ROVINJ IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA
Istarski grad koji je dao najviše olimpijaca: Luigi de Manincor zlatni u jedrenju, Silvano Abba brončani u pentatlonu...
(Arhiva Glasa Istre)
Zahvaljujući Salezijancima, koji su između dva svjetska rata organizirali brojne slobodne aktivnosti za mladež u Rovinju djeca su se u slobodno vrijeme pod paskom odgojitelja okupljali u raznim sekcijama, a posebno im je bila zanimljiva sportska, u kojoj su otkrivali brojne sportske discipline. Na raspolaganju im je bio veliki teren ispred Oratorija San Bosco gdje se igrao nogomet, tenis i drugi sportovi na otvorenom. U to vrijeme Rovinj je imao dvije sportske dvorane, a posebno su bili popularni sportovi na vodi. To je bio glavni razlog šti je relativno mali grad dao brojne talijanske olimpijce.
U već tada popularnom jedrenju Rovinj je dobio svojeg zlatnog olimpijca. Luigi de Manincor (Rovinj 1919. – Varazze kraj Savone 1986.) je na Olimpijadi u Berlinu 1936. u 18. godini ovjenčan zlatnom medaljom kao član tročlane posade 8-metarske jedrilice Italia. Regate su se održavale u Kielu, koji je bio dobro poznat Manincoru, jer je prije Olimpijade na Svjetskom prvenstvu u jedrenju osvojio brončanu medalju u klasi Zvijezda. Luigi de Manincor je sudjelovao i na prvim poslijeratnim igrama u Londonu 1948., kada je kao član šesteročlane posade 15-metarske regatne jedrilice Ausonia osvojio četvrto mjesto.
Luigi de Manincor – skiper i graditelj jedrilica
Svoje najveće uspjehe postigao je kao član tršćanskog veslačkog kluba Adriaco. Otac Arturo bio je, naime, inspektor u tršćanskoj Lučkoj kapetaniji pa se odselio s obitelji u Trst. Nakon Olimpijade u Berlinu Manincor je 1938. bio talijanski prvak u klasi Zvijezda, u paru sa slavnim jedriličarom Agostinom Straulinom, rođenim u Malom Lošinju, olimpijskim prvakom u klasi Zvijezda na Olimpijadi u Helsinkiju 1952. godine.
Manincor je u Trstu je završio Pomorsku školu. Služio je u talijanskoj ratnoj mornarici u kojoj je napredovao do čina kapetana korvete. Kao član đenovskog jedriličarskog kluba Yacht Club Italiano natjecao se na velikim regatnim jedrilicama. Nakon natjecateljske karijere bio je direktor brodogradilišta Baglietto u La Speziji, poznatog po gradnji regatnih jedrilica. Bio je i skiper na krstašu Mait talijanskog poduzetnika Itala Monzina, kasnije i zapovjednik njegove motorne jahte kojom je u više navrata posjetio rodni grad Rovinj. Na obiteljskoj grobnici u Rovinju 1993. postavljena mu je mu je spomen-ploča.
Silvano Abba, junak i tragičar
Životni put drugog rovinjskog dobitnika olimpijske medalje bio bi sjajan predložak za uzbudljivi film. Silvano Abba (Rovinj 1911. - Izbushensky 1942.) osvojio je brončanu medalju na Ljetnim olimpijskim igrama 1936. godine u pentatlonu, modernom petoboju, tada najtežoj sportskoj disciplini. U Berlinu Abba je bio peti u trčanju na četiri tisuće metara, deseti u strijeljanju pištoljem, 14. u plivanju na tri tisuće metara i 15. u mačevanju. Brončanu medalju mu je donijela superiorna pobjeda u konjičkoj utrci na četiri tisuće metara.
Silvano Abba je rano ostao bez oca koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Njegova majka Maria Millanch, učiteljica po zanimanju, natjerala ga je na studij pod cijenu velikih odricanja. Nakon školovanja na Tehničkom institutu u Rovinju ušao je u Kraljevsku vojnu akademiju u Modeni iz koje je izašao s činom poručnika, te je kao talentirani jahač dodijeljen Konjičkoj vojsci.
Za vojnog školovanja počeo se baviti sportom, osobito disciplinama koje su činile moderni petoboj i koje su se njegovale u strukturi vojnog obrazovanja. U pripremama za Olimpijadu uspješno se natjecao u Rimu i Budimpešti 1935. godine a osvojio je i titulu prvaka Italije.
Abba je kao zapovjednik eskadrile vodio talijanski Savojski konjički eskadron u kolovozu 1942. u bitci sa sovjetskom vojskom kod mjesta Izbushensky blizu blizu Staljingrada, današnjeg Volgograda. Kao epski juriš u vojnoj povijesti ova bitka sa smatra posljednjim konjičkim napadom zapadnih vojski. Talijanska konjička pukovnija je pobijedila u ovoj bitci, ali su pritom poginuli Abba i još 32 konjanika. Zbog hrabrosti i požrtvovnosti Abba je posthumno odlikovan zlatnom medaljom za vojnu hrabrost. I njemu je 1993. postavljena spomen ploča u arkadama rovinjskog groblja.
Po njemu su nazvani ulica u Rimu i trg u Civitanova Marche, stadion vojne škole Cecchignola u Rimu, odsjeci Konjaničke vojske Gorizia i Civitanova Marche. Tršćanski konjički klub ustanovio je trofej za jahače koji nosi njegovo ime. Njegova zlatna medalja za vojničku hrabrost čuva se u muzeju Pinerolo, dok se njegova sablja i kapa čuvaju u konjičkom muzeju Voghera
Još tri rovinjska olimpijca
Uz njih Rovinj je u vrijeme Italije dao još tri olimpijca. Francesco Dapiran (Rovinj 1920. – Trst 2015.) se kao veslač u dvojcu na pariće natjecao na Olimpijadi u Londonu 1948. i ispao u polufinalu. Dapiran se počeo natjecati 1936., a 1940., nakon preseljenja u Trst, pridružio se klubu Nautica della Ginnastica Triestina. Tijekom Drugog svjetskog rata služio je u talijanskoj mornarici, a po povratku je nastavio svoje aktivnosti u matičnom klubu. Po nastupu na Olimpijadi posvetio se trenerskom pozivu u klubu Circolo Canottieri Saturnia. Trenirao je mnoge talijanske veslače koji su se natjecali na međunarodnim regatama, uključujući i svog sina Fulvija, koji je nekoliko puta osvajao talijanske naslove. Završio je fakultet, pa je radio i kao inženjer.
Giovanni Paliaga (Trst 1931. – Trst 2019.) je također bio iz porodice koja se preselila iz Rovinja u Trst. Često je boravio u Rovinju gdje je i naučio plivati. Bio je izvrstan plivač pa se natjecao u muškoj štafeti na 200 metara slobodno na Olimpijadi u Helsinkiju 1952. Bruno Bianchi (Trst 1943. – Bremen 1966.), sin Rovinjke Livije Eufemije Rocco se kao vrstan plivač natjecao na Olimpijadama u Rimu 1960. i Tokyju 1964. U naponu snage poginuo je u nesreći Lufthansinog aviona u Bremenu. U Trstu je njemu nazvan vodeni centar Polo Natatorio Bruno Bianchi.
Sandro Rudan, najuspješniji istarski plivač
U vrijeme Jugoslavije na Olimpijadi u Münchenu 1972. takmičio se Sadro Rudan, najuspješniji plivač u povijesti Istarske županije, jedan od osmorice kandidata za najboljeg sportaša Istre u 20. stoljeću u kojem je pobijedio neprikosnoveni Mate Parlov. Nastupajući u svojim omiljenim disciplinama 100 i 200 metara leđno nije ušao u finale. Njegov trener Anđelo Iskra bio je član stručnog stožera plivačke reprezentacije u Münchenu. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je od 1970. do 1976. kada je potpuno posvetio vaterpolu u matičnom klubu Delfin za kojeg je igrao i tijekom plivačke karijere.
Kao plivač među ostalim nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Beogradu 1973. Na Mediteranskim i Balkanskim igrama osvojio je 11 medalja. Na Univerzijadi u Moskvi 1973. na 200 metara leđno bio je sedmi. Posljednje plivačke sezone nastupao je samo na inozemnim natjecanjima pa je tako postao međunarodni prvak SR Njemačke u Bremenu, Čehoslovačke u Pragu, Austrije u Beču i Mađarske u Budimpešti.
Kao direktor marketinga Turističkog poduzeća Jadranturist organizirao je brojne sportske događaje. među ostalim i susret vaterpolo reprezentacije Jugoslavije i Italije uz otvorenje rekonstruiranog bazena Delfin. Organizirao je dolazak svjetskih prvaka, šahista Gari Kasparova i biciklista Eddya Merxa u Rovinj. Kao član Izvršnog odbora Hrvatskog biciklističkog saveza sudjelovao je u organizaciji biciklističkih utrka u Istri.
Sandro Rudan je inače rođen 1953. godine u Rovinju kao sin Bože i Ivonne, rođ. Dazzara. Završio je Ekonomski fakultet u Rijeci a kao sudionik Domovinskog rata stekao je čin poručnika Hrvatske vojske. Plivanjem se bavio od sedme godine u Rovinjskom klubu Delfin, a već u 16. takmičio se sa seniorima. Teško je i nabrojati njegove titule prvaka Slovenije u čijoj je zoni zbog manjih troškova bila i Istra, Hrvatske i Jugoslavije. Čak je 28 puta obarao državne rekorde u bazenima od 50 i 25 metara.
Robert Tomašević u Seulu 1988.
Na Olimpijadi u Seulu 1988. nastupio je i Rovinjac Robert Tomašević, sin Draženka i Dorice rođ. Šantek, rođen 1953. u Puli. Kao višestruki državni prvak u borilačkoj disciplini taekwondo u Seulu je predstavljao Jugoslaviju u disciplini demonstracijskog sporta uspjevši se plasirati u četvrtfinale. U Seulu 1985. i Barceloni 1987. nastupao je također u reprezentaciji Jugoslavije. Na europskim prvenstvima osvojio je tri brončane medalje, 1984. u Stuttgartu, 1988. u Ankari i 1988. u Aarhusu. Prema ostvarenim međunarodnim rezultatima bio je najuspješniji teakwondo natjecatelj Jugoslavije do 1991. godine, a u Istri je neprikosnoven do danas.
Goran Volarević, hrvatski i talijanski reprezentativac
Od nastanka Hrvatske Rovinj je dao samo jednog olimpijca. Izvrsni vratar Goran Volarević, sa 138 nastupa za državnu reprezentaciju, bio je član hrvatske reprezentacije u vaterpolu na Olimpijadi u Ateni 2004. godine, kada je osvojila tek 10. mjesto. Hrvatski vaterpolo je tada bio u krizi, pa je Volarević igrao za reprezentaciju koja je na Svjetskim prvenstvima u Barceloni 2003. bila deveta, a u Montrealu 2005. četvrta. Uz bljesak u Kranju 2003. kada je Hrvatska na Europskom prvenstvu bila druga na sljedećim u Beogradu 2006. bila je sedma.
Budući da je u tim godinama nastupao za talijanske momčadi, a novi hrvatski izbornici ga nisu pozivali, dobio je talijansko državljanstvo i od 2011. igrao je za reprezentaciju Italije s kojom je osvojio četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u Eindhovenu 2012. godine. Sada je trener talijanskog prvoligaša Ortigia iz Sirakuse, a koliko je cijenjen najbolje pokazuje činjenica da je godinama, od 2018., kada je još igrao, pomoćnik talijanskog izbornika Sandra Campane.
Goran Volarević je rođen u Puli 1977. kao sin Vinka i Anđelke, rođ. Terlević. Započeo je karijeru u matičnom rovinjskom klubu Delfin. Kao izraziti talent s 18 godina je prešao u riječki Kvarner. Na Europskom juniorskom prvenstvu u Istanbulu 1996.osvojio je brončanu medalju i proglašen najboljim vratarom turnira.
Slijedeće 1997. godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Havani osvojio je znatnu medalju.
Od 1996. do 2006. bio je vratar jedne od najuspješnijih generacija dubrovačkog Juga. S Jugom je je osvojio 13 trofeja, 2001. LEN kup, dvaput 2001. i 2006. Europsku ligu i Superkup Europe.
Pet puta Jug je s Volarevićem na golu bio prvak Hrvatske i četiri puta pobjednik kupa. Od 2006. nastupa u jakoj Talijanskoj vaterpolo ligi. S momčadi Savone dvaput je osvajao LEN kup, igrao je ponajbolji europski klub Pro Recco a karijeru završio 2020. u Pescari u 43. godini nakon 30 godina natjecateljskog igranja.
Svi istarski olimpijci
U sto godina Istrani osvojili devet zlata, pet srebra i pet bronci. Od Olimpijskih igara u Amsterdamu 1928. do danas Istrijani su osvojili devet zlatnih medalja. Prvo zlato u Amsterdamu je u veslačkom četvercu osvojila ekipa sastavljena od veslača iz kluba Pullino Izola.
U Berlinu, 1936. godine, Rovinjac Luigi de Manincor osvojio je zlatnu medalju u jedrenju. Nakon završetka Drugog svjetskog rata prvi Istrijan koji je osvojio olimpijsko zlato bio je izolski boksač pod talijanskom zastavom Nino Benvenuti 1960. godine u Rimu. U Münchenu 1972. njegov je uspjeh ponovio najbolji sportaš Hrvatske Mate Parlov. I Benvenuti i Parlov postali su svjetski prvaci među profesionalcima. Parlov je 1984. godine u Los Angelesu bio i izbornik jugoslavenske reprezentacije i na toj je Olimpijadi jugoslavenska reprezentacija osvojila jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.
Igrajući za jugoslavensku košarkašku reprezentaciju u Moskvi 1980. godine zlatnu medalju osvojio je Puležan Željko Jerkov koji je kasnije ostvario sjajnu karijeru u splitskoj Jugoplastici. Posljednje istarsko olimpijsko zlato u 20. stoljeću osvojio je Valner Franković iz Labina s hrvatskom rukometnom reprezentacijom.
Rukomet je Hrvatskoj donio prvo olimpijsko zlato u novom tisućljeću. U Ateni 2004. izbornik hrvatske reprezentacije bio je Linom Červar iz Umaga. Posljednje dvije zlatne medalje Istrijani su osvojili u Londonu 2012. godine. Tu su se zlatom okitili pulski vaterpolist Damir Burić i Giovanni Cernogoraz iz Novigrada u streljačkoj disciplini trap.
Istrijani su osvojili i pet srebrnih medalja. Prvu je u veslanju u četvercu s kormilarom 1932. godine u Los Angelesu ostvarila posada kluba Libertas iz Kopra. Drugu je 1976. u Montrealu nakon finala sa SAD-om dobio košarkaš Vinko Jelovac iz zaselka Jelovci kraj Tinjana. Treće i četvrto istarsko srebro osvojio je koparski jedriličar Vasilij Žbogar u jedrilici klase Laser 2008. u Pekingu te u Finnu 2016. u Rio de Janeiru. Petu je osvojio član hrvatske vaterpolsko reprezentacije Damir Burić u Riju 2016. godine.
Kad je riječ o brončanim medaljama također ih je osvojeno pet. U Los Angelesu 1932. godine, posadu veslačkog četverca bez kormilara rimskog kluba Aniene pojačao je Giliante Deste iz Kopra. Na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936., brončani je bio Rovinjac Silvano Abbà u modernom petoboju. U Seulu 1988. broncu je osvojio Damir Škaro, član BK Pula. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. treći je bio kormilar Sašo Mirjanič iz Kopra u četvercu bez kormilara za reprezentaciju Slovenije. Njegov sugrađanin Vasilij Žbogar osvojio je broncu u jedrenu u klasi laser 2004. u Ateni.
Brojni su istarski sportaši koji su nastupali na Olimpijadama. Među njima su dva biciklista iz Loborike Nevio Valčić (Rim 1960.) i Cvitko Bilić (München 1972.). Bruno Bulić iz Šišana koji se takmičio na Olimpijadama u Moskvi 1980. i u Los Angelesu 1984. godine. U Münchenu je nastupio i rovinjski plivač Sandro Rudan. U Montrealu 1976. i Moskvi 1980 u trčanju na 400 i 800 metara trčao je Milovan Savić. Kasniji svjetski prvak u profesionalkom Stipe Drviš takmičio se na Olimpijadama u Moskvi 1980. i Los Angelesu 1984. godine. Biljana Gligorović, Beti Rimac, Ingrid Siscovich i Gordana Jurcan su u Sydneyu 2000. godine branile boje hrvatske odbojkaške reprezentacije. Vratar Goran Volarević igrao je za vaterpolo reprezentaciju u Ateni.
Bilo je mnogo Istrijana koji su uz Rovinjce sudjelovali na Olimpijskim igrama prije 1945. godine, za talijansku reprezentaciju. Pulski atletičar Vittorio Zucca i plivač iz Vrsara Antonio Quarantotto nastupali su na Olimpijadi 1920. u Antwerpenu. Plivač Giuseppe Perentin iz Izole je nastupio 1928. godine u Amsterdamu. U plivanju je 1936. godine u Berlinu nastupio Valentino Pellarini iz Kopra.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
