Pretpostavlja se da je magarac pripitomljen oko 8000. prije Krista. Oko 1200. prije Krista dospio je iz Male Azije u Grčku, u 6. st. prije Krista ima ga posvuda u Sredozemlju, pa tako i u Istri. Prema popisima domaćih životinja, u Istri se u razdoblju od 1857. do 1910. broj magaraca povećao od 7.275 grla na 16.462.

Ki nima tovara, sam je tovar

Dr. vet. Fedor Putinja (1927.-2014.), za svoj rad u veterinarstvu i stočarstvu proglašen zaslužnim građaninom općine Buzet i Buje, književnik, objavio je članak »Skoro zaboravljeni magarac« (Franina i Jurina, 2008.) u kojem, među ostalim, piše:

- Meso magaraca služi u prehrambenoj industriji, a koža za proizvodnju bubnjeva. U desetogodišnjem razdoblju od 1956. do 1966., prema vjerodostojnoj procjeni, iz Istre je nekoliko izvoznih poduzeća izvezlo u Italiju više od 11 tisuća magaraca.

Početkom prošlog stoljeća radi poboljšanja željenih osobina na domaćem magarcu vršena su melioracijska križanja s uvezenim muškim rasplodnjacima iz Puglije i Padove. Provincijsko vijeće za poljoprivredu Istre o svojim djelatnostima u tom radu u godinama 1906. i 1907. među ostalim navodi i ovo: ‘Uzgoj magaraca u Istri je potpuno zanemaren. Zato je u posljednje dvije godine uvezeno 14 rasplodnjaka za gospodare Buja i Momjana. Dok je u početku iskazivano mnogo nevjerice u uspjeh ovih križanja, nakon prvih, vrlo dobrih rezultata, gledanje stočara se izmijenilo. Tome su pridonijele i cijene zrele magaradi. Dok se cijena domaćeg magarca kretala od 30 do 50 kruna po grlu, za križance se odmah postizalo čak 250 kruna, a i više. Sve je to imalo za posljedicu da se postupak poboljšanja u uzgoju magaraca vrlo brzo proširio na šire područje Buja, Motovuna i Pazina’.

Od 1903. do 1908. osnovane su u Istarskom okružju pripusne stanice, tako da ih je krajem prosinca 1908. djelovalo 38 od Kopra sve do otoka Cresa i Lošinja. Njihovi voditelji bili su obučeni napredniji stočari s vremenski ograničenom i obnovljivom licencom za taj rad.

Prve smotre magaradi

O značenju pridavanom ovoj grani zemaljskog stočarstva najbolje govori to što su uskoro održane i prve smotre. Postoje opsežni podaci o onima održanim u Motovunu 19. svibnja i u Bujama 20. svibnja 1908. godine. Na obje smotre privedeno je ukupno 212 grla u kategorijama: steone magarice, magarice s puletom i pulad oba spola. Na obje su smotre davane pojedinačne nagrade u krunama. Neka bude spomenuto da je na smotri u Motovunu, u kategoriji pulića do tri godine, prva nagrada u visini od 50 kruna dodijeljena Ivanu Veleniću iz Oprtlja, jednu nagradu od 25 kruna dobio je Josip Draščić iz Sv. Martina kraj Buzeta, a jednu u visini od 20 kruna Ivan Buršić s Buzeštine.

U Istri takvih prizora više nema

Magarac u gospodarstvu neće više imati ulogu koju je nekad imao. Treba, međutim, učiniti sve moguće i potrebno da ta dobroćudna životinja i na našem poluotoku biološki opstane i u sljedećim tisućljećima. Zahvaljujući ergeli Donišnica u dolini Raše inž. agronomije Ive Perka, magarac će za neko vrijeme biti spašen. Krajem 1997. u navedenoj ergeli održana je Prva smotra magaradi pod nazivom Tovari fest uz gostovanja rasplodnih grla iz Hrvatskog primorja i Like. Puštene su u opticaj i kovanice od nekoliko apoena nižih nominalnih vrijednosti s likom tovara.

Do danas je na našem području održano još nekoliko sličnih priredbi i okruglih stolova, vezanih za uzgoj i širenje saznanja o toj životinji. Dosegnutim brojem od tristotinjak odabranih, matičnih, rasplodnih grla razasutih na mnogo mjesta, može se reći da je stvorena minimalna biološka ‘populacija’ s mogućnostima tržišnog iskorištavanja.

Tovar bi mogao imati (nadamo se i imat će) etnografsko, ekološko, povijesno i filogenetsko značenje u očuvanju lokalne i šire kulture, kao živa baština, kao ukras pejzaža, kao poticajna pojava od velikog zanimanja domaćih i stranih gostiju. Na potrebu njegova očuvanja i brojnijeg pojavljivanja ukazuje i uzrečica tradicionalno vezana uz istarskog seljaka: Ki nima tovara, sam je tovar«.

Tovaru sviću bolji dani

Osnivanjem rezervata Valeta Liburnia u dolini Raše, udruge uzgajivača »Istrijanski tovar« u Klarićima, smotre i trke tovara u Juršićima, ali i u ostalim istarskim mjestima tijekom ljetnih manifestacija, a napose djelovanjem Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI), koja je spasila od izumiranja istarskog boškarina, za tovara sviću bolji dani.

Trka magaraca u Orbanićima

Istarska županija, odnosno AZRRI, u zajedništvu s uzgajivačima udruge Istrijanski tovar i ugostiteljima iz Istre, od 1997. godine intenzivno radi na zaštiti i očuvanju ugrožene pasmine magarca. To radi po principu zaštite istarskog goveda, boškarina: od štale do stola. AZRRI provodi valorizaciju magarećeg mlijeka i mesa. U tu svrhu na Gortanovu brijegu organizira posebne gastroradionice. Mentor je vrhunski chef Robert Perić.

Skupština Istarske županije prihvatila je 2011. godine uzgojni program »Istarski magarac - potencijal proizvodnje i reprodukcije autohtone pasmine u funkciji revitalizaciji uzgoja i okoliša«, koji je izradio Agronomski fakultet u Zagrebu. Cilj je da se u deset godina dođe do tisuću tovara u Istri. Godine 2012. počeo je otkup magaraca i ponuda mesa u ugostiteljskim objektima.

Tovar ne voli samoću

Magarac je životinja stada, izraženih socijalnih potreba i ne voli samoću. Dlaka mu je pepeljasto sive boje, s tamnim prugama preko leđa i lopatica, koje tvore karakterističan križ. Predaja kaže da je nosio Isusa u Jeruzalem na Cvjetnicu. I pođe za njim do Kalvarije. Ožalosti se kada ugleda Isusa na križu, te se okrene leđima kako ne bi gledao, ali nije mogao ostaviti Isusa. Sjena križa pala je na ramena i leđa magarca.

Osjetila su mu vrlo razvijena. Svojim legendarnim ušima rotira 180 stupnjeva i prima zvučne signale do 27 tisuća titraja u sekundi. Prema položaju ušiju može se pratiti njegovo ponašanje. Kada stoje okomito i rotiraju, osluškuje i znatiželjan je, a ako su zabačene unatrag i pripijene uz glavu, izražava prijetnju, nezadovoljstvo i spreman je za sukob. Ako uši vise uz glavu mlohavo i opušteno, to je znak bolesti i letargije ili opuštenosti i spavanja. Ako su uši okrenute prema naprijed, to je znak straha.

Oko magarca je iznimne veličine, znatno veće od oka kita ili slona, a dva puta veće od ljudskog. Vidno polje obuhvaća 340 stupnjeva, vidi plošno i zamjećuje manje pojedinosti od čovjeka. Osjetilo okusa slično je ljudskom, razlikuje četiri glavna okusa: gorko, slano, kiselo i slatko. Magarci su tolerantniji prema gorkom, a slatkome ne mogu odoljeti.

Nisu isključivo dnevne životinje, aktivni su i noću. Spavaju tek tri sata, i to nikada u komadu. Rijetko leže jer pritom troše više energije za održavanje krvotoka i disanja, pa najčešće drijemaju stojeći.

U ishrani su skromni, a u slobodnoj prirodi uvijek nađu hrane za preživljavanje. Gravidnost magarice traje godinu dana. Pule siše do godine dana, a odrasta s četiri godine. Reproduktivan je do 15. godine, radno sposoban do 22., a životni mu je vijek oko 25 godina.

Parenjem konja s magarcima dobiva se u pravilu neplodno potomstvo - bastardi. Parenjem kobile i magarca dobiva se mula, a parenjem magarice i konja mazga. Mula je zbog majčinskog efekta veća i jača, sličnija majci kobili te ekonomski korisnija.

Član obitelji, nikada miljenik

Gotovo da je bio član obitelji, ali nikada njezin miljenik. Morao je najviše raditi, redovito su ga tukli, a neredovito hranili, ismijavali ga, maltretirali, rugali mu se, ponižavali ga. Svoje najlošije osobine prebacili smo na njega, a njegove najbolje pripisali sebi. Mi smo uporni, ustrajni, inteligentni, nepotkupljivi i neustrašivi, a on je glup, tvrdoglav, lijen, ćudljiv. Nerijetko se moglo vidjeti kako čovjek na biće niže od 90 centimetara i teško samo 70 kilograma stavlja teret od 100 kilograma i još magarca tuče štapom. Tko je tu magarac, a tko humano biće? Čovjek tovari i tuče, a magarac vuče.

Savrinke, putujuće trgovkinje (Snimio N. Rogelja)

Kao najkorisnijoj i najuniverzalnijoj domaćoj životinji naših predaka magarcu treba odati poštovanje. Bračani su mu na rivi u malom mjestu Povljani postavili kamenu skulpturu, a Jelšani, također na rivi, brončanu skulpturu. Pred »vratima« primoštenskog poluotoka stoji težakinja postrance jašući tovara i težak na nogama pored nje, držeći jednom rukom, pomalo pokroviteljski, samar. Na rivi u Tribunju kenjcu su 2007. godine postavili brončani spomenik.

Istra se tovaru nije zahvalila podizanjem spomenika. Magarca, odnosno magarice odali su počast Baljani, Valeži, i glavnom baljanskom trgu dali ime La Musa (magarica).

Spomenimo da su legendarne Šavrinke od pamtivijeka, pa do konca Drugoga svjetskoga rata, na Bujštini, Buzeštini i dijelu Pazinštine, bile sinonim za putujuću trgovinu. Po našim krajevima skupljale su jaja, špek i perad. Na povratku su dijelile naručenu robu: platno, iznošenu odjeću i obuću, sol, konac, sapun i sitne kućne potrepštine. Sve je to stizalo iz Trsta, na mušama/magaricama. Usput bi vrijedne i poduzetne Šavrinke pjevale:

Šavrinka sem se rodila,

Po Istri sem hodila,

Na muši se gnala,

Već bot zaspala,

Ki štufa sen preveč bila.

Tovarima se, među ostalim, s izvora i lokava kućama prevozila voda. Za to su bili posebno opremljeni. U selima okolice Valigaštra, izvoru vode kod Karojbe, koji se spominje u Istarskom razvodu, kao i na širem području žedne Istre bio je običaj da se na leđima magarca najprije postave vreće ispunjene slamom, tzv. bašte, a iznad njih drvena armatura koja je nosila naziv luhca. Iznad toga bila su dva željezna koluta (roče) u koje su, s jedne i druge strane, umetane brente. Da voda ne bi zapljuskivala u hodu, u brente su stavljali svežnjeve zelenog granja zvani bruškare od maslinovih grana i veprine.

Tako opremljenim tovarima, osobito u unutrašnjosti Istre, prenošeno je na milijune hektolitara vode iz udaljenosti od jednog do deset kilometara. Za gonjenje tovara uglavnom su bile zadužene žene.

Magarac u Bibliji

Izbrojeno je da se magarac u Bibliji spominje stotinu dvadeset i sedam puta. Spomenut je i uklesan u kamenu ploču s Deset zapovjedi: »Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!« U Knjizi Postanka spominje se kada Bog kuša Abrahama tražeći od njega da na brdu Moriji žrtvuje jedinca svoga Izaka: »Ujutro Abraham podrani, osamari magarca«. I opet u Postanku: »Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot«. Braća Josipova, sinovi Jakovljevi, donosili su žito iz Egipta na magarcima, a nakon što su se braća upoznala s Josipom i prepoznala ga, on šalje svom ocu »deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim, i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put«.

Isus u jaslama okružen volom i magarcem

U Knjizi Izlaska: »Kad nabasaš na zalutalo goveče ili magare svoga neprijatelja, moraš mu ga natrag dovesti«; »Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani, da ti otpočine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica«. Zaharije kliče: »Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu«. Izaija: »Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije«. Jednom magarcu u Bibliji zabilježeno je i ime: »Jisakar je koščat magarac polegao među ogradama«.

Antologijski su stihovi žminjskog književnika i pjesnika Zvana Črnje o istarskom tovaru, pa spomenimo dvije pjesme:

TOVARSKI OČENAŠ

Buoh muoj,

prontajte danas

za konja slamo

a za me ovas.

Ku ne buode ovsa

Očenaš, dajte mi siena.

A ku i sieno

drugi zamo

nemuojte da mi pojieduo

i slamo.

LJUDI I TOVARI

Jeni na četireh,

drugi na dveh nogah stojie,

tovari i ljudi

vajka skupa

krvave žurnadi brojie.

I kakor brati jeni drugeh štimajo,

skupa trudni pučivajo,

skupa na delo se stajo.

Ma va nedeljo se ljudi upero

i pojo na mašo.

(Tamo ih s tamjanom kade

i z vrazi plašo),

tovari doma sami zustano

va blatne štale

aš ni za krstjana dostuojno

pred Boga prit na tovare.

Povezane vijesti

• Pakistanski sud oslobodio magarca privedenog u slučaju ilegalnog kockanja
• FOTO / U AZRRI-ju skovali su plan kako spriječiti nestanak vrijedne autohtone životinje. ISTARSKI ĆE TOVAR, POPUT BOŠKARINA, BITI SPAŠEN KROZ VALORIZACIJU NJEGOVOG MESA U GASTRONOMIJI 
• Ovo je Luna. Ona je najbolji istarski magarac za 2022. godinu