povijest fotografije u istri
Čovjek je oduvijek imao potrebu ovjekovječiti svoj izgled, a prve fotografije u Istri nastale su prije 170 godina
I. Letiš, Uspomena na izlet u Kastav 1. svibnja 1909. (Foto PPMI)
Čovjek je oduvijek imao intenciju i potrebu iz mnogo razloga ovjekovječiti svoj izgled i postojanje u formi portreta. Umjetnički prikaz osobe s njezinim individualnim obilježjima bio je dugo vremena privilegiji viših društvenih slojeva i primarno likovni zadatak slikara i kipara. To se mijenja nakon 1839. kada je prvi puta predstavljen postupak dobivanja trajne slike predmeta djelovanjem svjetlosti na fotoosjetljivu podlogu, odnosno fotografija.
Uslijedio je njezin intenzivan razvoja i popularizacija, a portret postaje istovremeno jedno od najzanimljivijih, ali i najzahtjevnijih tematskih područja fotografije. Osobni portreti postali su zbog bržih i jeftinijih fotografskih postupaka izrade dostupni širokom krugu ljudi koji su ih koristili u različite svrhe. Otvaraju se brojni fotografski atelijeri čija je glavna usluga snimanje studijskih portretnih fotografija.
Stilska obilježja
Prve fotografije javljaju se u Istri u razdoblju između 1852. i 1855. Ubrzo je krenuo njezin dinamičan razvoj i širenje diljem cijeloga poluotoka. Tijekom druge polovice 19. i početkom 20. st. formira se nekoliko fotografskih središta (Pula, Pazin, Rovinj, Opatija, Veli Lošinj, Mali Lošinj, Poreč, Motovun, Muggia, Piran i dr.) u kojima djeluju mnogobrojni profesionalni fotografi, ali i fotografi amateri. Jedan od najpopularnijih oblika njihova rada je studijska portretna fotografija.
Prve primjerke karakterizira jednostavan i strog stil portretiranja, ukočen stav modela, neutralna pozadina i meka dnevna rasvjeta. Zastupljeno je snimanje pojedinačnih modela (muškarci, žene, djeca). Dominiraju snimke poprsja gdje je pažnja usmjerena na lice klijenta koje je u poziciji en face ili poluprofilu, tzv. portreti u bijelom. Fotografi koriste pri njihovoj izradi papirnate maske ili vinjete za kopiranje s otvorima u sredini (oval, krug, pravokutnik) koji omogućuju da slika prema krajevima bude svjetlija ili tamnija. Kod portreta cijelih likova osobe sjede ili stoje, a uz njih se ističu ovisno o kadru tadašnji atelijerski rekviziti (stup, skupljena draperija, naslonjač, stolica i sl.).
Njihova je uloga funkcionalna, jer pomažu klijentu da ostane miran i nepomičan. Slobodniji stil portretiranja postupno se razvija od 1870-ih godina. Uz ranije značajke, ističe se novi način kadriranja portretiranih osoba, do pasa ili tri četvrtine figure, u stojećem ili sjedećem stavu. Modeli se smještaju ispred oslikanih pozadina s različitim motivima (interijeri, pejzaži) kojima se postiže dojam dubine. Novost su i profinjeniji i osobniji atelijerski rekviziti, poput rustičnih elemenata (grane drveća), dijelova kamenih ili drvenih balustrada i dr. Stav modela je opušteniji, s tijelom okrenutim od fotografskoga aparata i licem izravno prema njemu.
U rukama modela položeni su ponekad simbolični predmeti, npr. cvijeće, cigareta, lepeza ili dio toalete. Počinju se snimati i portreti manjih grupa s motivima majke s djecom, prijatelja, djece i obitelji, a razlog su obično posebne prigode iz svakodnevnoga života (rođenje djeteta, Sveta pričest, Krizma, vjenčanje, godišnjica braka). Kako bi naglasio međusobni odnos između članova manje grupe fotograf mora paziti da portretirane osobe budu što bliže jedna drugoj, da su otprilike u istoj ravnini, da sjena jedne osobe ne pada na drugu i da najstarija osoba bude smještena u sredini. Razvoj fotografske tehnologije, ali i kemijsko usavršavanje pojedinih postupaka tijekom 1880-ih godina omogućili su snimanje portreta većih grupa (školski razred, glazbeni sastav, vojni odred i dr.).
One se obično snimaju vani na danjem svijetlu, pri čemu se pazi da članovi nisu izloženi izravnoj sunčevoj svijetlosti nego da je ona raspršena kako ne bi došlo do prejakog kontrasta na licima fotografiranih. Osobe stoje ili sjede, poredane u dva ili više redova, često na nekim stepenicama ili strmini. Iako većina fotografa zadržava ustaljene norme portretiranja kod nekih se manifestira početkom 20. st. osobniji stil portretiranja kroz primjenu zamagljene pozadine, opuštene i neformalne poze modela, neobičnih kadriranja, insceniranih ambijenta i umjetničkih maski s ornamentima ili slikama.
Formati i kartoni
Izrada studijskih portretnih fotografija odvija se u dva dijela, izradu negativa i izrada pozitiva. Iz negativa, na kojem su svijetla i tamna mjesta zamijenjena, mogao je fotograf napraviti neograničen broj pozitiva postupkom kopiranja na različite materijale (papir, staklo, porculan i sl.). Pozitivi na papiru podljepljivali su se obavezno na sekundarnu podlogu, odnosno na fotografske kartone standardiziranih dimenzija.
Od početka je kod istarskih fotografa za pojedinačne portrete i portrete manjih grupa izražena upotreba dva najpopularnija formata, formata posjetnice (od fra. Carte de visité) i kabinet formata, a za grupne portrete formati većih dimenzija. Kartone za istarske fotografe oblikovale su i tiskale specijalizirane grafičke tvrtke iz Beča.
Tijekom desetljeća mijenjala se njihova debljina i boja. Na prednjoj strani kartona ispod fotografije bili su redovno otisnuti identifikacijski podatci o fotografu ili atelijeru (ime i prezime ili naziv atelijera, adresa). Na poleđini je bio otisnut logotiop u tehnici litografije ili zlatotiska. On je postao s vremenom zaštitni znak kvalitete rada pojedinca i vizualna reklama njegove fotografske profesije.
Studijske portretne fotografije predstavljaju kao dragocjena fotografska baština jedan od najrelevantnijih izvora za istraživanje povijesti rane fotografije u Istri.
Fotografska središta, fotografi i atelijeri
Pula – L. Mioni, B. Circovich, Fratelli Luccardi, Regalo Fabbri & Co., C. Gallinaro, M. Beriotto, G. Bonivento, E. Zamboni, A. Ghega, Atelier Mikado, Sintich C. & Co., Atelier Flora, Atelier Olympia, D. Buttignoni, Fotografia Toscana, Fotografia Triestina Secession, Fotografia Ofelia, M. Corazza, A. Nemetz, G. Fiorini, E. Mioni, M. Breuer, R. Marinovich, Atelier Schrecker, Atelier Venus i dr.
Rovinj – L. Caenazzo, A. Ceregato; Pazin – G. Lion; Motovun – L. Cassano; Poreč – D. Buttignoni; Opatija – E. Jelussich, I. Letis, E. Porkert, Atelier Betty; V. Lošinj – G. De Rudy, Atelier Aurora; M. Lošinj – L. Mioni, B. Lergetporer, O. Achtschin; Piran – A. Pettener; Muggia – A. Ruppercht i dr.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
