Vrijeme prolazi, tartufi ostaju
Imali su viziju i brendirali Buzet gradom tartufa, a sve je započelo prije 25 godina
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Ako je Hum najmanji grad na svijetu, onda Buzet mora biti grad tartufa, vizionarski je 1999. godine predložio Aldo Šverko, u to vrijeme suvlasnik hotela »Fontana« i član Vijeća buzetske Turističke zajednice čiji je tadašnji sastav potom timski realizirao ovu inovativnu inicijativu.
Buzet je prije 25 godina proglašen gradom tartufa i pripremio svoju prvu megafritaju od 1999 jaja s istarskim bijelim tartufima, smjelo se upustivši u gastronomski iskorak turističkog predznaka.
Vrijeme prolazi, tartufi ostaju
U povodu 25. obljetnice, za doprinos u realizaciji inicijative proglašenja Buzeta gradom tartufa 1999. godine, gradonačelnik Damir Kajin dodijelio je zahvalnice Grada Buzeta članovima Vijeća Turističke zajednice: tadašnjem gradonačelniku Borisu Sirotiću, potom Robertu Marušiću, Mirjani Pavletić, Ediju Pavletiću, Radenku Sirotiću i Aldu Šverko. Posmrtno je dodijelio zahvalnice i Ivanu Draščiću, tadašnjem predsjedniku Vijeća TZ-a i članovima Ivanu Klariću i Klaudiu Marincu, a koje će se uručiti članovima obitelji. Zahvalnica je dodijeljena i tadašnjoj direktorici buzetskog Turističkog ureda Nadi Prodan Mraković, današnjoj županijskoj pročelnici za turizam.
- Prošlo je 25 godina od proglašenja grada tartufa i izrade prve fritaje s tartufima. Vrijeme prolazi, tartufi ostaju. Tartufi koji skreću pozornost na ovaj grad sigurno će, ukoliko budemo razumni, ukoliko ih sačuvamo, i dalje pričati jednu lijepu priču o Buzetu, poručio je Kajin te naglasio kako u kulinarskom smislu, inozemni gosti Istru najviše prepoznaju po tartufima.
- Gdje god se spomene grad tartufa danas ga svi vezuju uz Buzet, međutim doći do toga u onom trenutku bilo je jako izazovno, kazala je resorna gradska pročelnica Elena Grah Ciliga. Melita Paladin iz Turističke zajednice Grada Buzeta, uz zahvalu članovima Vijeća TZ-a što su imali viziju, bili uporni i doprinijeli tome da je Buzet danas poznat kao grad tartufa, kazala kako je trebalo biti vrlo hrabar, možda mrvicu i lud, da se ta ideja sprovede u djelo.
Inicijativa da se Buzet proglasi gradom tartufa pokrenuta je 2. travnja 1999. godine na sjednici Vijeća buzetske Turističke zajednice. Odluka o proglašenju Buzeta gradom tartufa donesena je na Gradskom vijeću 27. srpnja 1999. godine, a svečani čin proglašenja upriličen je 10. rujna na slavljeničkoj sjednici Gradskog vijeća u povodu gradskog praznika. U Buzetu su dan kasnije pripremili rekordnu fritaju s tartufima, u specijalnoj, tonu i pol teškoj divovskoj tavi s postoljem i oko dva metra dugom drškom, izrađenoj u pulskoj firmi Plazma.
Županijska pročelnica za turizam Nada Prodan Mraković podsjetila je da je proglašenje Buzeta gradom tartufa jako snažno odjeknulo i pratilo ga je niz aktivnosti od izrade tave do pripreme fritaje, postavljanja velikih jumbo panoa na ulaze u grad s time da je vizualni identitet radila pulska tvrtka Fabrika. Fritaja je bila izrazito atraktivna i jako medijski praćena jer nečeg sličnog u Hrvatskoj nije bilo. Oduševila je i Michaela Palina, britanskog humoristu, nekadašnjeg člana grupe Monty Python, kasnije poznatog po putopisnim dokumentarcima, koji je jedne godine zbog nje došao u Buzet.
Izazov realizacije
Izazova realizacije ove zahtjevne inicijative prisjetili su se na prigodnom prijemu i Robert Marušić, Boris Sirotić, Radenko Sirotić i Edi Pavletić. Aldo Šverko kazao je kako je ideja koja mu je pala na pamet, bila više plod jedne muke. Tada je radio u hotelu »Fontana« i teško ga je bilo puniti jer je Buzet bio na turističkim marginama.
- Stalno sam razmišljao kako privući turiste u Buzet da si punim hotel i tako sam došao do te ideje i prijedloga na Vijeću Turističke zajednice da Buzet proglasimo gradom tartufa i napravimo fritaju od 1999 jaja s tartufima. Nisam očekivao da će to biti tako zdušno prihvaćeno. Izrada prve fritaje je remek djelo pokojnog Mladena Vivode, tadašnjeg suvlasnika hotela »Fontana«, našeg kuhara Ratka Jurčevića, tada šefa kuhinje i kuharske ekipe i mogu reći da se tih dana u hotelu napetost mogla doslovce rezati nožem zbog neizvjesnosti hoće li se uspjeti napraviti fritaja. I uspjeli smo. Došli smo do toga da smo jedne godine radili čak dvije fritaje kolika je bila potražnja, prisjetio se Aldo Šverko.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
