Na Današnji dan, godina je 2020.

Vremeplov Glasa Istre: Jednostavno: ne ponovilo se!

| Autor: Vanesa Begić
(Arhiva Glasa Istre)

(Arhiva Glasa Istre)


Četiri godine. Olimpijski ciklus. Uglavnom toliko traju mandati političara. Ciklusi obrazovanja - niži razredi osnovne i viši razredi osnovne te uglavnom i srednja. Nekada su toliko trajale i godine fakulteta. Pravo zaokruženo razdoblje.

Prodrijeti u prošlost i vidjeti što se dogodilo prije četiri godine uvijek može biti zanimljivo. No, ulazeći u prošlost zvanu 2020. je nešto posve drukčije, s jedne strane, kao da je to bila daleka prošlost, neki recimo pluskvamperfekt, a s druge strane, kao da je sjena toga, te nažalost i neke posljedice su tu i dalje među nama.

Već s naslovnice vidimo o čemu je riječ. Školska godina počinje, a satovi su skraćeni, tjelesni i odmori ne provode se vani nego - u učionicama, nastava se održava u dvije smjene, a učenici viših razreda nose maske.

To je bio početak korona školske godine 2020./2021. Naime, od kada su u školskoj godini 2019./2020. učenici 13. ožujka ostali kući zbog lockdowna, proces obrazovanja promijenjen je u potpunosti i nije to bio više onaj sustav obrazovanja od prije.

Od sredine ožujka 2020. većina se učenika nije više, sve do kraja školske godine, vratila u školske klupe, imali su nastavu online, samo su se pred kraj školske godine vratili učenici nižih razreda na par tjedana. I školska godina 2020./21. bila je prva školska godina u cijelosti u znaku korona mjera. Nastave je malo bilo, malo nije bilo, izolacije, online, onda su opet učenici bili kući, pa su se vraćali, pa opet kući i tako u "valovima". Koliko je bilo valova? Neke je stvari bolje zaboraviti.

(Arhiva Glasa Istre)Zadnja stranica (Arhiva Glasa Istre)

Nekoliko zanimljivosti

No, da ne bude sve u znaku korone - koja je "pokrivala" najveći dio novina, portala, radijskih i televizijskih priloga, u našim smo novinama na današnji dan, neponovljive 2020. objavili i niz zanimljivih tema.

Naš tadašnji suradnik Roberto Rauch napisao je osebujan tekst o Sergiu Endrigu. "Petnaest je godina prošlo od smrti Sergia Endriga, jednog od najvećih talijanskog kantautora dvadesetog stoljeća. Ovaj rođeni Puležan danas je smatran perjanicom talijanske glazbe, a najveći uspjeh doživio je osvajanjem popularnog Sanrema 1968. godine.

Posljednjih je godina Pula napokon prepoznala važnost Endriga za grad te mu dodijelila spomen-ploču u blizini kuće u kojoj se rodio, a prije nekoliko godina dobio je i skulpturu u znaku pjesme "Noina arka". U njegovu je čast organizirano nekoliko posthumnih koncerata, a znakoviti filmski dokument nastao je pod redateljskom palicom Puležanke Ines Pletikos.

U dokumentarnom filmu "Endrigo 47" Pletikos se bavi pjevačevim odnosom s Pulom, ali i Milanom Rakovcem i Arsenom Dedićem, velikim prijateljem do posljednjih dana. Rakovac je posebno za tu priliku napisao i tekst "Endrigo blues" i povjerio ga Tamari Obrovac i Urošu Rahovcu. "Aj poveri voi, aj poveri noi", pjeva Tamara, dok mu Rakovac poručuje kako bi možda bilo bolje da je ipak ostao ("Ma iera meo che ti restavi qua"). Programi posvećeni Endrigu održavaju se i dalje, a Tamara Obrovac stalno priprema nove projekte, "oživljavajući" i istarske kaštele.

(Arhiva Glasa Istre)(Arhiva Glasa Istre)

Pulski festival

Iako nije bilo previše kulturnih sadržaja u toj 2020. godini, za koju su numerolozi i astrolozi rekli da će biti fantastična - ali, svi griješimo, pa i oni, filmski je festival, onaj pulski, dakako, održan početkom rujna, u sasvim novom terminu i uz epidemiološke mjere. Naš kolega Mladen Radić je u osvrtu na to izdanje festivala zapisao:

"Za razliku od prošlogodišnjeg koji je otvoren s "Generalom" koji je zbog teme dizao prašinu još prije no što je prikazan, i nastavio se s "Dnevnikom Diane Budisavljević" kojeg je publika ispratila ovacijama, a žiri odabrao za najboljeg, ove godine nije bilo nekih filmova koji će nadživjeti festival, za koje će se ljudi sjećati da su prikazani na ovom festivalu, bilo zbog dobrih ili loših razloga.

"General" je sa svim svojim manama bio film, a poslije i serija, o kojem se pričalo, no ove godine nismo vidjeli niti jedan film za koji bi se moglo reći da će imati sličnu sudbinu. Kao najbolji film ovogodišnjeg festivala ističemo "Mater" Jure Pavlovića, no to nije film za široku publiku, a pritom nas je u prvom dijelu prilično izmorio da bi se iskupio u završnici koja cijelom filmu daje novi smisao", piše Radić.

No, to je bila posebna godina, pa zbog i ponuda i ocjene se gledaju na drukčiji način.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter