rata".

- Nakon smrti Staljina jača politička pozicija Jugoslavije. Već 1954. godine Balkanski pakt dobiva svoj vojni iskaz kao dio zamišljenog bloka vojnih saveza koji su trebali ojačati antisovjetsku poziciju. Jugoslavija je s jedne strane bila na pozitivnom valu jer su se njeni interesi uklapali s važnim faktorima na međunarodnoj sceni i to u vrijeme kad je talijanska vlada prolazila kroz duboku unutarnju krizu.

Kad je Londonski memorandum potpisan svi mediji su slavodobitno izvještavali o uspjehu dok su Titovi govori i ostali politički komentari bili razmjerno pomirljivi. Iskazali su želju za mirom premda je dio naših građana ostao sa onu stranu granice u Trstu. Nakon toga Jugoslavija s nizom zemalja u to vrijeme zauzima neutralan stav u sukobu između zapada i istočnog bloka, rekao je Jakovina.

Gospodarski osvrt na poslijeratno krizno razdoblje dala je slovenska povjesničarka Deborah Rogoznica koja je istaknula da je područje Trsta predstavljalo stratešku točku kao svojevrstan zamašnjak jugoslavenskom gospodarstvu čiji proletarijat bi se povećao za gotovo 200 tisuća radnika zbog čega su željeli dobiti taj dio teritorija pod svoju upravu.

- Nakon uspostave STT-a, u Zoni B je bila uvedena posebna valuta "jugo-lira" koja je već 1949. godine zamijenjena dinarom, a sljedećih godina bile su proširene i druge zakonske osnove koje su počivale na jugoslavenskom gospodarstvu, a uspostavljena je i carinska unija. Tako da je potpisom Londonskog memoranduma zona B praktički već bila gospodarski integrirana u Jugoslaviju, rekla je Rogoznica.

Demilitarizirana država

Posljednji izlagač Marko Medved dotaknuo se crkvene povijesti u tematskom razdoblju utvrdivši da pri analizi cjelokupne situacije treba uzeti u obzir ponašanje talijanskog katoličkog episkopata za vrijeme fašizma u Drugom svjetskom ratu, te poslije za vrijeme komunizma jer odnos Vatikana nije bio istovjetan u oba slučaja. Radi se o jako trusnom području crkvene povijesti zaključio je Medved.

Na kraju je uslijedilo i dva pitanja iz publike, od kojeg je jedno bilo zašto je 90 posto bujske arhive i dalje u Beogradu i zašto Hrvatska država ne vrati te dokumente?

- Hrvatska to nije napravila jer traži povrat arhive NDH i dok to ne dobije ne želi preuzeti ni ostalu arhivu. Sve to usporava i poskupljuje naša istraživanja jer za sve moramo ići u Beograd, rekao je povjesničar Jakovina.

Na pitanje da li je STT-a bila država, pokušao je odgovoriti Pirjevec.

- STT-a je trebala postati demilitarizirana država, na papiru je egzistirala kao jedan entitet, ali je trebalo napraviti cijelu strukturu da bi sve funkcioniralo kao država, od guvernera, parlamenta pa do vlade. Toga nije bilo, rekao je Pirjavec.

Povezane vijesti

• Umagu ranije no ikad dvomilijunto noćenje
• U Umagu otvorena najmodernija školska kuhinja
• Nakon sezone zahuktali su se komunalni radovi