Nedaleko od Trga Marafor u ulici Eugena Kumičića u samom središtu Poreča smjestio se Art atelier Rocco, vlasnice Linde Žiganto-Juraković, jedan od rijetkih preostalih umjetničkih obrta kojih je prije nekoliko desetljeća bila puna porečka starogradska jezgra.

- U jednom trenutku je na području Poreča bilo čak 48 galerija vezano za prodaju slika, danas nas je ostalo svega nekoliko. Zdrava konkurencija je uvijek dobrodošla, i svi mi bi voljeli da je Poreč grad umjetnika poznat po ateljeima, ali stvarnost je drugačija tako da i mi što smo tu jedva preživljavamo, rekla je Žiganto-Juraković.

Art atelier Rocco

Tradicija naočigled nestaje

Linda se slikarstvom bavi iz hobija. Premda je talent otkriven još u djetinjstvu, strast za slikanjem se javila u kasnijem periodu života.

- Još u prvom razredu osnovne škole u Opatiji, nastavnik Majkus je primijetio taj moj slikarski talent, ali kako dolazim iz tradicionalne obitelji koja je bila orijentirana prema ugostiteljstvu i turizmu, nisu vidjeli perspektivu moga razvoja u umjetnosti već su me usmjerili u pedagoške vode, što u konačnici i danas radim. Taj slikarski talent se ponovo probudio sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad sam se udala i preselila u Poreč. Toliko me bio preuzeo taj umjetnički duh da sam prodala dio starog namještaja kako bi mogla konkurirati na natječaju za poslovni prostor u kojem se i danas nalazi galerija. Cijela moja mladost i ostatak života vezan je za ovaj atelje. Uvijek sam željela da ostane jedinstven i originalan, tako da nikad nisam u ponudi imala imitacije ili kopije slika, ta mala galerija od svoga osnutka teži orginalu i kvaliteti, pa makar i zarada bila manja. Kod mene i mladi umjetnici s lokalnog područja imaju šansu promovirati se i pokazati svoj talent, volim pomoći drugima. Sebičnost je loša osobina, kad pomognemo drugima da rastu onda rastemo i mi sami, rekla je Žiganto-Juraković, koja je atelje nazvala po sinu Roku.

Linda često ističe tu svoju oprečnost između znanosti i umjetnosti. Puno je rada i truda uloženo u obrazovanje, a i rad sa studentima veseli je koliko i slikanje.

Nekad su u Poreču djelovali brojni ateljei

- Već 20 godina radim na Sveučilištu u Puli kao suradnica na tri fakulteta; kulturi i turizmu, odgojnim znanostima i informatici. Nakon završene pedagogije, doktorirala sam i ekonomiju tako da sam cijeli život jako puno učila i ulagala u taj dio sebe. Jednako uživam u radu sa studentima na sveučilištu kao i onom umjetničkom stvaralaštvu. To su dva jako oprečna područja, ali i ja sam na neki način oprečna. Oprečnosti guraju ovaj svijet naprijed, a ne standardi. U tom svom radu čak sam na neki način i uspjela povezati znanost i umjetnost kroz praktičan rad na konceptu kulture u turizmu, kroz promociju autohtonosti i naših kulturnih običaja. Muči me slaba promidžba naše tradicije, kao da se sramimo starih običaja. Trebamo više raditi na materijalnoj i nematerijalnoj baštini, ja osobno volim koristiti stari čakavski dijalekt, volim kuhati tradicionalna jela, treba više plesati stare plesove poput baluna, sve nam to naočigled nestaje. Kroz tu tradiciju moramo početi i sebe više cijeniti. Budućnost našeg turizma leži u prodaji naše kulture, rekla je o svom znanstveno umjetničkom radu Žiganto-Juraković.

Čitav slikarski opus Linde umjetnice prožet je motivima Liburnije i Kvarnera te Istre. Njezine slike uvijek su se vezale uz more; barke, lavande, masline, gromače, i druge prirodne ljepote toga kraja.

- Moj tata je iz Poljana pored Veprinca, a mama iz Moščenica tako da sam vam ja prava Liburnijka. To vam je područje od Plomina do Opatije, smješteno između Istre i Kvarnera. Liburnija je specifičan kraj gdje se puno drži do tradicije i jako smo temperamentni, naročito žene. Kako sam rođena i odrasla na moru, motivi tog mora me prate i kroz moj slikarski opus. Umjetnici obično kroz svoje radove iskazuju svoju strast i emociju, slikaju iz srca, a meni je u srcu to moje djetinjstvo, more i barke. Strastvena sam i temperamenta žena, zbog toga su i moji koloriti vrlo jaki, ali to je ono što nas pokreće i zbog toga smo živi, rekla je umjetnica o izvoru inspiracije svojih slika.

Nakon tri godine od svoje posljednje izložbe »Boje Liburnije« u galeriji Cisterna u Kući kulture Betty, krajem kolovoza ponovo se vraća u Mošćeničku Dragu u već poznatu galeriju s novim slikarskim postavom naziva »Boje mora«.

Slike sa motivima brodova i mora

- Načelnik Mošćeničke Drage, moj prijatelj Riccardo Staraj je jako sklon umjetnosti, tako da ćemo 31. kolovoza otvoriti još jednu moju izložbu u gradu moga djetinjstva. Cijeli taj liburnijski kraj živi tu tradiciju i umjetnost na svoj poseban način. Uz slike će biti i nešto venecijanskih maski, jer cijeli taj naš kraj je kroz povijest bio vezan uz Veneciju. Ova obala priziva duh prošlih vremena, snagu valova Kvarnera i liburnijskih lađa, čak smo u povijesti za Mletačku republiku proizvodili male brze barke naziva »liburnia«. Energija pod Učkom rađa kreativce, stvaramo umjetnost, bojimo stvarnost, netko perom, netko glazbom, a netko kistom, najavila je skoru izložbu Žiganto-Juraković.

Strast za životom

Taj liburnijski duh i temperament, Lindi je pomogao da proživi mnoge turbulentne situacije u životu. Nakon mnogih padova, ponovo je na novom početku puna entuzijazma i pozitivne energije, prije svega inata rekla bi ona.

- Život nije uvijek bilo lagan. Teška prometna nesreća prije 13 godina kad sam jedva preživjela, i dvije godine rehabilitacije, zatim bračni brodolom prije četiri godine, korona i poslovna kriza, nisu me izbaciti iz takta. Kad imaš strast za životom sve se to pregrmi i čovjek živi dalje svoje snove. Valjda je to taj primorski inat koji me tjerao naprijed i nije dao da odustanem. Dok sam tako nakon saobraćajne nesreće usred noći ležala u trnju nemoćno pored auta i gledala u nebo puno zvijezda, spoznala sam doslovno što znači uzrečica »od trnja do zvijezda«. Mukotrpan je to put, ali i sladak kad čovjek ima cilj i zna što želi, rekla je Žiganto-Juraković.

Predstojeća izložba u Mošćeničkoj Dragi je poput novog početka nakon turbulentnih proteklih godina u kojima je prošla kroz razne životne oluje, ali Linda je svjesna poslovice »Oluje nisu tu da nas potope, već da iz njih izađemo jači.«